Koliko je don Kaćunko bio u pravu kada je u hajci koju je inicirao bivši Član suradnik HAZU dr. sc. Zvonko Maković uveo pojam „mozga veličine maković-zrna“ pokazala je već činjenica da on kao POVJESNIČAR UMJETNOSTI drži lekcije o povijest npr. dr. sc. Mirku Valentiću koji je kao ravnatelj HIP-a Zagreb meni povjerio pisanje knjige kojom sam odgovorio na knjigu „Tuđmanov Jasenovački mit“ ravnatelja i osnivača Muzeja genocida u Beogradu dr. Milana Bulajića. On je podržao i moje sučeljavanje s Bulajićem na radiju Sloboda Europa (Prag) i sugerirao mi da moj uvjet za to bude da mi dostave snimak cijelog razgovora. Nije bilo lako dobiti taj snimak, ali sam ga na kraju dobio tako da danas imamo i taj snimak, a cijeli razgovor je dan u više mojih knjiga. Znate već kako je Maković opisao moj rad u povijesti, kako reče opet taj don Kaćunko, koji ‘ovih dana naslikava se po svim medijima – iskače čak iz svih pašteta i ribljih konzerva’.
Naravno nisu svi novinari s „mozgom veličine maković-zrna“- Znali su me zvati iz HINA-e za izjavu – vjerovali ili ne – o Strossmayeru,
Strašno, zvali su jednog – po „mozgovima veličine maković-zrna“ HOBISTA ili AUTODIDAKTA.
Jasno je da je Maković nesretan. Doktorirao je s 49 godina, deset godina kasnije, da se našalim prije mirovina, postao Član suradnik HAZU, a u narednih deset nije izabran za akademika
I onda u tom HAZU se odluče da će birati mlađe znanstvenike u svoje članstvo, a ne tako uspješnog i mladolikog Makovića. Strašno, zar ne?
Gdje je tu neizabrani ‘povjesničar – Uklanjatelj’?
Pa Maković je vidio da je za njegov neizbor utjecala citiranost u svjetskoj bazi Scopus. Bilo je smiješno na Izbornoj skupštini kad je kolega iz Prvog razreda negirao moj podstak da na Scopusu ‘povjesničar – Uklanjatelj’ ima u toj bazi 1 rad, 0 citata i h-indeks 0. Kolege su odmah pogledale u svoje mobitele i pokazali da kolega ne zna o čemu
Sam ja govorio.
Ali vratimo se Strossmayeru.
Navodeći moje knjige koje su povezane s poviješću dao sam i knjigu, razlog zbog koje su me zvali iz HINE:
- Pečarić and J. Pečarić, Strossmayerova oporuka, HAZU, Zagreb, 2002.
I gle čuda – pa tu knjigu je izdala Akademija. Jasno je da povjesničar kalibra jednog Makovića ne može biti ostarjeli Član suradnik HAZU, zar ne.
I dok je naš POVJENIČAR Maković – godinu dana je stariji od mene – trudio da postane doktor znanosti moja supruga i ja (ona je samo završila povijest) smo objavljivali radove i o Boki, ali i o Strossmayeru:
- 1. Biskup Strossmayer i crnogorski knjaz Nikola, Zadarska smotra, 1-2 (1995), 151-166.
- Strossmayer i Srbi, Zbornik radova o Josipu Jurju Strossmayeru, HAZU, Zagreb 1997., str. 81-96.
- Kneževina Crna Gora i pitanje imena Zavoda sv. Jeronima u Rimu,Časopis za suvremenu povijest, God. 28, br. 1-2 (1996), 217-225.
- Hrvati u Crnoj Gori,Zadarska smotra 1-5 (1995), 151-166.
- Položaj Hrvata i katolika u Crnoj Gori od Svetojeronimske afere do danas, Podlistak Hrvatskog obzora od 24. siječnja do 14. veljače 1998.
Članak iz Časopisa za suvremenu povijest koristio je Zoran Grijak u svom doktorskom radu “Politička djelatnost vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera” obranjenog na Filizofskom fakultetu u Zagrebu 2000. godine (vidjeti sekciju: “Uloga nadbiskupa Stadlera u preustroju Zavoda sv. Jeronima i svetojeronimskoj aferi, posebno bilješku 1703 na str. 514).
Ponavljam – veliki povjesničar po kome su i drugi s ‘mozgovima veličine maković-zrna’ je doktorirao s 49 godina, dakle poslije pojave nekih od ovih članaka!
Ako tome dodamo i sudjelovanja na Međunarodnom znanstveni skup Josip Juraj Strossmayer (2006), dakle u godini kada je Maković izabran za Člana suradnika, onda je očito koliko je don Kaćunko bio u pravu uvodeći taj pojam.
