Što je to došlo u ljude, je l’ to posljedica Corone, medijskog maltretiranja potpuno izokrenuta interpretacija činjenica ili je nešto opasno u zraku.
Kakav je to čovjek išao razbijati ormarić za prekidače da bi u bolnici u Dubravi nestalo struje?
Teško je povjerovati da je on točno znao u kojem dijelu zgrade će struja nestati, prije bi bilo, da je nasumično išao činiti štetu.
Ako je riječ o čovjeku koji radi u bolnici, zdravstvenom radniku, onda smo dotakli moralno dno.
Ako je posrijedi bitka za prevlast u vođenju bolnice, krivca treba proglasiti teroristom, a ako je u pitanju psihopata, ni to nema opravdanja.
U bolnici s toliko doktora morao je biti i prije primijećen. To je više nego stravično saznanje da u bolnici među tako bolesnim ljudima šeće čovjek koji je u stanju uskratiti kisik teško oboljelim.
Najnovija anketa RTL koliko se vjeruje ljudima koji upravljaju koronakrizom također je porazna.
Dr.Berošu vjeruje nešto malo više od 20% građana.
Na početku krize vjerovali su mu gotovo svi, a oni koji nisu, mislili su da je greška u njima.
No ministar Božinović ima rekordno niskoj povjerenje među anketiranih građanima.
Tek 2% ispitanika njemu vjeruje.
Kako može voditi Stožer, kada moraš više od jedanaest sati u jednom danu hodati ,da bi sreo čovjeka koji njemu vjeruje.
Stručnjaci su također dobili ocjene. Niti jedan nije osvojio niti 5% povjerenja građana.
Stručnjak nije stručnjak, ako svoja saznanja ne zna prenijeti tako da mu obični ljudi vjeruju.
Povjerenje se stječe međusobnom komunikacijom koja je važna koliko i znanje.
Koliko će naših građana prepustiti da im operaciju nekog dijela tijela radi doktor kojemu tek 5 % vjeruju, a to se upravo događa s Coronom.
Hoće li se još uvijek Premijer pozivati na veliko povjerenje u ispravno vođenja mjera, busati u prsa zbog dobrih rezultata.
A što reći na vijest da je planuo još jedan” Dom za starije i nemoćne” Ovaj put u mjestu Otok kod Preloga u Međimurju.
Samo brza intervencija vatrogasaca spasila je da ne bude žrtava, da se ne desi stravična tragedija.
U “Domu” su u većini teško pokretni ili potpuno nepokretni ljudi, a vatra je krenula iz kotlovnice.
Svi štićenici su evakuirani, nagutali se dima i smješteni negdje drugdje.
Zar mora još netko izgorjeti da bi se napravila temeljita kontrola stanja u tim Domovima, utvrdili točno kriteriji za dobivanje dozvole prilikom otvaranja takve ustanove.
Pored strašne spoznaje da bolesnik nije siguran da će dobiti lijek, jer država nije platila dug, još i ovo.
Rodbina oboljelih od Corone koji su smješteni u bolnicu u Dubravi, koja nam je bila na ponos, moraju se bojati ljudi više od Corone, psihopata koji je u stanju u bolnici isključiti struju, a još i ovo s plamtećim “Domovima” za starije.
Zar više itko smije u Hrvatskoj upotrijebiti slogan “Sigurna Hrvatska,” zar to nije svetogrđe i ruganje građanima?
Slogan kojim su dobili izbore kompromitiran je do zadnjeg slova i ama baš svi koji danas sjede u Vladi trebali bi otići.
Ne može se živjeti slobodno ako prvi policajac u državi uživa tek 2 % povjerenja građana.
Oporba se zaista ne bi trebala iscrpljivati tražeći opoziv ministra po ministru.
Trebali bi tražiti opoziv svih u paketu, kako su i došli tako bi trebali i otići, možda bi neki novi vratili slovo po slovo, u taj sada, nesretan slogan.
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment