Bolest, kakva god ona bila, ne zahtjeva glorifikaciju, već liječenje.
Masovni mediji posljednih desetljeća, a intenzivirano zadnjih par godina glorificiraju sekusalne nastranosti i prikazuju ih kao poželjne osobine pojedinaca koji izgrađuju današnje društvo.
Pod krinkom buntovništva i različitosti serviraju svoju nastranost, pritom vršeći teror nad ostatkom civiliziranog stanovništva.
Parade po ulicama u Borat izdanju sve češća su pojava na ulicama europskih prijestolnica.
U stopu ih prate muškarci u štiklama pofarbane kose i našminkanih žvala, koji kao utvare paradiraju ulicom promovirajući “novo normalno”?!
S obzirom da znam, kako civilizarni puk nema običaj posjećivati spavaće sobe svojih susjeda, prijatelja ili sugrađana kako bi vidjeli što isti u njima rade, ne shvaćam tko onda ugrožava “seksualnost” novonormalnih jedinki?!
Jedini tko je u ovoj čitavoj priči ugrožen je čovjek, misaono biće, iako se uvelike zadnjih godina odmakao od te definicije, ipak gajim nadu da još postoji nekolicina “misaonih”.
Ovakva agenda neće ništa promijeniti kod stabilnih osoba, koje su sklopile brak, imaju djecu, ili svjesni svojeg roda i spola, biološki određenog, traže sebi ženu ili muškarca s kojim će dijeliti život.
No, pitanje je, što se događa s nesigurnim teenagerima kojima su nastranosti servirane kao nešto društveno prihvatljivo?!
Hoće li sutra nečiji sin zbog vlastite nesigurnosti i ovakve iskrivljene, društveno poželjne slike, uletjeti majci i ocu u stan roze kose držeći dečka pod ruku, ili će nečija kći, ćelava svoj bunt protiv civilizacije izreći prašeći se s nasumičnom feministicom koja joj je isprala mozak?!
Mnogi danas niti ne znaju odrediti kojeg su spola, čekaju da im djeca porastu i odluče se što će biti. Tretiraju se hormonima i odlaze na razne zahvate kako bi postali ono što nisu.
Najčešće ovakvi, tolerantni progresivci zagovaraju to nekakvo pravo na izbor, prčkaju po tuđim maternicama više nego oni koji izađu u Hod za život.
Takvima je život bebe nebitan, jer njima je jedino važno progurati svoju nastranu agendu i uvjeriti vas da živite u zatvoru nekog mračnog, srednjovjekovnog svijeta.
Kakve boje vam nude oni s druge strane?!
Oni, nesposobni razmnožiti se u svojoj seksualnoj slobodi, pa posvajaju djecu koju su stvorili muško i žensko.
Oni, od čije “ugroženosti” normalan svijet ne može disati.
Oni, koji toliko pršte tolerancijom, da sve što se kosi s njihovim stajalištima, neljudski izvrijeđaju i prikazuju kao nazadno.
Oni, koji nikome ne mogu osigurati budućnost jer za to jednostavno nisu sposobni.
Tko su to oni, od čijih se duginih boja normalno stanovništvo treba bojati, jer sve su osim, fini, tolerantni, progresivni i mirni.
Nekada mi je duga stvarala mir, danas mi stvara nemir, jer znam da se pod njom skrivaju bolesne osobe koje trebaju pomoć, a ne glorifikaciju, jer nitko mi ne može tvrditi da su dva muškarca koja je međusobno trpaju zdravi, isto tako, nitko mi ne može tvrditi da su zdrave žene koje zaziru od muškaraca, a s druge strane se trpaju plastičnim muškim spolovilima, zdrave žene.
Iva Svaguša
Leave a Comment