Često se pitam, otkud je toliko rašireno mito i korupcija među hrvatskim narodom. Ipak su to katolici, vjernici, svake nedjelje idu u crkvu.
Međutim, šezdesetih godina je donešen zakon, da Hrvati mogu ići na privremeni rad u inozemstvo.
Tako je krenulo, svak je vukao svoga. Nepismenom narodu se otvorio novi svijet. Slali su svojima nešto novca i ovi su, normalno, bolje živjeli, a manje radili. Okolina zavidila. Roditelj se razboli, dođe sin, nađe doktora, gurne mu orla, samo spašavaj. Ako roditelj preživi i iziđe iz bolnice, ispriča kako ga je doktor obilazio, kako su ga sestre pazile…..
Dijete u školi loše uči, ode otac, nađe nastavnika tutne mu orla, dijete se provuče u slijedeći razred. I tako redom. Ćaća se tuži sa susjedom zbog mrginja. Zna sin da je susjed u pravu, ipak tutne odvjetniku orla, da pogura u ćaćinu korist.
Ode u crkvu, da svećeniku malo love za crkvu, ovaj ga čita na misi, sa oltara, da je dao lovu. On se šepuri, a svi mu se dive… itd. Domicilni narod koji je ostao, bio je bezvrijedan. Bezvrijedan, zato što su gastrajtberi znali dobro lagati i uveličavati, a ovi im vjerovali. I tako je krenulo mito i korupcija. Para vrti gdje burgija neće. A ljudska vrijednost i odgovornost je polako nestajala.
Marija Bačić
Leave a Comment