By Za ovim stolom koji ne postoji pričali smo o svemu osim
o kineskom virusu i zemljotresu.
Šta je ovo, ljudi moji? Živimo li posljednja vremena ili se meni priviđa čovjek monstrum našega vremena. Živimo u doba trećeg svjetskog – biološkog rata, koji nam nametnu neka sila nemila! U jeku korone, i pri kraju zlogodine, zadrhta zemlja Hrvata.
Podrhtava mi tlo pod nogama dok ovo pišem. Trese se zemlja Hrvata. Strah nadire sa svih strana. Bože, kako proći ovom dolinom smti. Dozivam u pamet psalam o dobrom pastiru, koji čuva stado svoje i shvaćam da su godine kao ljudi i živobilje. Ima ih dobirh i loših, lijepih i ružnih, radosnih i žalosnih, bogatih i siromašnih, divnih i groznih…
Ova, 2020. godina na izmnaku, zaista je bila grozomorna. Ne sjećam se gore godine odkad sam na kamen iz matere na ploču u ganjku pao one hladne i grozne zadnje ratne godine. Ova zlogodina me pomalo užasava. Kamo sreća da je nije ni bilo. Dogodila se. Ova godina je jedna od najtežih godina u ljudskoj
povijesti na ovom planetu.
Bit će upamćena kao zlogodina u kojoj se pojavila opake bolesti kojoj još uvijek nema lijeka, a kosi i odnosi milijune ljudskih života. Ova je godina za hrvatski narod, godina pandemije i zemljotresa ispod ovih krvavih nebesa. Ovo živo zlo došlo iz ateističke Kine raširilo se kao povodanj, ili bolje kao silovito tiha i moćna nevidljiva sila nemila, koja ubija ljude na svim meridijanima, u svim zemljama diljem kugle zemaljske. Bilo je još u prolosti epidemija i pandemija. Ali, ništa nije tako planetarno, kao ova korona, ovaj kineski virus, ovaj mali nevidljivi i opaki gad; ova korona zašla je u svaki zakutak ove naše Zemlje na kojoj trenutno živi oko osam milijardi ljudskih bića. Od te moćne brojke, nas Hrvata tek je osam milijuna.
Dugo ovu bolest nisu shvaćali ozbiljno. Mislilo se; to je neka bezazlena, lokalna boljka, koja će ubrzo prestat i nestat. Jest belaja; ona se polako, a sigurno proširila diljem planeta i kosila i još uvijek kosi milijune ljudi. Čudno je da taj kineski virus napada samo ljude. Nije mi jasno zašto nas lažu i izluđuju obmanama o bolest, kojoj su, navodno, već iznašli lijek. Kamo sreća da je to istina. O svemu se može lagati, ali o bolest, jok!
Svakodnevno,iz sata u sat, bombardiraju i izluđuju brojkama mrtvih i oboljelih u našoj zemlji i u još nekim zemljama. Bezimeni mrtvaci. Kako je teško danas živjeti, a još teže umirati pod ovim krvavim podnebesjem. Zakopaju te kao ovcu. Iz nekih zemalja nismo nikad ništa saznali što se tamo događa i šta tamo kineski viris radi! Izgleda da je laž najučestalije ljudsko svojstvo i pojava. Lažu svi odreda i mali i veliki, i stari i mladi, i dobri i zli ,i umni i bedasti,i školovani i nepismeni, i stručni i nestručni, i genijalci i bedaci, i vjernici i nevjernici…
Bariša je znao reći: Od kad sam sebe sama uvatio u laži nikom živu ne virujem i kako se niko od laži nije udavijo. Pitam se: kad će ljudi prestat lagat o kineskom virusu. Bezbožnici su dugo šutjeli o zlu koje su od njih širilo diljem suzne doline. Njihova odgovornost nije malena. Kafka je pisao, da nitko nije krvi,a da smo svi odgovorni. Kako je završio liječnik koji je prvi progovorio o tom virusu. Zašto su Kinezi tako dugo šutjeli o zlu na pomolu, o tom bolu neprebolu, pa kad im se kođoja oteo i pobjegao najprije u Italiju, pa u Iran. Zanimljivo i dirljivom za one koji ne vide dalje od nosa! Korona najprije je jurnula na super katoličku Italiju, a potom na super muslimanski Iran. Ta opasna sila nemila u početku je zabišla Tursku i Arabiju. Kad je poharala stari kontinent, skoknula je preko velike bare do Amerike, a onda preko velikih voda i Afrike do Australije. Tako se svjetski biloški rat tiho proširio i Bože daj da brzo završi. Korona se širi na sve moguće načine. U jeku te strašne boli nepreboli, Hrvatsku su uzdrmali zemljotresi. Zemlja je postala nesigurno i neigodno mjesto za ljudski život.
Piše: Ante Matić – Borčanac
