Podjeli

Još 2015. i 2018. godine pisala sam u jednom poglavlju knjige „Mediji i medijske manipulacije, Utjecaj internetskih portala na društvo u komentiranje čitatelja – problemi i posljedice“ (Zagreb, veljača 2020.) pisala sam o neviđenim napadima i neobjavljenim isprikama, kroz sve to stvorenoj potpunoma krivoj percepciji javnosti, a sve je to dio kontroverzi stvaranih s namjerom.

I danas najveći koncert  svjetskih razmjera Marka Perkovića Thompsona i opet još veće iskazivanje netrpeljivosti, vrijeđanja, mržnje koju nije za očekivati, osobito ne od ljudi iz javnog života, nekadašnjih hrvatskih političara ali i današnjih zastupnika u Saboru. Tu su i mediji i novinari, ponavlja se sve iz 2020. i njihova uloga u širenju straha u plandemiji.

Pitamo se zar je zaista moguće sve što se događa? Moguće je, još kako i sve to ili te mi još plaćamo.

Tu „briljiraju“ i poneki naši intelektualci, no na sreću „locira“ ih FB prijatelj(ica), osoba iz javnog prostora, medija, koja znanjem i zrelim stavovima u par riječi kaže sve. Zanimljivo

je kak potom ti „briljantni“ blokiraju sve one koji mu se usude komentirati. Na sve strane oko nas djetinjarija i psihijatrija.

Kaže tako FB prijateljica, Barbara Barba Jonjić, u svom komentaru na komentar ing. Sladoljeva: „Ljudi svakakvih ideja imaju oko toga što bi Thompson trebao na koncertu. Što se mene tiče trenutni pobjednik je ovaj manitaš“

I za kraj  prenosim tekst iz moje spomenute knjige. Sve što napisah tada vrijedi  i danas.

Ništa se nije promijenilo, „samo mržnja stalna je“! A naš pjevač sve ovo mirno podnosi.

Snaga vjere jamči stabilnost.

 

Marko Perković Thompson – kontroverze stvarane s namjerom

A jedna neobjavljena isprika u hrvatskoj javnosti i dan danas izaziva kontroverze zbog neznanja, dok je  percepcija javnosti stvorena, te je nikakve naknadne objave više ne mogu ispraviti.

U slučaju pisanja novinara Jutarnjeg lista, Gorana Penića i Klare Rožman , zbog kojega je pjevač podigao kaznenu prijavu te je 07. lipnja 2013. postupak okončan s nalogom isprike novinara, koja nigdje nije objavljena i o kojoj se s namjerom šuti.

U nastavku je Zapisnik sa navedenog ročišta od 07. lipnja 2013. (izvor: službene web stranice Marka Perkovića)

“A što se zapravo dogodilo? Još u svibnju 2012. u Jutarnjem listu objavljen je tekst o pjevaču Marku Perkoviću Thompsonu naslova u kojemu su novinari Penić i Rožman iznijeli niz neistinitih tvrdnji o tijeku poreznog postupka u kojemu je sudjelovao Thompson, pišući tako, između ostaloga, da je Thompson utajio porez, da je nezakonito primio sada već fantomski iznos od 500 tisuća eura, da nije surađivao s Poreznom upravom, da odugovlači postupak i druge neistine.

Thompson je prihvatio ispriku novinara kao iskrenu te je odustao od daljnjega kaznenog progona čime je ovaj postupak završen. “ [1]

Iznenadi ne samo nepoštivanje odredbi zakona, već i postupanje osramoćenih medija, koji pogreške u radu svojih novinara ili kolumnista nastoje minorizirati. Književnik i kolumnist  Ante Tomić je u svom tekstu od 13. 08. 2013. naslova ” Thompsonov ručak za Gotovinu “ na brutalan način iskazao svoje privatne stavove, pune mržnje, o samom pjevaču, njegovoj supruzi, obitelji, pa i samom mjestu Čavoglave. Kasnije je to nazvao “satiričnim osvrtom“!!!

