By S nevjericom sam pročitao tekst:
ZDRAVKA JELASKA MARIJAN: KAKO ZNANSTVENIKA POKUŠATI DISKVALIFICIRATI PROIZVOLJNOM I NEADEKVATNOM PRIMJENOM KRITERIJA
Naime, kolegica povjesničarka komentira moj tekst objavljen na portalu Hrvatskog kulturnog vijeća i daje link za njega: https://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/p-r/peari-josip/43753-za-sve-je-kriva-tudmanova-bista-otkrivamo-pozadinu-skandala-u-hazu.html.
Naime navodi i polemizira s dijelom teksta koji slijedi odmah iza mojih riječi:
Vidim da u ovom intervjuu ‘povjesničar – Uklanjatelj’ izbjegava i komentirati moj prigovor u svezi s činjenicom da je od svih povjesničara iz HIP-a, on u bazi Scopus u grupi najslabijih znanstvenika. On samo konstatira:
Tada me Pečarić proglasio, prema nekim svojim kriterijima, neprijateljem svega hrvatskog, a sada je još dodao da sam i necitiran, irelevantan, što je apsurd. Jer da je tomu tako, ne bih mogao doći do najvišeg zvanja u znanosti i biti kandidat za Akademiju. Da nešto ne valja, valjda bi to prvi primijetili povjesničari u razredu koji me predložio.
Naravno moj podatak je istinit, a on istinu ipak ne pokušava osporiti. I ranije je ‘povjesničar – Uklanjatelj’ i to komentirao pa sam mu se morao i tada narugati (podcrtao JP), pa moram i sada, ali malo zabavnije.
I dalje slijedi moj tekst kojim se RUGAM ‘povjesničaru – Uklanjatelju’, i onda slijedi ozbiljna znanstvena raščlamba onome čemu se ja rugam – to su joj kriteriji. Doista je zabavno vidjeti kako je nekome RUGANJE postalo OZBILJNI ZNANSTVENI KRITERIJI. Zapravo i kolegica izbjegava i komentirati moj prigovor u svezi s činjenicom da je od svih povjesničara iz HIP-a, on (Andrić, JP) u bazi Scopus u grupi najslabijih znanstvenika. Kao povjesničarka trebala je pogledati moju knjigu u kojoj se o Andričev H-INDEKS 0 (NULA) i jedan rad na Scopusovoj listi ponavlja 19 puta, a objavljena je 10. 4. 2024:
- Pečarić,Napadaju Tuđmana – Da umreš od smijeha /HAZU i Tuđmanova bista, dragovoljac.com, 2024.:
https://www.dragovoljac.com/images/minifp/AndricHAZU.pdf
Iskreno se nadam da i ostali povjesničari ne misle da je RUGANJE isto što i OZBILJNI ZNANSTVENI KRITERIJI ili da ono što vrijedi na sveučilištima ne mora vrijediti za Akademiju. Zato i u HAZU i o izboru odlučuju svi akademici, a ne samo oni iz te struke. Žalosno je vidjeti kako to bolje razumije netko tko je doktorirao u književnosti nego netko tko je doktorirao u povijesti. Tako u svojoj kolumni dr. sc. Damir Pešorda u „Hrvatskom tjedniku“ od 6. 6. 2024. kaže:
Međutim, propuštaju navesti ključni Pečarićev argument kada su akademski kriteriji u pitanju – Andrćev znanstveni opus jednostavno je preskroman, dostatan možda za profesorsko mjesto na kakvom provincijskom sveučilištu, no ne i za članstvo u Akademiji!
Ili možda kolegica smatra da su sveučilišta u RH iznad HAZU? Možda samo nismo primijetili da se u nekom zakonu ili pravilniku tvrdi da su kriteriji o kojima ona govori propisani i za Akademiju.
Da je kolegica znala da RUGANJE nisu OZBILJNI ZNANSTVENI KRITERIJI onda bi znala da urednik koji nije uspio da i njegov časopis uđe na svjetskim bazama, a – kako ona sama kaže – imaju čak 13 takvih časopisa samo u RH (osam (8) iz polja povijesti, a ostalih pet (5) iz srodnih znanosti; hvala kolegici na ispravci) nije nikakvo opravdanje što on nije uspio da i njegov bude priznat u svijetu. Dapače.
Naravno, čovjeku je važnije bilo u momentu kada su na vlasti dolazili oni koji su bili protiv neovisne hrvatske države prvo uklonio spomenik Utemeljitelju RH, a kada nije za to dobio očekivano priznanje usprotivio se i da se po Utemeljitelju RH koji je i povjesničar i akademik nazove povijesni institut u kome je bio ravnatelj. A bilo mu je pametnije i za RH korisnije da se potrudio da i njegov časopis bude u Scopusu kao ostalih TRINAEST.
Akademik Josip Pečarić
