Evo nas dan nakon Thompsonovog koncerta na Hipodromu u Zagrebu, koji još uvijek odzvanja u našim mislima, ali glave se polako hlade pa je vrijeme vidjeti o čemu se to radilo i šta se to dogodilo?
Ajmo najprije na loše komentare i sotoniste koji su grizli nokte od bijesa što se dogodio taj koncert. Pa idem od onih blažih i donekle opravdanih kritika, kao primjerice slika i kritike na Facebook stranici ‘Ranger – Čuvari Prirode Hrvatska’ gdje su prikazane zaista pogrdne slike ulica punih prljavštine, jer se na ulicama slavilo. Komentar je točan, ali to svakako ne ide na teret niti na kritiku koncerta nego na kritiku onih koji upravljaju gradom, jer „Možemo“ su mogli i trebali predvidjeti da će se to dogoditi. Kroz Zagreb su protutnjale i mnoge nogometne utakmice sa sličnim „partijanerima“, ali ovaj je put „možemo“ htio valjda pokazati i „ne možemo“, pa neka to ostane njima na teret. To smeće danas na ulicama Zagreba, koje se eto neshvatljivo brzo snimilo i objavilo, podsjeća me na one slike Splita i onih lijepih kala i centru grada u kojima strani gosti pišaju na ulici. Sve to je stvar gradskih vlasti, nadzora i sustava koji je tek u razvoju.
Mi koji se malo vrtimo navečer po Faceu, mogli smo naići i na jednu političarku koja si je dala truda secirati neke stihove Thompsonovih pjesama kako bi ih prikazala kao ustaškim i neprimjerenim. Taj veliki trud drugarice političarke, kada se čita taj njen tekst, pravi je promašaj i samo je prezentacija veoma uspješne kompilacije njene gluposti, bezobrazluka, zloće, jugonostalgije i mržnje svega hrvatskog. Očito se radi o članici klana nacionalnih sotonista, Pusičevaca, onih koji su uspjeli izboriti da se u Hrvatskoj ne provede lustracija pa ih sada moramo trpjeti. I tu bi završio sa negativnim aspektom koncerta, ako se to uopće može pripisati ovom događaju, a eto, pripisuje mu se.
Idemo dalje, na ono dobro, ono što je bio Thompsonov koncert 05. srpnja 2025. u Zagrebu.
Čitao sam mnoge komentare Thompsonovog koncerta i svi su pozitivni, ali ostali su mi u sjećanju izvrsni komentari na Faceu kolege prof. dr. sc. Ivice Lovrinovića i fra Maria Knezovića. Njihove komentare treba čitati pa ja neću ništa njihovo ponavljati, ali ako se nešto ipak desi, neka istovjetnost, to je slučajno, jer gotovo isto mislimo. Ja bi kao i oni istaknuo da je ovaj koncert bio znatno više od koncerta. Muzika i pjesme bile su samo muzički dekor osnovne hrvatske misli vezane za izraz domoljublja koje uočavamo kako je ugroženo od strane onih koji su opstali na sceni i jednim dijelom vladaju Hrvatskom, a sve to mogu zahvaliti uspješnom otporu i neprovedbi lustracije. Kako fra Knezović navodi da ima više od 500.000 koji bi bili na koncertu, jer su stotine tisuća Hrvata pobijeni u pokolju partizana, ja to bi dopunio i vratio na danas, jer bi bilo sigurno još par stotina tisuća nas penzionera koji fizički ne možemo doći na koncert i podržati ono što taj koncert znači.
A što znači Thompsonov koncert?
Thompsonov koncert ima karakteristike hodočašća ili pak domoljubnog mimohoda. Thompsonov koncert kao hodočašće hoće odati slavu Domovinskom ratu i svim poginulima za Hrvatsku, kao i svima nama invalidima Domovinskog rata. Hodočašća su uglavnom međunarodnog karaktera pa su na njega došli i Hrvati pripadnici drugih država, pa evo u naslovnici prikazujem i malu grupu iz nekad naše Boke Kotorske. Koncert kao mimohod prikaz je i upozorenje svima da „još nas ima“ i da se svi mrzitelji samostalne Hrvatske klone bilo kakvih malverzacija i rušenja Hrvatske, pa bili ti isti i na najvišim položajima vlasti sa kojih donose nacionalno neprihvatljive odluke. Primjerice, postavljati kip zločinca Tita u Zagrebu, u trenutku kada je Europska unija izglasala i uputila članicama sugestiju da se klonu svih oblika bivšeg komunizma, radi se i neprihvatljivoj odluci koja bi trebala biti kažnjiva. Zašto? Europska unija 19. rujna 2019. objavila je rezoluciju pod nazivom “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)“, sa ciljem provedbe političke transformacije. Tom se rezolucijom upozorava na 3 zla koja se sve države moraju kloniti, nacizma, fašizma i komunizma. Sve su države to prihvatile osim Hrvatske koja je čak izbjegla objavljivanje iste u medijima, kao i poduzimanje mjera da se rezolucija provede. Stoga sa pravom kolega prof. dr. sc. Ivica Lovrinović naslovljava svoj tekst na Faceu sa „Prodali ste naše snove Judini sinovi“. Ovdje će se zasigurno s pravom naši jugonostalgičari pitati „a koji su to vaši snovi?“ jer zaista, u državi koja je izbjegla lustraciju, koja nije napisala svoju povijest ni nakon 35 godina, da ne nabrajam dalje, naši snovi su pomalo izblijedjeli, a Domovinski rat vidno gubi značaj.
