By Ovaj članak nema za namjeru umanjiti vrijednost žene niti uvrijediti žene, već nastoji temeljem zapažanja objasniti kako je došlo do krize muškosti te nastoji objasniti kakav bi trebao biti pravi muževni muškarac prema Božjem naumu osvrćući se pritom na spoznaje duhovnih ljudi, moje spoznaje i opise iz Biblije.
U današnje vrijeme kriza muževnosti je sve izraženija. Uloga žene kao kućanice koja je cijeli dan doma te brine o djeci i kućanstvu se izgubila i ostavila muškarce bez jasno definirane uloge. Sve više raste broj visokoobrazovanih žena te one čak i prednjače u odnosu na muškarce. Osim u obrazovanju, prisutan je i rast žena na rukovodećim pozicijama.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (2025), u akademskoj godini 2024./2025. na visoka učilišta u Republici Hrvatskoj bila su upisana 147.454 studenta, od čega je 58,4% studentica.
Među doktorima znanosti je slična situacija, više je žena nego muškaraca. U 2024. prema podacima Državnog zavoda za statistiku bilo je 488 žena od ukupno 812 doktora znanosti, odnosno 60,1 % žena (Državni zavod za statistiku, 2025).
Situacija u upravljačkim strukturama hrvatskih kompanija i dalje ne ide u prilog ženama. Prema nedavnom izvješću Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA) za 2022. godinu 16% žena nalazi se na upravljačkim pozicijama, dok je njihov udio u nadzornim odborima tek nešto veći – 23%. Još alarmantnije je što su ovi postoci u stagnaciji, a u nekim segmentima se čak bilježi pogoršanje situacije.
Društvene mreže i Internet predstavljaju plodno tlo za razvoj dvaju ekstrema : toksične muževnosti i queer-a.
Početkom 2025. u Hrvatskoj je internet koristilo 3,27 milijuna pojedinaca, a online internetskim uslugama pristupalo je gotovo 84,6 posto ljudi u Hrvatskoj.
U siječnju 2025. u Hrvatskoj je bilo 2,68 milijuna korisnika društvenih mreža, što je ekvivalentno 69,4 % ukupnog stanovništva (DataReportal, 2025).
U današnje vrijeme zbog ubrzanog tempa života i dostupnosti svega „na klik“, mnogi muškarci ulaze u odnose bez dubljeg upoznavanja partnerice, a nerjetko su u paralelnim vezama sa nekoliko partnerica. Površna komunikacija, zatim trendovi površnih odnosa u skladu sa suvremenim i brzim tempom života doveli su do toga da mnogi muškarci traže trenutnu pažnju, umjesto trajne povezanosti. Mnogi muškarci pošteđeni su bilo kakvih obveza, žive konformnim životom i ne žele se trajno vezati niti brakom obvezati te brak za njih predstavlja izlazak iz zone konfora i iziskuje trajnu posvećenost te obvezu prema partneru. Nerijetko se događa da muškarac jednostavno nestane iz života partnerice bez ikakvog objašnjenja, ostavljajući iza sebe osjećaj zbunjenosti i povrijeđenosti kod partnerice.
