By Na portalu narod.hr objavljen je odgovor Mira Bulja Žarku Puhovskom:
BULJ ODGOVORIO PUHOVSKOM: UDBAŠKI DRUKER I PLENKOVIĆEV POSLUŠNIK MAŽE NARODU SINJA OČI!
Napisao sam knjigu o Drukeru:
- Pečarić, Druker / Predsjednik o Puhovskom,Portaldragovoljac.com, 2020.:
http://www.dragovoljac.com/images/minifp/druker.pdf
Za nju sam zaradio tužbu zbog pretrpljenih boli. Tužitelj je osao bez svijest čitajući tu knjigu.
Ali to nije bio sam Druker, već Ivo Goldstein, danas poznat kao Ivo Drobilica. To je i logično jer je knjiga sastavljena iz tekstova od prije 10 i 20 godina, a za Puhovskog se ne očekuje da bi reagirao poslije toliko godina.
Svjedoci su mu bili supruga i kćerka:
- Iz iskaza te svjedokinja Sanje Petrušić-Goldstein i Terese Goldstein, a koje iskaze sud prihvaća jer su međusobno suglasni te ih ocjenjuje uvjerljivima i istinitima, proizlazi da je ovakva objava o tužitelju izazvala niz negativnih i mrzilačkih komentara.
- Tako je svjedokinja Sanja Petrušić-Goldstein iskazala da se tužitelj uzrujao zbog knjige te se uvijek uzruja kada pročita što piše akademik Pečarić, a tada počinju i zdravstveni problemi tužitelja. Nakon takvih natpisa počinju prijetnje, ružni komentari, tj. takvi natpisi generiraju komentare na internetu, ljudi se grozno izražavaju i nasilni su. Onda dođu prijatelji i postavljaju pitanja o tome da je tužitelj iznio teze o genocidnosti hrvatskog naroda, pa se on jako uzruja jer mora objašnjavati da to nije tako te da on nije izdajnik hrvatskog naroda. U komentarima se piše da se iseli iz Hrvatske, da nisu Hrvati, da su izdajice i slično. Takve prijetnje traju već 20 godina, a tužitelj je aktivan kao javna osoba od 1991.
- Svjedokinja Teresa Goldstein je iskazala da kada se dogodi ovako nešto onda je reakcija tužitelja užasno emotivna, ali i svih njih. Jedino što je sada bilo drugačije je njegova fizička reakcija, tužitelj je imao stezanje oko srca, to je bilo kao srčani udar, on je urlikao,a osvijestio se nakon nekog vremena (podcrtao J.P.). Nije prvi put da se događa ovako nešto, ali je prvi put da je bila takva fizička reakcija. Reakcija tužitelja je emotivna, on se jako uzruja, govori da se može vjerovati da se to događa, a onda to uzruja nju i majku. Čita komentare i dosta ljudi piše da ne žele tužitelja u Hrvatskoj, da se treba iseliti, da ga ne žele živog. Stvarno ima strah da se tužitelj nešto ne dogodi. Sve ovo direktno ili indirektno odražava se i na njezin osobni život i posao, jer na poslu od kolega doživljava komentare u vezi oca, negativne konotacije u smislu da je njezin otac mrzitelj Hrvatske, da je on glupan i da je ona glupa.
- Iz iskaza svjedokinja i tužitelja proizlazi da je tužitelj vrlo emotivno doživio tuženikove tvrdnje, da ga je to uzrujalo i da mu je pozlilo. Tužitelj je javna osoba i time mora imati viši stupanj tolerancije na javnu kritiku nego prosječni građanin, ali u ovom slučaju se nije radilo o kritici u odnosu na njegovo djelovanje, već su se iznijele neistinite činjenične tvrdnje, a to prelazi stupanj tolerancije koju bi inače tužitelj trebao pretrpjeti. Nije sporno da je tužitelj i ranije doživljavao neugodnosti i negativne komentare, ali to ne umanjuje štetnu radnju tuženika niti posljedice te radnje. …..
Naravno tako sjajno zaključivanje naše sutkinje o tome i same izjave supruge i kćerke zaslužile su posebnu knjigu o tome:
- Pečarić,Sanja i Teresa Iva Drobilice,dragovoljac.com, 2024.:
https://www.dragovoljac.com/images/minifp/sanjaiteresa.pdf
Kada, na primjer, Drobilica izmisli priču o drobilici u Jasenovcu zbog koje mu si smije cijeli svijet, ja ne smijem da zaključiti da je to u cilju dokazivanja navodne genocidnosti hrvatskog naroda već su se iznijele neistinite činjenične tvrdnje, a to prelazi stupanj tolerancije koju bi inače tužitelj trebao pretrpjeti.
Na str.304. te knjige pišem:
Inače, danas je u Hrvatskoj, prihvaćen kao točan broj žrtava Jasenovca koji zagovaraju otac i sin Goldstein – od 80 do 100 tisuća. A to je broj koji treba i dalje omogućivati „dokazivanje“ genocidnosti hrvatskog naroda, jer se, kao što Slavko Goldstein to u Globusu kaže, od 10. siječnja 2003., može govoriti o „strahotnoj činjenici da je u prosjeku, u Jasenovcu svakoga dana, ubijeno oko 70 ljudi“ (podatak koji sam kazao i na sudu, ali po sutkinji ja ne smijem ništa zaključiti iz toga. Pogotovu kad se zna za postojanje na stotine tekstova i knjiha koji osporavaju te brojke koje spominje Drobilica, po pravili spominje i amatere koji nisu završili povijest, ali imaju fakultete i doktorate, a glavni mu je suradnik otac koji je doista neškolovani amater.)
Valjda sutkinja misli da mi matematičari ne znamo zaključivati pa ni što je zaključak. Valjda misli ipak samo na neke pa joj je valjda logično bilo da sam to ja. Kada si među deset matematičara u svijetu po broju objavljenih znanstvenih radova u matematičkim časopisima – sigurno ne znaš što je zaključak. Da matematika i logika joj očito nisu bliske jedna drugoj.
U toj knjizi već na str. 17. spominjem i slijedeće:
On (Goldstein, tj. Drobilica, JP) prvostupanjsku presudu spominje u novoj knjizi “Povijesni revizionizam i neoustaštvo – Hrvatska 1989-2023.” na str. 221.:
… Pečarićev u knjizi Brani li Goldstein NDH, čime je stavi la u istu ravan profesionalnu historiografiju i ispolitizirani (revizionističko-neoustaški) amaterizam (garniran uvreda i klevetama, što je 2022. dobilo i sudski pravorijek). Zaključila je i kako “profesionalni povjesničari moraju povući granicu do koje mjere holokaust nudi objektivan pogled na povijest NDH”. I uistinu, jesu li ubijanje 30.000 Židova, nešto manje Roma, mnogostruke više Srba i velikog broja Hrvata tek marginalna pojava u povijesti NDH ili bitan element koji određuje njezin zločinački karakter?
Tako sam Goldstein pokazuje kako me je sutkinja, valjda impresionirana Goldsteinovim ‘znanstvenim’ otkrićem DROBILICE u Jasenovcu što je i pokazala kada je tek na inzistiranje moga odvjetnika Dalibora Karačića tvrdnu svjedokinje o Drobilici unijela u Zapisnik, osudila za knjigu za koju nisam sam tužen. Naime, tužen sam, kao što sam više puta naglasi za knjigu: Druker / Predsjednik o Puhovskom.
Akademik Josip Pečarić
