HARARI…..

Najpopularniji intelektualac današnjice, pritom i najveći intelektualac influencer Yuval Noah Harari dolazi u Zagreb 23. listopada 2025., u Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog

Redovito objavljuje u najpoznatijim svjetskim časopisima, poput Guardiana, Timesa, Wall Street Journala… Najpoznatiji je po popularno-znanstvenim bestselerima “Sapiens: Kratka povijest čovječanstva” (2011.) i “Homo Deus: Kratka povijest sutrašnjice” (2016.), u kojima piše o “kognitivnoj revoluciji” koja se navodno dogodila prije 70 tisuća godina, kad je homo sapiens potisnuo neandertalce te razvio jezične vještine i strukturirao društva.

“Homo sapiens kakvog poznajemo nestat će za stoljeće ili tako nešto”, izjavio je jednom.

Hararijeve popularne spise, među koje spada i njegova posljednja objavljena knjiga “Nexus: Kratka povijest informacijskih mreža od kamenog doba do umjetne inteligencije”, teoretičari uvrštavaju u žanr “Velike povijesti”. Pojam “Velika povijest” prvi je upotrijebio američki povjesničar David Christian, pod kojim je podrazumijevao sveobuhvatno proučavanje odnosa čovjeka prema kozmologiji i prirodnoj povijesti. Po Christianu, začeci takvog pristupa sežu do doba renesanse.

“Velika povijest” propituje prošlost koristeći sveobuhvatne vremenske skale, od Velikog praska do modernosti, za razliku od konvencionalne povijesti koja svoje proučavanje započinje od vremena uvođenja poljoprivrede i civilizacije ili od prvih pisanih tragova. “Velika povijest”, dakle, smješta ljudsku povijest u širi kontekst povijesti svemira.

Yuval Noah Harari se u “Nexusu” bavi umjetnom inteligencijom, pokušavajući objasniti zbog čega umjetna inteligencija predstavlja egzistencijalnu prijetnju čovječanstvu. “Umjetna inteligencija je najmoćnija tehnologija koju je čovječanstvo ikad stvorilo, jer je to prva tehnologija koja može samostalno donositi odluke i stvarati nove ideje”, tvrdi Harari, koji nije usamljen u svojim tezama, jer i brojni drugi stručnjaci upozoravaju da bi uspon umjetne inteligencije mogao rezultirati kolapsom ljudske civilizacije ili čak istrebljenjem ljudske vrste.

Industrijska revolucija u konačnici dovela je do nacizma i staljinizma

Tu opasnost Harari pojašnjava povlačenjem paralele s industrijskom revolucijom koja je započela u Engleskoj u drugoj polovici 18. stoljeća, koja je do sredine 19. stoljeća temeljito izmijenila političke, društvene i gospodarske odnose u većem dijelu svijeta, iznjedrivši najbogatija društva u povijesti.

“Nažalost, bliži pogled na povijest otkriva da zapravo imamo vrlo dobre razloge za strah od moćnih novih tehnologija. Nova tehnologija često vodi do povijesnih katastrofa, ne zato što je tehnologija inherentno loša, nego zato što ljudima treba vremena da nauče kako je mudro koristiti”, piše Harari.

Industrijska revolucija dovela je do imperijalizma: “Opremljene masovno proizvedenim puškama i topovima, pokretane parnom snagom i vođene zapovijedima putem telegrafa, vojske industrije prošle su zemaljsku kuglu od Novog Zelanda do Koreje i od Somalije do Turkmenistana. Milijuni domorodaca vidjeli su kako im tradicionalni način života nestaje pod kotačima tih industrijskih vojski”.

Harari totalitarizme 20. stoljeća, njemački nacizam i staljinizam, vidi kao izravno nasljeđe industrijske revolucije: “Staljinizam i nacizam također su bili izuzetno skupocjeni eksperimenti u izgradnji industrijskih društava. Vođe poput Staljina i Hitlera tvrdili su da je industrijska revolucija oslobodila ogromne moći koje samo totalitarizam može obuzdati i u potpunosti iskoristiti”.

Uzimajući u obzir da je umjetna inteligencija daleko opasnija od nasljeđa industrijske revolucije, Harari se pita koliku će cijenu čovječanstvo platiti prije nego što do kraja nauči upravljati novom tehnologijom. Po njemu, ta cijena može biti čak i kolaps čovječanstva.