Taj fenomen, poznat kao ghosting postao je gotovo uobičajen. Čak i među muškarcima koji su u braku sve češće se javljaju oblici nevjere pa neki mušakrci nerjetko vode i paralelne živote, skrivajući svoje postupke iza lažnih izgovora i prividne sreće. Takvi odnosi pokazuju da su iskrenost, vjernost, poštovanje i emocionalna zrelost postali rijetkost u svijetu u kojemu se veze sklapaju i prekidaju u trenu. Uzroci takvog ponašanja kod muškaraca mogu biti duboko ukorijenjeni u traumama iz djetinjstva koje nisu zaliječene i neadekvatnom odgoju u kojem muškarcu od ranog djetinstva nisu usađene ispravne vrijednosti poput poštovanja, iskrenosti, vjernosti, braka i obitelji, nego prevladava utjecaj suvremenog društva koje često veliča površnost i osobni užitak, a zanemaruje preuzimanje odgovornosti za svoje postupke i učinak vlastitih postupaka na druge osobe, posebno učinak na osobu s kojom je muškarac u vezi. U takvom okruženju, gdje se prave vrijednosti rijetko njeguju, mnogi muškarci gube osjećaj odgovornosti prema svojim bližnjima, a pogotovo prema partnerici. U svijetu u kojem dominiraju trendovi koji promiču ideje „slobodnih odnosa“, otvorenih veza i odbacivanja tradicionalnih moralnih okvira, vrijednosti poput braka i obitelji sve su manje na cijeni. Takvi obrasci ponašanja postaju društveno prihvaćeni pa čak i poželjni, dok se vjernost i odanost ponekad ismijavaju kao zastarjele ili naivne vrijednosti.
U svijetu interneta i rasta društvenih mreža muškarci bez jasno definirane uloge postaju ili muskarci tzv. toksične muževnosti ili pak muškarci koji istražuju i preispituju svoj rodni ili seksualni identitet, nisu sigurni uklapaju se u binarne kategorije ili su pak otvoreni prema različitim iskustvima.
S obzirom na to postoje ograničeni alati za mjerenje toksične muževnosti. Ipak, neki aspekti muževnosti procijenjeni te se preslikavaju na koncept toksične muževnosti, a to su pobjeđivanje, moć nad ženama te heteroseksualna samoprezentacija. Parent i Moradi (2011), u časopisu Psychology of Men & Masculinity, smatraju da su pobjeđivanje, moć nad ženama i heteroseksualna samoprezentacija tri ključna elementa toksične muževnosti.
Osim interakcija licem u lice, online interakcije potencijalno su izrazito plodno tlo za širenje toksične mask. Mnoga online okruženja su anonimna, s korisničkim imenima koja zamjenjuju stvarna imena, a sami korisnici su općenito neidentificirani. Čak i kada online interakcije nisu anonimne, kao što je slučaj na društvenim mrežama poput Facebooka, komunikacija koja se odvija bez izravnog kontakta licem u lice može biti nestabilnija i sklonija toksičnosti u odnosu na komunikaciju uživo. Danas, zahvaljujući društvenim mrežama, dostupan je širok spektar različitih mišljenja u online prostoru, što pojedincima omogućuje da lako izraze vlastito mišljenje, ali i da se izlože suprotnim stavovima. Nerijetko pojedinac u stvarnom vremenu može pronaći na meti kritika.
Primjerice ako je pojedinac antifeminist, s lakoćom može pronaći feministicu te ju izložiti negativnim komentarima ili pak može pronaći feminističku Facebook grupu u realnom vremenu te iznositi svoje komentare i suprotna mišljenja članovima feminističke grupe, a nerjetko ih može i napasti putem društvenih mreža.
Osim toksične muževnosti, razvojem društvenih mreža dolazi do pojave tzv. queer pokreta koji obuhvaća sve osobe koje se ne uklapaju u tradicionalne norme spola ili seksualnosti. Queer pokret naime promiče slobodu izražavanja roda i seksualnosti.
Unutar queer-a osobe mogu biti u tzv. statusu queestioning odnosno preispitivanje u kojem osobe nisu sigurne u svoj identiteti ili orjentaciju, zatim nebinarni muškarci ako se osoba ne osijeća isključivo muškarcem, već se osijeća negdje između muško i žensko te fluidni čiji se identitet mjenja ovisno o vremenu i/ili okolnostima.
