Podjeli
Dame i gospodo,
19 država koje su bile obuhvaćene čuvenim Marshallovim planom, kao što znamo, nisu sve bile jednake priče uspjeha. Grčka nije bila uspješna kao Francuska, kao što ni Jugoslavija nije bila uspješna kao Njemačka.
Kako bih većini vladajućih moćnika u Hrvatskoj bila razumljiva, parafrazirat ću komunističkog diktatora Staljina, koji je imao veliku crvenu petokraku na glavi, koju mediji u Hrvatskoj i dan danas slave: „nije bitno kako se glasuje, već je bitno tko broji glasove“.
Slijedom te izjave možemo u svezi ovoga plana zaključiti da nije ključno koliko ćemo novaca dobiti, već tko će te novce trošiti, te tko će ih u konačnici dobiti.
Mi u Hrvatskoj smo se nagledali različitih fenomena. Sjetimo se kako je cijena kilometra autocesta iz godine u godinu rasla po 100%, tako da imamo ceste kao sto je čuvena pristupna cesta Zadru, koja je koštala toliko da su se za te novce mogle sagraditi dvije ceste.
Djeca komunista, koja vladaju Hrvatskom, nemaju mjere u svojoj gramzljivosti, stoga valja kazati da za oporavak iz Europe možemo dobiti – ne 49 milijardi kuna, već 149 milijardi, ali to obični hrvatski čovjek na svojoj koži osjetiti ne će. Jer u Hrvatskoj ne postoji kontrola trošenja novaca hrvatskih građana. Tu kontrolu vladajuće strukture blokadom pravosuđa onemogućuju kako bi svoju dokazanu koruptnost mogli neometano vršiti.
Tako će tih 49 milijardi biti trošeni od strane HDZ-SDP-SDSS i ostalih već poznatih „funkcionera“. A način rada te strukture je poznat: on se zove kršenje zakona, bogaćenje na račun poreznih obveznika i društvena nepravda.
Naime, natječaji putem kojih će se sredstva iz nacionalnog plana trošiti, bit će nama dobro poznati natječaji koje građani zovu „natječaji sa slikom“.
Jer u Hrvatskoj više nitko ne vjeruje u institut javnog natječaja. Ogromna većina hrvatskih građana s podsmjehom gleda na pravičnost natječaja, bilo da je riječ o zaposlenju, bilo da je riječ o dodjeli poslova, ili nečem trećem.
Javni natječaji su potpuno izgubili na vjerodostojnosti u Hrvatskoj. Neki dan sam primila poštu iz Osijeka, s dokazima koji dokumentiraju rezultate jednog velikog natječaja. I, zamislite, za posao vrijedan 150 milijuna kuna, javila se samo jedna tvrtka.
A ta je, pak, tvrtka ponudila cijenu višu za 40% od procijenjene vrijednosti. To samo govori da se drugi ponuđači, koji imaju reference i uvjete za izvođenje tog posla, nisu usudili javiti, jer im je signalizirano – ako se javite, ne ćete dobiti više nijedan posao.
Stvar je potpuno jasna: zakon koji se ne provodi nije vrijedan ni papira na kojemu je tiskan. Ne postoji „djelomično primjenjivanje zakona“. Zakoni se ili provode, ili ne – nema trećega! Iz razloga što se zakoni ne provode, sigurnost poduzetnika je narušena, investitori zaobilaze Hrvatsku, a uspješno mogu poslovati isključivo podobni koji su pod pokroviteljstvom vlasti. (Ovdje su iznimke one tvrtke koje su orijentirane na vanjska tržišta te od države nemaju nikakva očekivanja osim što joj plaćaju poreze.)
Kako će se trošiti novci iz „Nacionalnog fonda oporavka i otpornosti“? Pa, s obzirom na elementarne stvari, koje svaki čovjek u Hrvatskoj s najmanjom dioptrijom može vidjeti, a to je nepodnošljiv razmjer korupcije i zlouporaba koji se u Hrvatskoj događaju, taj će se novac trošiti tako da pogoduje malom broju moćnika, a ne razvoju Hrvatske i hrvatskim
građanima.
Uzmite taj Borg, i osobu Martine Dalić: dokazana i nepobitna korupcija, jer se zakon pisao da bi se netko obogatio. Osoba koja je isključivo bila na državnim poslovima, gdje se nigdje nije morala dokazati znanjem, a kada je radila u privatnoj banci dobila je otkaz nakon dvije godine – takvu kompromitiranu osobu Vlada postavlja za direktoricu Podravke. Novce će nam trošiti kompromitirani Ćorići, Marići, a nadzirat će ih sudovi koji u lock-down-u s Kerumom pjevaju „cajke“ i s Janaf-Kovačevićem broje novce.
Dame i gospodo, jučer sam razgovarala s jednim doktorom sociologije, Hrvatom povratnikom iz Njemačke. Supruga mu je magistrirala u Grazu, imaju četvero djece. U današnjoj Hrvatskoj za njih posla nema, dok im iz Njemačke i Austrije pljušte ponude. Da, u današnjoj Hrvatskoj sposobni i hrabri nemaju mjesta. Ali imaju dezerteri iz Domovinskog rata, koji su vječito na funkcijama jer su ih mame i tate postavili.
Mi nemamo alternativu – mi u Hrvatskoj se moramo izboriti za vladavinu prava i državu jednakih mogućnosti za sve.
I tada će Hrvatska biti europski tigar, a ne pokunjeni mačak kao danas.
Karolina Vidović Krišto
Podjeli