Nakon pokrenutog kaznenog postupka uslijedila je isprika i u Slobodnoj Dalmaciji na svega par centimetara prostora, skriveno od pogleda.

No, nisu ovo jedine neistine oko Marka Perkovića Thompsona.

Najnoviju laž objavio je Newsweek, točnije njihova  novinarka Cristina Maza, s kojom je odvjetnik Luka Mišetić vodio prijepisku na njezinom Twitter profilu, kao i s prijavom o laži o toj informaciji s redakcijom Newseeka. Što je, u konačnici, rezultiralo isprikom zbog objavljenog teksta o dočeku naših reprezentativaca na Trgu bana Jelačića u Zagrebu.  Nažalost, isprika nije dovoljna. Gdje je naša diplomacija?

A onda 01. kolovoza 2018., kao po dogovoru, u američkom  Foreign Policy osvane tekst pisan od, kako za sebe kaže, balkanske novinarke Une Hajdari: “U Hrvatskoj su simpatizeri nacista dobrodošli na zabavu”.  A u tekstu koristi izjave Žarka Puhovskog i Hrvoja Klasića.

Opet napad na Marka Perkovića Thompsona.  Na ovo se malo tko osvrnuo. Ali jest portal index.hr za kojega se zna kako svestrano i kontinuirano radi na unošenju nemira, netrpeljivosti, te poticanju na mržnju svojim pristranim i neutemeljenim tekstovima.

Svaki put kad se ovakvo nešto dogodi, sjetim se Daniela Boorstina i njegove tvrtnje:                     “Slobodu govora i tiska preplavila je sloboda stvaranja pseudodogađaja. Lažni događaji vrlo često su dramatičniji od stvarnih.” [2]                         

Pitam se, znaju li novinari i kolumnisti nešto od ovoga?

Profesor Raymond Boyl, istraživač na Sveučilištu Stirling u Velikoj Britaniji, u svojih više knjiga govorio je o novinarstvu.  U jednoj od njih: Sports Journalism, Sage Publications, London/Thousand Oaks/New Delhi, 2006. kaže:

“Mnogi od njihovih priloga spadaju u tabloidno i senzacionalističko novinarstvo, u kojem veliku ulogu imaju glasine i nepostojeći događaji. Sve više vijesti se priprema tako da im je jedini interes pružiti povoljan publicitet onima koji ih plaćaju, neovisno o stvarnoj vrijednosti njihovih uradaka. “ [3]

No, kako mjerila nisu ista za sve, evo informacije da pjevač iz Srbije, Miroslav Ilić, koji je tijekom Domovinskog rata, a i kasnije, veličao četnički pokret, ima najavljen nastup u Svetoj Klari kraj Zagreba. Za medije nimalo sporan pjevač. Za najveći dio naroda u Republici Hrvatskoj nepoželjan pjevač.

Razumno i logično pitanje je: Zašto se mediji prema jednom hrvatskom pjevaču, dragovoljcu Domovinskog rata, pjesniku i skladatelju prelijepih skladbi, odnose kao prema neprijatelju? Navodno jer je kompromitiran skladbom iz Domovinskog rata, budnicom Čavoglave. Za koju mu se prigovara zbog – kažu – spornog pokliča na početku skladbe “Za dom! Spremni!”

Bojnu Čavoglave Thompson je napisao u jeku Domovinskog rata, kao poticajne stihove za obranu od svih zločinačkih događaja u okupaciji, u kojoj se Republika Hrvatska našla. Pjesma ima sva autorska prava i ne može i ne smije biti upitna, sukladno Zakonu o autorskim pravima. Ali, nažalost, svjedoci smo trajne  medijske hajke i proganjanja Marka Perkovića Thompsona.                                                                                                                  Zašto me ovo neodoljivo podsjeća na Vicu Vukova i neka nemila vremena? Svjedoci smo kako mediji i svi dnevno-huškački komentatori upitnih kompetencija niti slova ne napišu o pjevaču koji jednu svoju pjesmu “Morem plovi jedna mala barka” (zanimljiv naslov!) u kojoj veliča kralja Petra i četničkog vojvodu Dražu Mihajlovića, evo samo nekoliko ključnih stihova:

 

Morem plovi jedna mala barka
A u barci kralja Petra majka.
Morem plovi, ne boji se mina
Pošla majka da potraži sina.