Umjetna inteligencija je već sad u velikoj mjeri potkopala demokraciju diljem svijeta

“Možda ćemo naposljetku pronaći način kako zauzdati umjetnu inteligenciju te je koristiti za dobrobit čovječanstva. No trebamo li proći još jedan ciklus globalnih imperija, totalitarnih režima i svjetskih ratova da bismo saznali kako je dobronamjerno koristiti? Tehnologije 21. stoljeća daleko su moćnije – i potencijalno daleko destruktivnije – od onih iz 20. stoljeća. Stoga imamo manje prostora za pogreške”, tvrdi Harari.

Piše kako je umjetna inteligencija, iako u početnom stadiju razvoja, već sad u velikoj mjeri potkopala demokraciju diljem svijeta. Harari navodi primjer društvenih mreža koje svojim algoritmima favoriziraju destruktivna ljudska ponašanja, kao što su bijes, mržnja ili strah. “Algoritmi su tako počeli namjerno širiti bijes, što je veliki uzrok trenutačne epidemije teorija zavjera, lažnih vijesti i društvenih poremećaja koji potkopavaju demokracije diljem svijeta.”

Umjetna inteligencija, tvrdi Harari, mnogo bi veći izazov trebala predstavljati autokratskim režimima, “koji imaju čitave grobnice kostura u svojim ormarima i nultu toleranciju prema kritici”. Harari to pojašnjava na primjeru Putinove Rusije, gdje će sposobnost umjetne inteligencije da se mijenja i uči neminovno dovesti do kolizije s ideološkom propagandom na kojoj se zasniva svaka diktatura: “Posljednje što diktator želi jest stvoriti nešto moćnije od sebe ili silu koju ne zna kontrolirati”. Demokratskim društvima mnogo je teže manipulirati nego što je to slučaj s diktaturama, u kojima je vlast koncentrirana u rukama ograničenog broja ljudi: “Najlakši način na koji umjetna inteligencija može preuzeti vlast nije bijeg iz laboratorija doktora Frankensteina, već udvaranje nekom paranoičnom Velikom Vođi”.

Harari, što je možda i jedan od glavnih razloga njegove popularnosti, piše jasnim i nedvosmislenim rečenicama jer, kako tvrdi, “u svijetu preplavljenom nevažnim informacijama, jasnoća je moć”. Cenzura više ne funkcionira blokiranjem protoka informacija, već preplavljivanjem ljudi dezinformacijama i smetnjama. U svojoj knjizi “21 lekcija za 21. stoljeće”, Harari se fokusira na probleme današnjice i društvena pitanja, u kojoj se bavi najvažnijim pitanjima današnjice: krizom liberalne demokracije, religijom, hipotetskim Trećim svjetskim ratom, usponom Donalda Trumpa, nacionalizmom, klimatskim promjenama…

Hararijev rad nije baš najbolje prihvaćen u akademskim krugovima. Englesko-kanadski antropolog Christopher Robert Hallpike u recenziji “Sapiensa” napisao je kako mu se čini da je Harare “iznenađujuće malo pročitao o velikom broju bitnih tema”: “Bilo bi pošteno reći da kad god su njegove činjenice općenito točne, one nisu nove, a kad god pokuša udariti temelje nečemu novom, često pogriješi, ponekad ozbiljno”. Hallpike smatra kako je “Sapiens” tek “izdavački događaj koji će svoje čitatelje uzbuditi divljom intelektualnom vožnjom kroz krajolik povijesti, prošaran senzacionalnim prikazima nagađanja i završavajući predviđanjima o ljudskoj sudbini od kojih se ledi krv u žilama”. Pojedini teoretičari otišli su i korak dalje nazivajući Hararijev rad “opasnom populističkom znanošću”. Prema povjesničaru Samu Wineburgu sa Sveučilišta Stanford, “Velika povijest” izbjegava tumačenje tekstova znanstvenim pristupom te se tako pretvara u “neku vrstu sinteze evolucijske biologije i kvantne fizike”. Kritičarka britanskoga Guardiana nema visoko mišljenje o Hararijevim knjigama, ali se divi “ambiciji i širini njegova rada” u kojem spaja “neočekivane ideje i blistava opažanja”.

Hararija čita i Bill Gates

“Najbolji razlog da ne bacite ovu knjigu kroz prozor je taj što, povremeno, Harari napiše odlomak koji doista proširuje um”, piše ona svrstavajući Hararija u “klasu gurua za koje se pretpostavlja da su stručnjaci za sve”. Gavin Gavin Jacobson iz New Statesmana knjigu “21 lekciju za 21. stoljeće” vidi kao “studiju punu obećanja, a slabu u izvedbi”. Dakle, čak i oni koji ga ne vole smatraju kako je Harari poticajan autor kojega se isplati čitati.