Ali jesu li naši snovi potonuli? Nisu, jer sad, u svom tom postupnom beznađu, kao i unatoč političkom isticanju kako se Hrvatska fantastično razvija i kako je sve divno i krasno u Hrvatskoj, iako mladi ipak bježe, javio se narod. Da, narod šuti ali gunđa, pa je izlazak na izbore s oko 40tak postotaka izlaznosti jasno da se radi o nezadovoljstvu naroda. U svemu tome dogodio se Thompson koji je prolazio svašta da bi kao predstavnik hrvatskog naroda konačno pobijedio, ne puškom nego pjesmom. I evo sad Thompsonovog koncerta, koncerta hodočašća domoljublju, koncerta mimohoda pobjede, koncerta nade i istine koja podsjeća „ako ne znaš što je bilo“, jer kao da se već sve zaboravilo.
Ajde sjetimo se kako je počelo sve ovo!?
Gunđalo se stalno na Thompsona i njegove pjesme, a onda su došli rukometaši. Bila su tu razna podmetanja na bini, a sigurno će ih biti i sada, ali polako sve se promijenilo. Tomašević i „Možemo“ urlali su na Thompsona, ali snaga Thompsona, odnosno naroda u Thompsonu natjerala je uhljebe da mu pruže ruku. Veoma brzo Thompsonov se koncert pretvorio u nacionalni pokret, pa su bile naslovnice, 200.000 gledatelja kao senzacija, pa 300.000 kao neshvatljivo mnogo, a onda se ta brojka više nije mogla pratiti, i ostalo se na 500.000, a vjerojatno će biti i više. Thompsonov koncert pokorio je Hrvatsku i popunio brojne praznine koje su političari trebali popuniti i riješiti u ovih 35 godina od rata, a nisu. Svakako, na koncertu su branitelji kao doma, domoljubi imaju tu svoje mjesto, ali eto i naših političara koji reagiraju kada osjete da se nešto značajno dešava pa su i oni našli svoje mjesto na koncertu, ili uz njega. Meni to sliči kao ono kada se ide na misu na ispovijed i pokajanje, pa se traži oprost, a svećenik, kao i Isus kaže: „sinko, oprošteno ti je, a sad idi i ne griješi više“. Naš Thompson u svemu tome na isti Isusov način pokazuje najviši oblik ljudske mudrosti i svima pruža ruku mira, kao da kaže, dođite u hrvatski zagrljaj i vratite se u hrvatski dom, jer smo svi mi Hrvati i nemojmo se dijeliti. Ne kritizira on niti kaže „eh političari, malo ste zastranili“ nego pruža ruku mira svima i poziva na zajedništvo. A ako se pitate odakle ta ruka mira, onda ste sigurno zanemarili da se Thompson uvijek poziva na Boga i slijedi Božji i Isusov nauk života u miru i ljubavi. Vjerujem da tu ima i nešto dublje, što se i meni u ratu dogodilo 2 puta, a to je susret s Bogom, jer kako se navodi, Thompson je sa ekipom na rubu Drniša i osvojenog područja od srbočetničke vojske branio i obranio svoje selo Čavoglave. U tome, lako moguće da je i Bog imao svoje prste, jer On pomaže onda kada je sve izgubljeno, a Čavoglave nisu imale šanse u obrani, ali eto…. Da li je to bitno utjecalo na to da je Thompson sad zaista stjegonoša domoljubnog mira u Hrvata ne znam, ali lako moguće.
Zato, Thompsonov koncert 05. srpnja 2025. u Zagrebu najmanje je bio koncert kakve poznamo sa raznim bendovima svjetskog glasa. Bilo je to okupljanje hrvatskog naroda, a pjesma je izrazila sve ono što hrvatski narod misli i želi. Tu bi se Thompson složio samnom kad bi parafrazirao fra Knezoviča koji pjevajući kaže: „pjesma je uvijek jača i od riječi, al pjesma ruši sve“ pa ne mogu ne spomenuti velikog Ljubu Stipišića Dalmatu i njegove pjesme, radi kojih je trpio kažnjavanje i zatvaranja u vremenu Jugoslavije. Ipak, njegove smo pjesme pjevali u kaletama Splita i Dalmacije i riskirali kažnjavanje jugo-milicije, ali danas ih slobodno pjevamo na Omiškom festivalu. Hvala Bogu, hvala Domovinskom ratu iako još traje, i hvala Hrvatskoj kakva god smušena bila, jer možemo barem pjevati. A sad od pjesme idemo dalje i pretvorimo pjesmu u život.
I na kraju, dragi političari, nemojte da ovaj koncert u važim glavama prođe samo kao koncert, jer on to nije, nego dođite pameti, shvatite volju hrvatskog naroda i vratite nam nadu u hrvatsku budućnost, ne slatkim političkim riječima, nego djelima.
Izv. prof. dr. sc. Tihomir Luković
Rogoznica, 06. srpnja 2025.
Leave a Comment