Prije nekoliko dana, u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu, svečano je obilježena stota godišnjica Hrvatskog radija i sedamdeseta godišnjica Hrvatske televizije.
Program je koncipiran na visokom glazbenom nivou uz sudjelovanje simfonijskog orkestra i zbora HRT-a, te renomiranih solista, uz prigodne govore ravnatelja HRT-a Roberta Šveba i premijera Andreja Plenkovića. Ugodnu konferansu vodili su Barbara Kolar i Duško Ćurlić.
HRT je javni servis od posebnog nacionalnog interesa i pored uloge javnog pravodobnog informiranja javnosti, prezentiranja i njegovanja nacionalne kulture, uloge u obrazovno edukativnoj aktivnosti, naročito mlade generacije, nezamjenjive uloge u promociji opće kulture i kulture dijaloga svojstvene modernom demokratskom društvu, trebao bi prvenstveno voditi računa o nepristranom i objektivnom odnosu prema činjenicama i događajima u društvu, a koje u svojim programima plasira prema hrvatskoj javnosti.
Polazeći od naprijed navedenih postavki, vodeći računa o stvarnoj ulozi, značaju i utjecaju javnog medijskog servisa na cjelokupnu javnost i obilježavajući tako značajnu godišnjicu radija i televizije bilo je za očekivati da se prilikom takve obljetnice na popisu uzvanika nađu eminentni, reprezentativni predstavnici svih sastavnica društva koje čine esenciju institucija od kojih je jedno moderno društvo sastavljeno. Nažalost, na ovoj svečanoj akademiji, barem u biranim kadrovima u krupnom planu, nismo vidjeli vodeće osobe iz znanstvenog, vjerskog, kulturnog, obrazovnog, glazbenog, sportskog, zdravstvenog i još mnogih drugih aspekata društva pa pretpostavljamo da nisu niti bili pozvani. Vidjeli smo neke obnašatelje javnih dužnosti iz kvote HDZ-a, a nismo vidjeli ostale saborske zastupnike drugih političkih opcija niti zvanične predstavnike političkih stranaka. Time nam se odašilje poruka da javni servis, kako u ovome, nije nepristran i objektivan niti i inače u svojoj programsko-informativnoj djelatnosti.
Da stvar bude kompletna, nije bilo za vidjeti ni bivše ravnatelje HRT-a u periodu samostalne Hrvatske, Antuna Vrdoljaka i Mirka Galića, što već spada u elementarnu nepristojnost ako im stvarno nisu bili ni upućeni pozivi na svečanost.
Ovim svime je lijepa obljetnica jedne od najznačajnijih institucija ove države umjesto demonstracije zajedništva oko temeljnih pitanja društva, u što sigurno spada demokratsko funkcioniranje i rad javnog informativnog servisa u cilju razvoja društva slobodnih građana s pravom na nepristranu istinu i informiranost, pretvorena u kamen razdora i svrstavanje u kategoriju ‘neke tamo njihove fešte’.
Svrha ovog članka nije anatemizirati niti HRT niti HDZ nego izraziti žal što se Hrvatska niti nakon trideset godina samostalnosti, unatoč pripadnosti zajednici zapadnih država s višestoljetnom demokracijom, nije puno odmakla od šablona i obrazaca partijske države u kojoj vladajuća stranka (partija) isplete paukovu mrežu kroz sve pore i institucije društva i u kojoj te institucije služe partiji, a ne suprotno, da trenutno vladajuća stranka služi državnim institucijama i njenim građanima. U partijskoj državi politički konkurenti ili neistomišljenici, ne doživljavaju se kao poželjan korektiv u cilju obogaćivanja rasprave i razvoja ukupnih demokratskih odnosa, nego se smatraju neprijateljima koje u svakoj prilici treba staviti u drugi plan i ignorirati, bez obzira s kakvim prijedlozima pokušavali poboljšati rješenja i odredbe koje se tiču svih građana. Time se pravi pledoaje za nepremostive podjele koje zbog kontinuiranog i dugog trajanja, Hrvatsku čine jako rovitom i nesigurnom u nekim budućim okolnostima koje nisu isključene i mogu dovesti državu u ugrozu, a za to bi netko trebao itekako odgovarati.
Anđelko Jeličić
Leave a Comment