Ne znam ima li naivnijeg i zatrovanijeg naroda od hrvatskoga. Stoljeća neslobode, poluslobode i komnizam, učinili su svoje, pa hrvatsko političko ludilo nema granica, ni mjera. Neki su mi zamjerili kad sam napiso u jednoj priči, da na ovoj kugli zemaljskoj postoje dobre i loše stvari, dobri i loši ljudi, dobre i loše familije, dobri i loši narodi…
Kakvi su Hrvati, ne usuđujem se ni reći svoje mišljenje. Ako bih ga i rekao, proglasili bi me luđakom koji priča gluposti i nesuvislosti. Znam samo da me hrvatsko političko ludilo, silno smeta i užasava, a ne mogu ništa učiniti da to grozomorno stanje promijenim. Kad bih moga birati gdje ću se roditi i tko ću biti, nikad se ne bih rodio gdje sam se rodijo, nit bi živio gdje sam živio. Šta je tu je. Ništa se tu sada neda promijenit. Dogodilo se ono što se događa većini ljudi koji se rađaju kao Hrvati. Da, Hrvat se rađa, a sve ostalo nastaje i postaje. Kines se rađa, Francus se rađa, Talijan se rađa, Arap se rađa, Japanac se rađa…kršćanin, musliman, budisti se postaje…
Hrvat sam i od te riječi valja poći dalje putom što nikud ne vodi, dok su neki politički slijepci, vlastodršci, vlastihlepci i vlastodrpci trabunjali o slobodi, jednakosti, istosti, bliskosti, raznolikosti…
Šta sve nisu trabunjali hrvatski politički Burdanovi magarci u evropskoj Augijevoj štali.I kao ništa nama ne fali od kad smo počeli živjeti u svojoj Državi. Što su partizani i njihova djeca i unuci stalno prvi vlasti i na vlasti; to kao da nije ništa; to kao da je normalno. Upravo je to tragedija hrvatskog naroda novijeg vremena. Vode ga zločasta djeca još zločastijih otaca, partizana, antifašista, komuinista i ateista. A Hrvatska kobajagi katolička zemlja! Sapienti sat!
Ante Matić
Leave a Comment