Jakove, gdje si?
– Možemo se igrati sakrivanja! Evo, ti budi prvi, dobro se sakrij, a ja ću te tražiti. Kad te pozovem, moraš se javiti. Zavezat ću sebi čvrsto maramu preko očiju, tako da ništa ne vidim.
Počinjemo : – Jakove, gdje si, javi se?
– Tu si, ništa lakše, eto, odmah sam te pronašao! I, nije ti to baš nekakva igra.
– Nisi shvatio igru, ja imam povez oko očiju i ja tražim, a ti se sakrivaš se i javljaš kad zovem.
– O, pa to bar nije teško, nitko od mene nije bolji u sakrivanju! Stalno to radim i niti sam sebe više ne mogu pronaći. Znam nestati bez traga i glasa i nikada me nećeš pronaći. Možeš me tražiti do kraja života.
– Idemo ispočetka. Ti mi zaveži maramu oko očiju. Kada te pozovem samo se javi, a ja ću po glasu pogoditi gdje si i pronaći te. Takva su pravila i nema varanja!
– Pravila, pravila, to je dosadno! Možemo ih malo i promijeniti, u igri je sve dozvoljeno. A kakva je nagrada?
– Nagrada je igra, Jakove!
– Ne isplati se baš, ali bar ćeš se ti zabaviti. Budi sigurna da će igra potrajati. Krenimo, ja sam spreman!
– Jakove, gdje si?
– Jako sam ti blizu i baš zato me ne možeš pronaći!
– Jakove, osjetim miris rijeke, pored rijeke si?
– Više nisam, odnijela me rijeka!
– Jakove, gdje si? Čujem kako se zaustavlja vlak na stanici!
– Vlak je krenuo, otputovao sam u drugi grad.
– Jakove, gdje si! Čuju se avioni.
– Nikada me nećeš pronaći, imam let, putujem na sjever!
– Jakove, gdje si? Izgubila sam se, mrak je i visok je snijeg! Čekaj me!
– Ne mogu te čekati, u igri smo. Sad sam na vrhu sam planine!
– Jakove, gdje si! Osjetim sol na nepcu!
– Na brodu sam, putujem preko oceana.
– Jakove, gdje si! Hladan je vjetar, oluja se sprema, imaš li
zaklon?
– Ne brini toliko, snalazim se dobro. Sebi pronađi zaklon!
– Jakove, gdje si? Umorna sam, dosta mi je ove igre! Skinut ću
maramu. Vrati se po mene!.
– Ne smijem, takva su pravila! Sama si rekla da nema varanja. Ne vraćam se !!!.
Ne želim se igrati, ne trebam te više. Nastaviti dalje sama, to je ionako tvoja igra!
– Jakove, Jakove, javi se, nismo završili igru! Gdje si, trebam te!
– Dobro ti ide i bez mene. Rekao sam ti da sam majstor u nestajanju i da ćeš prije ostarjeti, nego li me pronađeš. Dosadna si, ne zovi me više. Nađi drugog partnera, a ja sam pronašao zanimljiviju igru i bolje igrače! Nema pravila i dijele se nagrade. To je prava igra!
– Jakove, duguješ mi igru!
– Ne priznajem dugove u igri! Ne zovi me, nisam sam, a ti nikada više nećeš znati gdje sam.
Šifra: Tonka 2015
Leave a Comment