Pošla majka sina da potraži
Pa se javi djeneralu Draži.
Čiča Dražo, gde je moje dete
Čuvaju ga srpske bajonete. “

 

Isti slučaj je i sa pjevačem Bajagom koji je u Kninu 1993. prema informacijama iz medija, sudjelovao na skupu pobunjenika. Zanimljivo je kako nakon ovog otkrića i zabrane nastupa

u Karlovcu stariji izvori sa You Tubea nestadoše, pojaviše se samo postavljeni u srpnju 2018.

I sama sam iznenađena. Zadnji stih ove pjesme “Lepa vaša biće groblje” potvrđuje kako je bila namijenjena Hrvatskoj, a ne napadima NATO avijacije na Srbiju.

 

Kreće armija najjača na svetu,
Kreće armija u osvetu,
Jednom zauvek armija srpska,
Jednom zauvek sve će da vas smrska.
Suviše ste jadni suviše ste bedni,
biti ćete još više gladni i žedni,

još i dalje leteće orkani,
Lepa vaša biće groblje.

https://youtu.be/6uKhgD1oIsM

 

Ili  primjerice, pjesma “Samo sloga Srbina spašava”. Bajaga ju je pjevao s Borom Čorbom i Dejanom Cukićem. Lako se pronađe i  danas na You Tube-u.

 

Bajagi se bez ikakvih propitkivanja i provjera odobravaju nastupi u Areni u Puli. Za razliku od Marka Perkovića Thompsona za kojega, europarlamentarac nekad moćnik IDS-a i čovjek višestruko optuživan za bezbroj malverzacija u nekretninskom i drugim biznisima, kaže:

“Nisi pjevao u Areni, bogami niti nećeš pjevati!”                                                                                   Žalosno! Kako čovjek ovakvih stavova zastupa Republiku Hrvatsku u EU parlamentu?!

Zašto mediji o svemu ovome ne pišu? Zašto ih ne napadaju, bar zbog svega navedenoga, ali

i mentalne higijene” naroda. Isprika europarlamentarca Jakovčića, nakon  pet dana od objave ovog komentara u novoj izjavi na FB-u nema više nikakvog učinka, niti smanjivanja nastale štete. Nije li ovaj istup Jakovčića – da li namjerno ili slučajno – “pokrio” daleko veći problem u kojemu se našao? Sukob interesa kroz posao u Nadzornom odboru tvrtke Danka Končara, registrirane u Norveškoj, a iz koje je na brzinu izašao kako ne bi ostao bez zastupničkog mjesta u EU parlamentu. Samim time i tako mu potrebnog imuniteta! Iako se ovo otkrilo u jeku njegovih napada na Marka Perkovića, mediji, takvi kakvi jesu, nisu niti jednom rječju popratili ovaj veliki skandal. I tako je, po dobro oprobanoj metodi učinjena zamjene teza, to jest  Marko Perković pokrio je aferu EU zastupnika Ivana Jakovčića!

 

A kako je to kroz povijest bilo u nas i u svijetu? Primjera ima bezbroj. I oni su rezultat cenzure tih vremena. Novinar Joško Buljan, u jednom svom kratkom ali sadržajnom tekstu, pita: “Zašto je cenzura M. P. Thompsona jedinstvena?” Citiram  ga.

