Božićna čestitka i opomena Hrvatima za novu godinu i zlogodine koje će doći – petokolonaši!
U jeku nedavnog hrvatskog obrambenog i oslobolačkog rata nazvanog – Domovinski rat objavio sam u Večrnjem listu komentar o petoj koloni u Hrvatskoj pod naslovom Guje u njedrima.
Nakon tri decenija i više od rečenog rata, opet pišem o petoj koloni. Tko su ljudi koji su petokološi. To su naši susjedi, koji s nama rade, s nama piju kavu,s nama se druže, a potajno, kriomice, lukavo i podlo rade protiv države Hrvatske. Oni ne mogu prežalitu njihovu državu Juoslaviju,koja se u krvi raspala i krepala kao stara raga; ne prihvaćaju mladu hrvatsku Državu u kojoj je njim, vidi vraga možda bolje nego nama, koji sve radimo za boljitak svima s kojima živimo, teško podnoseći neke stvari koje se događaju pred našim očima; trpimo i sve činimo za očuvanje krvlju stečene države Hrvatske u Domovinskom ratu. Petokolonaši vršljaju po Hrvatskoj, šire laži o našoj prošlosti i sadašnjosti, podmuklo snuju i kuju planove o nekom Zapadnom Balkanu, o nekom regionu…sve čine da nanesu štetu mladoj hrvatskoj Državi.Petokolonaš su neki naši i neki njihovi. Kad kažem naši, mislim na sve one koji rade na dobrobit relativno mlade hrvatske Države i na one njihove,koji sve rade da naude toj Državi. Upamtite što vam govorim,nedao Bog da sam zloguki prork; ali, oni se neće lako smiriti niti pomiriti s istinom neporecivom da Hrvati imaju svoju samostalnu Državu; nazvanu službeno – Rublika Hrvatska.
Kad vidim što se sve događa u zemlji Hrvata, silno sam tužan i zabrinut. Teško mi je bilo sve ovo samome sebi priznati i vama reći. Kakav bi ja bio pjesnik vjerovjesnik da ne vidim sadašnjost i da malo ne zirnem u budućnost. Zato nemam pravu šutjeti, pogotovu kažem i ne lažem, da sam sudionik stvaranje stranke koju je drug Račan nazvao Stranka opasnih namjera i da sam bio dobrovoljac hrvatske vojske. Teža mi je ova sadašnjost, ova stvarnost od rata, a ova vlast u Zagrebu od zlogodina poraća 1945. godine kad sam došao na svijet i u život.
Budući se bliži Isusov 2026. zemaljski, ljudski rođendan, ja ću vam čestitati po našu duvanjsku,starinsku, onako kako su to čestitali moji didovi i pradidovi. Oni su poslije zorn ice, (ponoćku su tadašnje vlasti zabranile) išli iz kuće u kuću i ovako govorili kad su u kuće ulazili:
Dobro vam došo Božič i sveto porođenje Isusovo, mladi lito i nova godina, a oni u kući su odgovarali:
I s tobom Bog dao zajedno.
Čudesna ljepota i dobrobit božićnih blagdana bila je u tomu što su se ljudi mirili sami sa sobom, sa svojim bližnjim i s Bogom; jedni drugima opraštali uvrede i nepravde, koje su tijekom godine počinili. U tomu je bila ljepota, dobrota, radost i blagoslov Božića.
Piše: Ante Matić
Leave a Comment