S druge strane, njegovi poklonici, među koje spadaju, primjerice, i dvije nespojive ličnosti, kao što su ruski geopolitičar Aleksandar Dugin i Bill Gates, imaju vrlo visoko mišljenje o Harariju. Dugin izdvaja Hararijevu “sklonost postljudskoj egzistenciji” kao dokaz da je moderni zapadni svijet “civilizacija Antikrista”, čemu se Rusija i islamski svijet opravdano suprotstavljaju.

Dugin, zapravo, iz Hararijeva opusa izdvaja samo one teze koje potvrđuju neke njegove, unaprijed donesene stavove.

“Harari je toliko poticajan pisac da sam, čak i kad se nisam slagao, želio nastaviti čitati i razmišljati”, napisao je Bill Gates u New York Times Book Reviewu 2018. godine povodom Hararijeve knjige “21 lekcija za 21. stoljeće”.

“Koliko god se divio Harariju i uživao u ‘21 lekciji’, nisam se slagao sa svime u knjizi. Htio sam vidjeti više nijansi u Hararijevoj raspravi o podacima i privatnosti. Također sam bio nezadovoljan poglavljem o zajednici. On podcjenjuje prednosti povezivanja obitelji i prijatelja diljem svijeta.” Uistinu se teško jednoznačno odrediti prema fenomenu Harare, autoru koji vas počesto zadivi lucidnim i neočekivanim pogledima na određena pitanja o prošlosti i budućnosti ljudske civilizacije, a već na sljedećoj stranici kao odgovor daje banalna pojašnjenja, koja su često lijepo upakirane floskule.

Zbog širokog raspona tema kojima se bavi, Hararijev rad su neki kritičari okarakterizirali kao punditizam, pojam koji se odnosi na osobe koje daju komentare ili analize događaja ili određenih tema u javnom prostoru, kao što su politička i ekonomska pitanja ili kulturni trendovi. Pojam dolazi iz sanskrtske riječi “pandita”, što znači “učen”, i ima ironijsko značenje. Najtočniji prijevod ovog izraza na hrvatski, koji pokriva sva značenja ovoga pojma, možda je izraz “pametar”. Dobar primjer punditizma je Hararijeva izjava kojom se najavljuje njegovo gostovanje u Zagrebu: “Svaki majmun bi vas hladno odbio kad biste ga pokušali uvjeriti da vam da bananu, obećavajući mu neograničeni broj banana posmrtno, u majmunskom raju”.

Istinitost ove tvrdnje ne dokazuje ništa, osim što nam sugerira nešto što zna svako dijete, da majmuni ne vjeruju u Boga. Trebaju li se ljudi, jer se takav dojam stječe iz Hararijeve rečenice, po pitanju religije ugledati na majmune?

Ova izjava neodoljivo podsjeća na ne previše maštoviti vic te se na sličan način može, jednostavnim logičkim vratolomijama, dekonstruirati kompletna povijest ljudske civilizacije. Navest ću jedan primjer iz osobnog iskustva. Prije petnaestak godina, dok sam radio kao inženjer u tvornici čeličnih konstrukcija, jedan prijatelj mi je, našalivši se sa mnom, savjetovao da napustim posao inženjera i profesionalno se bavim pisanjem: Gdje si vidio da jedan majmun bere banane za drugog majmuna, vlasnika firme u kojoj sam radio?

Unatoč svemu, uvjeren sam kako nitko s Hararijeva predavanja neće otići nezadovoljan. Neke će oduševiti Hararijeve plitke logičke vratolomije, “divlja intelektualna vožnja kroz krajolik povijesti”, dok će zahtjevnija publika uživati u povremenim proplamsajima jednog uistinu otvorenog i briljantnog uma. Možda ćemo naposljetku pronaći način kako zauzdati umjetnu inteligenciju te je koristiti za dobrobit čovječanstva. No trebamo li proći još jedan ciklus globalnih imperija, totalitarnih režima i svjetskih ratova da bismo saznali kako je dobronamjerno koristiti? Tehnologije 21. stoljeća daleko su moćnije i daleko destruktivnije…

* Yuval Noah Harari dolazi u Zagreb 23. listopada 2025., u Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog. Njegovom će nastupu istoga dana prethoditi panel koji će okupiti stručnjake iz područja komunikacija, znanosti i prava. Medijski pokrovitelj događaja su 24sata. Karte za događaj se od 19. svibnja prodaju preko sustava Lisinskog, po cijeni od – za cijeli konferencijski dan –  250 do 400 eura, ovisno o kategoriji sjedećeg mjesta.

Saša Radović