 

” Prekršajne prijave, zabrane koncerata, isključivanje mikrofona . . . Sve je jasno: Marku Perkoviću Thompsonu zabranjeno je pjevati!  Pri tome u njegovim pjesmama nema ni traga nekakvoga ustaštva;  počeo je s nekom vrstom ratničke budnice (Bojna Čavoglave), a nastavio s repertoarom od uglavnom domoljubnih – čak lokalpatriotskih – pjesama pa sve do onoga što bismo mogli nazvati “angažiranim” pjesmama (npr. pjesma “Prijatelji”). Čak i pozdrav na početku pjesme Čavoglave ne može se smatrati “ustaškim” budući da je kontekst potpuno jasan: Domovinski rat u kojem ustaša jednostavno nije bilo (tj. svi smo ionako bili ustaše), a pozdrav je bio uobičajen u postrojbama HOS-a pa i šire. Ipak, baš su Čavoglave razlog i prijava i zabrana i onemogućavanja rada tome našem estradnom radniku, iako se počelo govoriti da i ostale pjesme imaju “neprihvatljiv” sadržaj (npr. “Lijepa li si”). Cenzura pjesama, naročito u ratno doba, nije neuobičajena. Za vrijeme američkoga građanskog rata Jug je zabranio poznatu pjesmu Lorena koju je još 1856. napisao velečasni Henry Webster. Radi se o sentimentalnoj pjesmi u kojoj se žali za dobrim starim vremenima. U Prvome svjetskom ratu Francuzi su zabranili La Chanson de Craonne, antiratnu pjesmu koja je postala popularna među vojskom nakon tragično neuspjele francuske ofenzive kod Chemin des Damesa u srpnju 1917, nakon koje je francuska vojska bila u nekome stanju tihe pobune do kraja rata (npr. prolazeći kraj časnika vojnici više nisu salutirali, već su meketali kao ovce). Radi se također o tužnoj pjesmi  “Zbogom životu, zbogom ljubavi, zbogom svim ženama, svemu je sada kraj…”.  [4]

“Manje je poznato da je za vrijeme Drugoga svjetskog rata Göbbels zabranio Lili Marlen, inače pjesmu napisanu za vrijeme Prvoga svjetskog rata, smatrajući ju previše tugaljivom i stoga opasnom za moral njemačkih vojnika. U novije vrijeme zabrane emitiranja pojedinih pjesama na nacionalnim radijskim i televizijskim postajama u demokratskim zemljama vezane su uglavnom za spominjanje droge, zatim zbog eksplicitnoga seksualnog sadržaja ili upotrebe prostota, blasfemije, čak i zbog aluzija na ulične bande. Politički sadržaji rijetko se eksplicitno zabranjuju. Na primjer, još 1939. američke radio postaje nisu smjele emitirati pjesmu Strange Fruit Billie Holiday zbog “morbidnog

sadržaja”. Čudno voće u pjesmi se odnosi na obješene crnce, žrtve linča. Antiratne pjesme danas više nitko ne zabranjuje iako ima bizarnih primjera: Sailing Roda Stewarta bila je zabranjena u Velikoj Britaniji za vrijeme falklandskog rata kao pjesma s “nautičkom temom” zabranjenom zbog sigurnosti pomorskoga ratovanja. Zbog aluzija na napade 11. 9. 2001. i zaljevski rat neke su pjesme također bile maknute iz etera u SAD-u, na primjer, Hey, Joe Jimija Hendrixa iz 1966., pjesme In the Air Tonight Phila Collinsa iz 1981. pa čak i Light My Fire The Doorsa iz 1967. (zbog aluzije na paljenje bušotina u Perzijskome zaljevu) ili Walk Like an Egyptian grupe The Bangles zbog spominjanja osoba s Bliskog istoka!

Iako spomenuti primjeri samo ističu glupost cenzure, mora se napomenuti da su se te zabrane (koliko god bizarne bile) odnosile samo na spomenute pjesme, a ne i na pjevače ili skupine koje 1991. uostalom više nisu ni postojale. Isto tako, zabrane ili “preporuke”regulatornih tijela nisu trajne, nego su se odnosile na relevantno razdoblje.