Osim toksične muževnosti i queer-a, današnji muškarci su danas fokusirani na materijalno, bez volje i interesa za duhovni rast i unutarnji život. Materijalistička površinost, život u zoni konfora stvaraju od osoba muškog spola osobe koje su duhovno isprazne bez ikakvog smisla ili višeg cilja, što dovodi do lijenosti, nezainteresiranosti, bijega od odgovornosti od strane muškaraca te gubitka brižnosti i suosjećanja prema suprotnom spolu. Izbrisana je funkcija muškarca u pravom smislu riječi, odnosno onoga koji se brine, štiti i skrbi za svoju obitelj.
Muškarac po Božjem naumu
Prema katoličkom nauku Bog je stvorio muškarca i ženu da si međusobno pomažu te da se upotpunjavaju. U Bibliji stoji zapisano da će čovjek ostaviti oca i majku kako bi mogao prionuti uza svoju ženu i njih dvoje postati će jedno tijelo. Odnosno, pravi muškarac bi trebao napustiti svoje biološke roditelje, svoju primarnu obitelj i otići svojoj ženi te se sjediniti s njom u jedno tijelo. Taj stih se je u Bibliji ponavljan čak tri puta u Postanaku 2,24, Mateju 19,5, Efežanima 5,31 što ukazuje na iznimnu važnost toga stiha. Muškarčevo sjedinjenje sa ženom simbolizira jedinstvo, samostalnost te brak muškarca i žene. Tjelesno sjedinjenje dvaju tijela u jedno i duše. No, to nikako ne umanjuje muškarčevu dužnost brinuti se o roditeljima sukladno četvrtoj Božjoj zapovjedi koja govori o sinovom poštovanju prema ocu i majci kako bi imao dug žvot na zemlji.
Prva Božja poruka izrečena u Knjizi Postanka 1,28 upućena Adamu i Evi bila je da se plode i množe te da napune zemlju i sebi ju podlože. To nipošto nije zapovijed već je Božji blagoslov muškarcu i ženi, odnosno supružnicima da se mogu razmnožavati, nastaniti zemlju i upravljati svijetom. Sukladno toj Božjoj riječi svaki muškarac je pozvan biti muž svojoj ženi i otac svojoj djeci, osim ako nije primio duhovni poziv.
U slučaju primitka duhovnog poziva, pozvan je biti duhovni otac, odnosno svećenik, redovnik, duhovni voditelj ili je pozvan obnašati neku duhovnu funkciju u katoličkoj crkvi.
U Efežanima 5,25 je naveden poziv muškarcu koji je pozvan ljubiti svoju ženu kao što je Krist ljubio crkvu te je sebe predao za nju, a u Efežanima 5;22 stoji da bi žene trebale biti podložne svojim muževima kao Gospodinu.
Pravi muškarac istinske muževnosti je pozvan ljubiti svoju ženu toliko da joj preda cijeli svoj život te je pozvan biti spreman dati svoj život za nju. Kontekst podložnosti kod žena je vrlo često pogrešno shvaćen. Mnogi neispravno tumače ženinu podložnost kao ropstvo, poniženje ili gubitak dostojanstva, no u katoličkoj vjeri se pod ženinom podložnošću mužu podrazumijeva poštivanje, posebno bračnog partnera, povjerenje, red te sklad u ljubavi i obitelji.
Iznad svega u 5,21 muškarac i žena su pozvani biti podložni jedni drugima u strahu Kristovu. Kako bi brak muškarca i žene savršeno funkcionirao, oni moraju imati Božje vodstvo na čelu, moraju biti ponizni pred Bogom s poštovanjem prema Kristu te podložni jedan drugome. Konačan cilj muškarca prema Božjem naumu nije niti moć niti uspjeh niti ostvarivanje materijalnog bogatstva, već poziv na svetost, voditi svoju obitelj kao sluga vjere koji poput Isusa Krista daje sebe za ono što mu je Bog povjerio, on skrbi, štiti, ljubi, oprašta i moli, s krajnjim ciljem odvesti svoju obitelj u nebo. Muškarac koji ima za konačan cilj odvesti svoju obitelj u nebo ima u sebi istinsku pravu muževnost.
Matea Marinić
