Čitam, raznorazni se bore za neka prava. Neki aktivisti žele štititi prava životinja, neki organiziraju gay pride, javljaju se nacionalne manjine i tako redom.
Interesantno, ima vrsta ljudi koji su najbrojniji na ovom planetu, Zemlji. Oni nemaju svoj naziv, samim tim nemaju nikakvih prava. Njihove interese nitko ne zastupa. Njima se u većini slučajeva nitko nije obradovao kad su se rodili. Za kuću iz koje potječu su sramota, susjedstvu tema za trač. Koliko god u životu postigli, uvijek će za druge biti izvanbračno dijete, tj. ko pile.
Tužno je bilo neki dan promatrati.
Stariji čovjek, nekih šezdesetak godina, čovjek koji je sebi sagradio kuću, oženjen, ima dva sina i troje unučadi, pristojno živi, znači uspio je u životu.
Stajao je pred šalterom i uslužna šalteruša mu popunjava obrazac. Pita ga za ime oca. On hladnokrvno reče ime majke. Šalteruša ga iznenađeno pogleda, prokomentira, ah da vi ste vanbračno dijete, nasmiješi se i nastavi popunjavati obrazac. Čovjek blago diže obrve i po ko zna koji put proguta knedlu u grlu.
Znači, koliko god pristojno živio, koliko god uspio u životu, koliko god godina imao, za narod ostaješ vanbračno dijete. Početak i kraj priče. Često se za takve osobe kaže i nezakonito dijete.
Ako se uzme u obzir da su se mnogi vjenčali zbog trudnoće, neki su bili nevjerni, pa se desilo dijete, ali sve je to nekako sramota, tajna, zataškano.
Nisam nigdje ni čula niti pročitala da postoji udruga takvih ljudi, a kamo li nešto više.
Nije poželjno da se eksponiraju u javnosti, ne zbog njih, nego zbog tajni koje drugi kriju. A tek kako bi izgledala parada nezakonite djece.
Marija Bačić
Leave a Comment