U čemu je zabrana Thompsona jedinstvena? Prvo, nije zabranjena ili nepoćudna ova ili ona njegova pjesma, nego je sam M. P. Thompson nepodoban kao što je za vrijeme komunizma to bio, na primjer, Vice Vukov. Čak ako za vrijeme rata u Perzijskome zaljevu i niste mogli čuti Light My Fire na američkim radio postajama, The Doorsi nisu bili zabranjeni. Thompson je danas “narodni neprijatelj” za političare gotovo cijeloga političkog spektra. Badava im europejstvo, mentalno se nisu maknuli od kakva komesara iz 1946., kakve možemo vidjeti u, primjerice, Papićevim Lisicama.

“Europejstvo” je njima sinonim za nekadašnju “napridnost”. Druga je razlika posebno neobična: pjesme, naročito u ratno doba, bivaju zabranjivane zato što ih režimi smatraju pogubnima za moral, zato što ruše moral, ne zato što ga dižu. Stoga se moramo pitati zašto sve hrvatske vlade žele rušiti moral hrvatskoga naroda!? Čije su to vlade, za čije interese to čine? Kako to da tu nema razlike između Račana, Sanadera, Kosor, Karamarka, Milanovića ili Plenkovića? Je li moguće da je Thompson nepodoban jer smeta Pupovcu i njegovim četnicima? Možda smeta pjevanje o Lici, Slavoniji ili Dalmaciji kao HRVATSKIM krajevima ili im nije pravo što su i Svilaja i Popovo polje u Hrvatskoj? Baš zato se veselimo Glini i tjeranju bande “preko izvora”, pa makar, za sada, samo u pjesmi.[5]

A kako to glase stihovi pjesme “Lijepa li si” Marka Perkovića Thompsona?

Kad se sjetim suza krene
zamirišu uspomene
svake stope rodnog kraja

i narodnih običaja
Prepoznah ljepotu tvoju
što probudi ljubav moju
kad sam s tobom srce moje
kuca jače, veliko je                                       

Oj Zagoro, lijepa li si
Slavonijo, zlatna ti si
Herceg-Bosno, srce ponosno
Dalmacijo, more moje

jedna duša a nas dvoje
pozdrav Liko, Velebita diko
lijepa li si
Kad Neretva moru krene

ti se tada sjeti mene
mojoj pjesmi budi tema
za sve one kojih nema
Ajde Istro i Zagorje
podignimo sve tri boje
zagrlimo se pred svima
neka vide da nas ima

Koliko ljepote u ovako malo stihova!

Vrijeme je za objavu svih pjesama Marka Perkovića Thompsona u zbirci poezije!

I onda ove dane pred današnji koncert javi se i nekada saborska zastupnica, Katarina Peović.

Zanimljiva tumačenja dala je za neke pjesme. Preciznije sramotna. Pročitajte sami.

Savjetujem joj da se osvrne na zaista „opasne“ stihove iznad navedenih stihova i pjevača.

 

Treba li išta više o Thompsonu reći nego se sjetiti njegove pjesme “Reci, brate moj” koju pjeva sa Škorom u kojoj postoji stih “al neka ne dô Bog, pa nas budu trebali, opet će se gusta magla spustiti” što je referenca na ustašku pjesmu “Spustila se gusta magla iznad Zagreba” koja glasi “to ne bila gusta magla iznad Zagreba, već to bila hrabra vojska Poglavnikova”?

 

Ta pjesma na koju se poziva Thompson slavi Antu Pavelića “Poglavnika” (“Poglavnik im dao ime hrabre ustaše”), bitku za Kupres (“spustila se gusta magla iznad Kupresa”) u kojoj su 1942. poginuli mnogi partizani, slavi ustašu Rafaela Bobana i Crnu Legiju ( “vođa bio vitez Boban, pravi ustaša”, “Poglavnik im dao ime Crna Legija”) čije su postrojbe zarobljenike tukle toljagama, zabijali im igle pod nokte, naređivali da ližu pod i sol, ubijali, pljačkali. Thompson slavi režim koji je imao dječji logor.

