Ima li u Hrvatskoj zabranjenih pjesama i autora?

U vrijeme komunizma svi su znali koje se pjesme i koji izvođači ne smiju pojavljivati u novinama, u emisijama radija ili pak televiziji.

Svaka pjesma u kojoj se samo spominjala Hrvatska bila je zabranjena, a mnogi su tzv. hrvatski nacionalisti odvedeni na robije i godinama im je zabranjeno pojavljivanje u javnosti, tako da im je jedino preostalo „preživljavati od zraka“.

A ima li danas u Hrvatskoj zabranjenih pjesama, odnosno autora? Ako je suditi po većini medija (svaka čast portalima) onda je to i više nego očito.

Tko je i kada donio taj popis zabranjenih pjesama i autora, pa da sudovi po njemu mogu i dalje izricati kazne?

Ako je suditi po expresno osuđenim „pjevačima“ ustaških pjesama na pojedinim nogometnim i inim utakmicama, takav „zakon“  postoji, iako ga nikada nitko nije vidio, niti je ikada objavljen u Narodnim novinama.

Pojedini suci očito i bez zakona i bez popisa dobro znaju što se smije, a što ne javno pjevati!

Dakle, sve što „miriše“ na NDH ne smije se ni recitirati, a kamoli javno izvoditi.

Međutim, hrvatski branitelji su se borili i pobijedili tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, a pjesme o maršalu Titu, Jugoslaviji, crvenoj zvijezdi petokraki i svemu drugome, (poput one koju su javno pjevali srpski popovi „Što se ono na Dinari sjaji…“) mogu se izvoditi i na partizanskim i inim komemoracijama, pa čak i uz izravni prijenos na državnim i inim televizijama!

A tko su bili agresori na Republiku Hrvatsku? Srbi, Crnogorci, zločinačka JNA i domaće izdajice!

Tko je od njih i kada  kažnjen zbog pjesama naših neprijatelja u velikosrpskoj agresiji?

Je li tko zabranio Lepi Breni da prigodom  nastupa u hrvatskim Arenama, na oduševljenje brojne publike, (sic!), izvodi pjesmu „“Jugoslovenka“, i da je tom prigodom okićena brojim zastavama bivše propale Jugoslavije?

Je li netko ikada zabranio da se jugoslavenske i partizanske pjesme ne smije izvoditi na kumrovečkim dernecima?

E, sad će netko reći, partizani su pobijedili u II. svjetskom radu, pa čak da bez njih ne bi bilo ni Republike Hrvatske.

Istina, Republika Hrvatska je postojala i u vrijeme komunizma, ali nikada nije bila samostalna, kao danas, već u okviru propale Jugoslavije, a to je ipak nešto  drugo, što će reći da smo se mi borili i prolijevali krv za samostalnu Hrvatsku, a oni za „Jugoslavensku, Titovu, i krvavu Hrvatsku“!

U vrijeme Domovinskog rata srpski i ini agresori zvali su nas „ustaše“. Je li zbog toga netko snosio  kaznu, tim prije što nas  jedan dio Srba (pa i srpski zastupnici u Hrvatskom saboru) tako naziva još i danas!?

Jadni i žalosni kontraverzni Dežulović bez problema može napisati i objaviti „komentar“ (bljuvotinu) s naslovom  „Je.o vas Vukovar“, a da netko od Hrvata napiše „Je.o vas Srbija“, eto ti vraga!

U vrijeme komunizma uglednog hrvatskog književnika Željka Sabola proganjali su zbog pjesme „Kad izgovorim tvoje ime“, a Zlatka Tomičića zbog pjesme „Hrvatska, ljubavi moja“, itd. i tako redom.

Dakle, drugovi i drugarice, gospodo i gospođe, javno obznanite popis pjesama koje se u Hrvatskoj ne smiju pjevati, recitirati ni objavljivati.

Neka se  objavi i popis „zabranjenih“ autora.

Također treba objaviti i kolika je kazna za neku zabranjenu pjesmu, pa kom opanci kom obojci!

Evo, veliki hrvatski književnik Ivan Aralica nije zabranjen, ali ga nema u tzv. državnim medijima i tzv. državnim manifestacijama.

Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)