Zato sam potražio što o radovima sa mojom suprugom imamo pod: ankica pecaric – Google znalac
I našao sam slijedeće:
- Značajniji povijesni radovi o Đakovu i Đakovštini od 1991. do 1999. q BORISLAV BIJELIĆ
Časopis za suvremenu povijest, 1999
Ankica i Josip Pečarić potpisali su članak “Strossmayer i Srbi”. U zaključku svog rada konstatirali su da je opsežna literatura o Strossmayeru “nastala ili u Austrougarskoj ili u Jugoslaviji, pa se njegovo djelovanje nije moglo ni smjelo vrednovati na pravi način – na način koji bi u potpunosti opravdao njegovu devizu: “Sve za vjeru i domovinu”. Tako se u Austrougarskoj nije mogla isticati njegova želja za slobodom hrvatskog naroda, a u Jugoslaviji se prešućivalo što znači njegovo “jugoslavenstvo’.” Upravo je zato njihova tema zanimljiva, aktualna, ali i delikatna. Naime, autori su iznijeli Strossmayerova negativna iskustva u kontaktima sa srpskim institucijama (npr. Srpska pravoslavna crkva) i pojedincima iz kulturnog, vjerskog i političkog života, a vidjeli su ih kao logičan slijed događanja iniciranih srpskim antagonizmom prema svemu stoje katoličko još od vremena careva Milutina i Dušana. Ovaj rad je dobrodošao, pogotovo s obzirom na činjenicu da desetljećima nitko nije imao dovoljno intelektualne hrabrosti upozoriti i na tu dimenziju odnosa Strossinayera prema Srbima. No, ipak, sudeći samo na osnovi tog rada, može se steći dojam kako je Strossmayer načelno imao averziju prema Srbima – a to nije točno. Jasno je da se propusti službene hrvatske historiografije trebaju korigirati, stoje ovom prilikom djelomično i učinjeno, ali je manje jasna iznesena tvrdnja kako se u bivšim državama nije moglo valjano vrednovati njegovo djelo. Naime, logika državnog pragmatizma i logika znanosti oduvijek su bile, jesu i bit će suprotstavljene pa držim da je tu više riječ o oportunizmu povjesničara i njihove spremnosti da nekomu ili nečemu služe. negoli o zbiljskoj nemogućnosti da se i po cijenu određenih neugodnosti bude na strani istine.
Grundzüge der kroatischen und südslavischen Kulturpolitik von Josip Juraj Strossmayer
L Auburger – Zeitschrift für Balkanologie, 2012 – zeitschrift-fuer-balkanologie.de
… die Zitate in Pečarić 2006, 204, 208. Zur Lage der Katholiken in Serbien vgl. … Die russische
Politik und die russische Diplomatie sind keinen Schuss Pulver wert“]; zitiert nach Pečarić…
. 3 Ausführlich findet sich die Südosteuropapolitik von Josip Juraj Strossmayer dargestellt in Pečarić—Pečarić 2002, in Međunarodni znanstveni skup Josip Juraj Strossmayer (2006), sowie in der Dissertation von William Brooks Tomljanovich (2001). Josip Juraj Strossmayer war 1850—1905 Bischof von Đakovo und Srijem; er war bis 1881 zugleich Titularbischof von Bosnien.
Pečarić, Ankica, Josip Pečarić. 2002. Strossmayerova oporuka. Zagreb.
DER SERBOKROATISMUS ALS ILLUSION Das Fazit einer deutschen Dissertation1
. 3 Ausführlich findet sich die Südosteuropapolitik von Josip Juraj Strossmayer dargestellt in Pečarić—Pečarić 2002, in Međunarodni znanstveni skup Josip Juraj Strossmayer (2006), sowie in der Dissertation von William Brooks Tomljanovich (2001). Josip Juraj Strossmayer war 1850—1905 Bischof von Đakovo und Srijem; er war bis 1881 zugleich Titularbischof von Bosnien.
Pečarić, Ankica, Josip Pečarić. 2002. Strossmayerova oporuka. Zagreb.
Strossmayerovo južnoslavenstvo i sintagma hrvatski ili srpski Franje Račkoga.
L Auburger – Rijec (Word), 2009 – search.ebscohost.com
Između južnoslavenske sastavnice hrvatske kulturne politike biskupa Josipa Jurja
Strossmayera (1815.-1905.) i ideje o “jugoslovjenstvu” Franje Račkoga (1828.-1894.), njegova …
Nikša Stančić JOSIP JURAJ STROSSMAYER U HRVATSKOJ POLITICI* – POLITIKA I NACIONALNA IDEOLOGIJA
Članak je nastao na osnovi izlaganja na znanstvenom skupu o 150. obl,jetnici rođenja Josipa Jurja Strossmayera održanog u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti 2015. godine
A 1884. godine pisao je Račkom ovo: „Srbi su nam krvavi neprijatelji. […] Dočim se mi ljuto borimo prot Madžara, Srbin brat iza leđa na nas navaljuje.“71
71 Strossmayer – Račkom, Đakovo, 10. travnja 1884, kod: KORS III. 118-119. Neki su autori ovu i slične Strossmayerove izjave tumačili kao njegovo odustajanje od jugoslavenske ideje (v. Predgovor D. Jelčića u knjizi STROSSMAYER, Izabrani književni i politički spisi, n. dj., 22-24). ili da je napustio ideju o jugoslavenskoj državi i okrenuo se rješenju položaja Hrvatske u sklopu federalizacije Habsburške monarhije (Ankica PEČARIĆ, Josip PEČARIĆ, Strossmayerova oporuka, Zagreb: HAZU, 2002., 53).
