Uoči najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa, obišli smo grobove relativno mnogih poznatih ličnosti, koji su pokopani na zagrebačkom Mirogoju, a poglavito u Aleji velikana.
Brojni su lampaši zapaljeni na njihovim posljednjim počivalištima, ali… još uvijek ima grobova o ljudima o kojima su nakon smrti napisani mnogi članci, pa čak i feljtoni, a da im grobovi još uvijek nisu uređeni.
Koliko se samo pisalo i govorilo o pjevaču Akiju Rahimovskom (Niš, 5.6. 1955.-Zagreb, 22.1.2022.), čak su članovi Parnog valjka, čiji je bio član, priredili i veliki koncert u zagrebačkoj Areni, njemu u čast, rasprodali gotovo 20 tisuća ulaznica i zasad se ni oni nisu pobrinuli da ovaj glazbenik dobije dostojan spomenik na groblju, iako smo u povodu ovog koncerta predlagali da ovaj nastup bude humanitaran i da se barem od njega izdvoje sredstva za uređenje groba njihova najzaslužnijeg člana.
Još uvijek nažalost ni grobno mjesto u Aleji velikana skladatelja Rajka Dujmića (Zagreb, 7.8. 1954.-Rijeka, 4.8.. 2020.) nimalo ne sliči na grob nekog zaslužnog građanina, baš kao ni posljednje počivalište nogometaša i trenera Slavena Zambate (Sinj, 24.9.1940.-Zagreb, 25.10.2020.).
Posljednje počivalište velikog hrvatskog kipara, akademika Ivana Kožarića (Petrinja, 10.6. 1921.-Zagreb, 15.11.2020.) također u Aleji velikana, obilježeno je tek jednim drvenim križem…(sic!)
Za života svi su oni bili iznimno značajni i priznati, ali nakon smrti, barem prema nekolicine ovih primjera stvari su ipak nešto drugačije.
Na slici: posljednja počivališta Slavena Zambate i Rajka Dujmića te Akija Rahimovskog.
Tekst i slike: Mladen Pavković