Iznimno darovita spisateljica Jasna Šemiga-Pintarić poznata je sa svojim pjesmama i romanima, pretežno u Podravini, ali i šire. Rođena je u Bjelovaru, a živi i radi u jednom manjem mjestu – Šandrovcu. Osim što piše i objavljuje, često organizira i vodi književne tribine ili pak je rado viđen gost na raznim književnim manifestacijama…Objavila je i jedan erotski roman – „Stopala na vrelom pijesku“….
- Zaljubljena sam u pisanu riječ od malih nogu – rekla je. Podjednako volim poeziju i prozu. Dosad sam napisala 5 zbirki pjesama i šesta je u nastajanju. U relativno kratkom vremenu, od nepunih 6 godina napisala sam 11 romana! Kažu mi da moji zapisi pršte emocijom, a ja pozitivom. A ja za sebe kažem da sam čista ljubav i da me to određuje u mojem stvaralaštvu, a na neki način to „potvrđuje“ i ova moja pjesma:
JA SAM LJUBAV
Ja sam …
moje je ime Ljubav!
Čista, nepatvorena ljubav.
Bistra poput rijeke
meka kao pamuk
lomljiva kao
kristal.
Ako me jednom
slomiš,
ne vraćaj se
skupljati komadiće.
Rasuta ću
u nekom drugom naručju
tražiti cjelinu …
Što kažete? U osmom razredu osvojila sam drugo mjesto u SFRJ sastavkom “Moj tata”. Pišem poeziju i prozu s podjednakim užitkom, a dosad sam objavila zbirku pjesama Nemir iz utrobe, u nakladi Redak iz Splita, ljubavni roman Ljubav dolazi kasnije (prvo izdanje u nakladi Diligo liber, drugo u izdanju Kvake) i erotski triler Stopala na vrelom pijesku u nakladi Kvaka iz Velike Gorice. Romani su dostupni u knjižarama i knjižnicama, a najnoviji rukopis Buđenje u dvoje prije nekoliko dana je otišao u tiskaru.
- Što vas privlači pisanju, kada pišete?
- Dovoljna je jedna riječ, rečenica ili samo trenutak da se sklopi mozaik i rodi ideja. Usudila bih se reći da priče pronalaze mene, a ja ih onda samo prenosim na medij i dodajem im svoj osobni „štih“. Inspiracija ne bira ni vrijeme ni mjesto. Kada radim na romanu, nastojim pisati kontinuirano, svaki dan. Likovi mi “uđu u glavu” , ja uđem u njih i živim s njima. Kao primjer navest ću roman Buđenje u dvoje koji je završen u samo 25 dana. Pisala sam ga dugo u noć, rano ujutro prije posla, a i na poslu, u pauzama.
Poezija je nešto drugo. Trenutak inspiracije i stih po stih se niže u skladnu cjelinu. Nije važno ni vrijeme ni mjesto…
- Živjeti i raditi u provinciji kao literata sigurno je osobito teško i naporno, ili?
- Zahvaljujući medijima danas je informacija najbrže prijevozno sredstvo i možeš proputovati čitav svijet, a da se ne pomakneš iz svoje fotelje. Što se tiče zadovoljstva rada i stvaranja, život u provinciji je nagrada, a ne kazna, ali ako imaš hendikep kakav imam ja (ne vozim auto, ne posjedujem vozačku, vožnja mi je najgora noćna mora iz koje se budim u znoju) tada život u provinciji donosi jedan veliki nedostatak, a to je nemogućnost druženja s istomišljenicima, razmjena ideja na susretima, pjesničkim maratonima i festivalima, jer nema do žive riječi i iskrenog zagrljaja.
- – Što je za vas književnost? Samo hobi, ili?
- Književnost, bilo da se radi o čitanju ili pisanju, način je života. Ljubav. Potreba. I hobi, s obzirom na to da imam stalni posao i književnošću se ne bavim profesionalno. Pisanje je za mene odmak od stvarnosti, odlazak u svijet mašte i način borbe protiv stresa, negativnih misli i izolacija od svega što bi me moglo poljuljati u nastojanju da u životu i svijetu oko sebe i dalje vidim ljepotu, pozitivu i smisao.
- Mogu li danas knjige pisaca poput vaših stići do svih zainteresiranih čitatelja?