P Strčić – Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin, 2006 – ceeol.com
U 2005. god. ulazi 190. godišnjica rođenja te 100. obljetnica smrti dr. Josipa Jurja Strossmayera
(1815-1905), bosansko-đakovačko i srijemskoga biskupa te apostolskoga vikara za …
Zbornik radova o Josipu Jurju Strossmayeru
B Bijelić – Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga …, 1997 – hrcak.srce.hr
О Josipu Jurju Strossmayeru, biskupu Biskupije dakovacke i srijemske, meceni i politicaru,
ispisano je bezbroj stranica od ljudi razlicitih provenijencija i struka. Unatoc tome, ili mozda …
P Strčić – Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin, 2006 – hrcak.srce.hr
U 2005. god. ulazi 190. godišnjica rođenja te 100. obljetnica smrti dr. Josipa Jurja Strossmayera
(1815-1905), bosansko-đakovačko i srijemskoga biskupa te apostolskoga vikara za …
scrinia slavonica 15 (2015), 233-290. 233
Marin Srakić (Đakovačko-osječka nadbiskupija, Đakovo) ĐAKOVAČKI INCIDENT 1930. GODINE UDK 94(497.5 Đakovo)“1930“ Pregledni rad Primljeno: 31. kolovoza 2014.
Istina, Strossmayer je govorio o „jugoslavenstvu“, govorio je: „Srbi su naša rodjena braća“, ali je dobro poznavao srpsku vladu i srpski narod i njihovu netrpeljivost, čak i mržnju prema katoličanstvu i Hrvatima, kao i prema njemu osobno.10
10 Ankica Pečarić i Josip Pečarić, Strossmayer i Srbi, u: Zbornik radova o Josipu Jurju Strossmayeru, ur. Ivo Padovan (Zagreb: HAZU, 1997), 81-85.
V Geiger– Časopis za suvremenu povijest, 1998 – hrcak.srce.hr
»Strossmayer i Srbi« (str. 81-96), problematika je koju izlažu prof. Ankica Pečarić i dr. sc. Josip Pečarić. Uz prikaz Strossmayerovih kontakata i rada sa Srbima kao i s crnogorskim knjazom Nikolom, napose odnosa đakovačkog biskupa s Pravoslavnom crkvom, autori razlazu pitanje Strossmayera i jugoslavenske ideje. Rad, nažalost, nepotrebno obiluje nizom navoda iz dalje ili novije povijesti koji s naslovljenom problematikom nemaju puno veze.
Poslijeratna povijest (1945.–1990.) na stranicama Časopisa za suvremenu povijest
J Mihaljević – Studia lexicographica: časopis za leksikografiju i …, 2010 – hrcak.srce.hr
U radu se prikazuje kako je u historiografskom časopisu (Časopis za suvremenu povijest)
tretirana poslijeratna povijest (1945.–1990.).
Napomenut ću da je Ankica u RH radila samo kratko vrijeme i HIC-u, ali je u dogovoru Anta Belje i Mirka Valentića bila smještena u HIP-u Zagreb i mentor joj je bio Zdravko Dizdar.
Ona je zajedno s Dizdarom zaslužna što je ravnatelj Valentić mene pozvao da napišem knjigu koju je, pošto je jako loše prošao Bulajić u našem sučeljavanju, nazvao uz Cohenovu dvjema najantisrpskijim knjigama u povijesti, a pisao i o IDEOLOGIJI GENOCIDA COHEN-PEČARIĆ.
Hvalka mu na tome iako je moja Ankica poslije 2000. bila je bez posla i na kraju bez mirovine.
Vidimo da su od tada u RH važni oni koji NE VOLE HRVATSKU – kako je upravo na slučaju ‘povjesničara – Uklanjatelja’ definirao akademik Ivica Kostović.
Josip Pečarić
- Dodajem iz moje prve knjige o izboru Stanka Andrića, dakle iz one koja je objavljena prije izbora, snimak iz novina o postavljanju biste u podružnici HIP-a Slavonski Brod. Iz članka će se vidjeti da spominju mene kao nazočnog. Dakle postavljanje je bilo javno, prisustvovali su i novinari, a po ‘povjesničaru – Uklanjatelju to je bila samo stvar Podružnice.
Leave a Comment