 

” ̌”

Thompsonova pjesma “Pukni puško” iz 1998. posveta je ustaškoj himni i budnici “Puška puca” koja glasi “Puška puca a top riče, grmi kao grom, Sad ustaša bojak bije za Hrvatski dom.

 

” “

“Na ljutu ranu ljutu travu” pjesma iz 1995. godine je izreka poglavnika Ante Pavelića, moto pod kojim su osnovane ustaše, ultranacionalisti u Drugom svjetskom ratu odgovorni za genocid nad Židovima, Srbima, Romima i Hrvatima političkim neistomišljenicima.

 

“ ̌ ”

Oko 2003. godine Thompson je snimljen kako pjeva pred publikom koljačku pjesmu “Jasenovac i Gradiška Stara”

Pjesma glasi “Jasenovac i Gradiška Stara to je kuća Maksovih mesara”!

 

“ ”

Pjesma slavi ustaše i negira antifašističku borbu. Stihovi u pjesmi glase “Loša bila 45ta, Rasula nas preko svijeta. A sad nova loza raste, Vratile se kući laste.” Pjesma sadrži i rasistički stih “…plave krvi, bijelog lica, rađaju se nova dica…”.

 

„ ̌”

„Bojna Čavoglave” pozdravlja ustaškim pozdravom „Za dom spremni” koji su sami HOS-ovci povezivali s ustašama i ustaškim pokretom.

 

“ ”

„Lijepa li si” iz 1998. godine je uspomena na granice iz Hrvatske koje je imala za vrijeme NDH. Thompson ju posvećuje Herceg-Bosni, Mati Bobanu, idejnom tvorcu Herceg-Bosne – umjetne države koja je težila uspostaviti hrvatsku teritorijalnu jedinicu u BiH, što je bio pokušaj hrvatskog separatizma okončan Daytonskim sporazumom i uspostavom Federacije BiH, pod međunarodnim pritiskom.

 

“ ”

Pjesma iz 2025. izjednačava ustaše s hrvatskom vojskom i cijelim narodom iako se većina hrvatskog naroda pridružila partizanima i bila na pobjedničkoj strani u Drugom svjetskom ratu.

 

“ ”

Pjesma iz 2017. posveta je ustaškim jedinicama u bitci za Kupres 1942. godine u kojoj su pobijeni mnogi partizani koji su branili domovinu, borili se protiv nacističkih kolaboracionista. Stihovi glase “Odvela nam Ivana ta sudbina kleta, odvela sa Kupresa priko bijela svijeta. Ostala je samo jedna želja jaka, zapjevati pjesmu kupreškog junaka”.

Nema se na ovo što reći. Katarina Peović je sve rekla, o sebi.

Na Slavu i Hvalu Kristu!

Izvori:

[1] Portal hrvatskog kulturnog vijeća, 13. lipnja 2013.

2 Boorstin, Daniel: The Image-a Guide to Pscudo-events in America, Vintage Books, New York,

1992.str.29

3 Raymond Boyl: Sports Journalism, Sage Publications, London/Thousand Oaks/New Delhi, 2006

4 Joško Buljan, Hrvatsko kulturno vijeće,  08. kolovoza 2018.

5 Joško Buljan, Hrvatski tjednik 02. 08. 2018.g., str. 8

Pridružite se:

WEB STRANICA:
https://arnasebalj.com

Telegram kanal Arna Šebalj:
https://t.me/arnakanal

Chat, grupa
S Arnom i istinom:
https://t.me/arnasebalj

SVJEDOČANSTVA “CIJEPLJENIH” u HRVATSKOJ

https://t.me/+jUM0zkaioNxmZDQ0

Svjedočanstva NE-cijepljenih u Hrvatskoj
https://t.me/+FKt1CiAN8fwyOGU0

FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577

YOUTUBE KANAL:

https://youtube.com/@medijskagrupa1?feature=shared

 Arna Šebalj


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Top tema