- – Apsolutno! Potrebno je samo uložiti malo truda i sjesti za računalo. Besplatne reklame su nam nadohvat ruke, samo ih treba iskoristiti. Osim na portalima, autori poput mene mogu svoja djela predstaviti na Wattpadu, platformi za potpuno besplatno čitanje milijuna knjiga, na Facebuku kroz more knjiških stranica i grupa, zatim na Instagramu koji s vremenom postaje sve popularniji.
- Koje su vaše “goruće” teme?
- – Ljubav, odnosi unutar obitelji, erotika kao sastavni dio života, seks kao potreba, a ne tabu tema. Ljepota življenja, pozitiva, nada u bolju budućnost. Možda su moje knjige na prvi pogled obični ljubavni romani kakvih ima bezbroj na tržištu, ali svaki od njih nosi određenu pouku i poruku. Čitatelji mi se svakodnevno javljaju porukama i govore kako je koja moja priča utjecala na njih i što su iz nje naučili. A to je autoru i više nego dovoljno da bi dobio vjetar u jedra i nastavio ploviti s još većim žarom. Izazvati emociju i potaknuti čitatelja na razmišljanje.
- Kad pišete o ljubavi, pišete svoju biografiju, ili?
- Ne, sve priče su isključivo plod moje mašte. Ljubav je neiscrpna tema kroz stoljeća, zašto bih ja bila iznimka? Ne isključivo ljubav između muškarca i žene, već ljubav kao pojava, živi organizam, institucija. “Ljubav mi je najčudnije čudo”, rekla je Vesna Krmpotić, a ja se tom čudu uvijek iznova divim. Svoje divljenje izražavam kroz poetske i prozne zapise.
- Javili ste se i nekim erotskim tekstovima, čak i romanom na tu temu. Što vas privlači erotici?
- Erotika je začin ljubavi. Kao autor koji veliča ljubav, ne mogu zaobići ni erotiku. Erotika podiže seksualnost na viši nivo, daje joj senzualnost i mekše obrise, pretvara seksualni čin u vođenje ljubavi. Misaono.
- – Jednom ste rekli da erotika nije samo sex. Očito se bojite ići “do kraja”. Je li to zbog okoline, autocenzure?
- Rekla – i ne porekla! Erotika je fino tkanje, ona nit koja seksu daje drugačiji smisao, izdvaja ga od “običnog” fizičkog sjedinjavanja dvije jedinke. Ako je seks tjelesni kontakt dvije osobe, tada je erotika seks s uključenom emocijom. Ako je seks u tijelima, erotika je u mislima. Možemo to reći još jednostavnije: seks bez ljubavi može. Erotika bez osjećaja – jako teško! Moja poetska duša se pronašla u pisanju erotike na malo drukčiji način.
Seks je dodir a erotika misao, osjećaj, drhtaj, pogled.
Seks je fizički dodir, a erotika emocionalni.
Seks je ekspresija, a erotika impresija
Tko je bar jednom u životu osjetio dodir bez dodira, znat će o čemu govorim.
Moji protagonisti uživaju u seksualnom činu uključujući sva osjetila, a ja, pišući erotske scene, ne pišem seksualni priručnik već dajem naglasak na emociju i zbivanja u njihovim glavama, opisujući njihove osjećaje.
Ne cenzuriram samu sebe, već ne želim svoje priče pretvarati u seksualne priručnike. Za to postoji stručna literatura. Čitajte me i pustite svojoj mašti na volju. Nadograđujte i uživajte.
“Brisao je, samim svojim postojanjem uz mene, sve moje spoznaje, uspomene i ranije stečena znanja. Bila sam spremna predati mu se prazna poput lista papira, da me on ni iz čega ponovo stvori. Podigla sam se na prste, sićušna i krhka kraj njegove visine i sirove snage. Čvrsto me zgrabio, povukao k sebi i spustio baršunasto meke usne na moje. Prepone su mi zaplesale pa sam se priljubila uz njegove kako bih se ustabilila. Osjetivši kako mi njegova muškost pulsira na donjem dijelu trbuha, blago sam zateturala.”
(iz romana Buđenje u dvoje)
- Što možemo uskoro očekivati iz vaše literarne radionice?
- Kao što sam već spomenula, najnoviji roman je na putu. Čitatelji koji su se upoznali s Mladenom i Klarom u priči Ljubav dolazi kasnije, s nestrpljenjem čekaju nastavak. Nadam se da će i oni koji me još uvijek ne poznaju posegnuti za nekom od mojih knjiga i zaviriti u dio moje duše koju nesebično otkrivam kroz svoja pisana djela-istaknula je Jasna Šemiga Pintarić
Razgovarao: Mladen Pavković