Iz beogradske Knez Mihailove ulice fokus dramatičnih zbivanja doslovno se preko noći prebacio pred zidine poljskog Ustavnog suda. Upravo se tamo vodi odsudna borba za opstojnost Poljske, koju je svojim sluganstvom prema Europskoj uniji potaknuo premijer Donald „Jaruzelski“ Tusk.
Taj euro-masonski poslušnik želi Poljskoj pod svaku cijenu skratiti rok ulaska u eurozonu. Uvođenjem eura i gašenjem nacionalnog zanosa nastoji se slomiti otpor prema svim štetnim zakonima koje nameću briselski okupatori. Dok Poljaci na ulicama glasno poručuju da im stranci neće upravljati državom, i ne žele nikakve migrante da im hodaju po Plitvicama, Lici i Banovini, u pozadini se krije namjera usisavanja stotina tona poljskih zaliha zlata. To je isti onaj scenarij koji su europski trutovi proveli u Hrvatskoj za vladavine izdajničke Račanove koalicije.
Geopolitički kišobran kaosa i islamizacije
No, ova zbivanja imaju daleko dublje i šire uzroke. Globalističkim slugama žuri se pokoriti svaku suverenu zemlju pod svoj kišobran kako bi ispunili ezoterijske geopolitičke planove. Cilj je stvaranje sveopćeg kaosa u Europi, ubrzana priprema ozračja za vojni sukob protiv Rusije, te usputna, sustavna islamizacija europskog kontinenta.
Europski okultisti ne skrivaju bijes i osvetoljubivost još otkad je europarlametarac Grzegorz Braun javno skinuo, pogazio i zapalio zastavu EU, poslavši jasan znak da će Poljaci nastaviti u dijelu politike svoj samostalni put. Kao dio drskog ilirskog roda, Poljaci nisu bilo koji narod na europskoj karti. Povijesni pohod i veličanstvena pobjeda nad Osmanlijama pod Bečom 1683. godine ostavili su neizbrisiv trag u glavama okultnih planera koji danas sponzoriraju tiho omuslimansko svajanje Europe. Nije ni Adolf Hitler slučajno odabrao upravo Poljsku kao prvu metu svog nacističkog osvajačkog pohoda.
Geopolitički „šah-mat“ na Balkanu
Dok pratimo poljsku krizu, ne smijemo ignorirati zapostavljene povijesne činjenice koje izravno određuju današnja zbivanja u Europi. Pogledajmo pobjedu takozvanih studenata u Srbiji. Masonska velevlast odradila je istočni geopolitički „šah-mat“ uklanjanjem isluženog, dosadnog Vučića i instaliranjem novih euroslugana. Njihov je zadatak brzinski pripraviti put Srbije prema Bruxellesu kako bi se, u duhu povijesnog „Istočnog pitanja“ i kontrole nad Heartlandom (srcem euroazijskog prostora), trajno zaustavio utjecaj Rusije na ovom prevažnom dijelu Europe. Jer, po njihovom nacrtu, niti jedan srpski vladar ne smije previše gledati prema Rusiji.
Iz istog centra moći upravlja se i neprekinutim uvozom migranata iz Azije i Afrike na europsko tlo. Taj tajming se duboko maskira insceniranim nemirima mladih diljem Europe koji trebaju prikriti tu sveislamsku kampanju na europsko tlo. Svrha je stvoriti opći kaos u kojem bi se, u točno određenom trenutku, pokrenula europska vojska pod izgovorom obrane od tobožnjeg ruskog napada, dok bi istovremeno okultisti zakuhali ulične ratove unutar europskih metropola.
Osveta poljskom kralju Janu Sobieskom
Stoga ne čudi da je Poljska danas pod izravnim udarom jer brojni njezini političari tjednima upozoravaju na skriveni kapital kojim masonerija, preko islamskih kalifata i emirata, financira ubrzanu izgradnju džamija u Europi. Dok se u Saudijskoj Arabiji ne smije izgraditi niti jedna kršćanska crkva, u srcu Europe džamije niču preko noći. Ova neprestana tiha i suptilna islamizacija predstavlja izravnu osvetu vodećoj zemlji koja je preokrenula povijest u 17. stoljeću, kada je poljski kralj Jan Sobieski 1683. godine razbio osmansku vojsku velikog vezira Kara Mustafe i spasio Beč i Europu od tih surovih osvajača.
Nakon tog poraza, masonerija je uzvratila udarac instaliranjem francuskog sotonista Franje Lotarinškog, koji je oženio naivnu Mariju Tereziju i potajno nanosio zlo Katoličkoj crkvi, šireći slobodno zidarstvo diljem Austro-Ugarske, sve do naših krajeva. Iz te skrivene masonske doktrine izrasla je razgranata mreža slobodno zidarskih loža koje su, unatoč službenoj zabrani 1795. godine, zadržale ključni utjecaj u u vrhu vlasti Austrougarske. Upravo su one kreirale opstrukciju rekonkviste u našim krajevima i Bosni, sprječavajući potpuno uklanjanje plodova osvajanja i višestoljetne osmanske okupacije Balkana.
Od Benjamina Kállaya do Londona
Smihurotna i perfidna igra bečkog dvora u anektiranoj Bosni povjesničari danas pravdaju „pragmatičnim očuvanjem mira“. No, u tom masonskom ozračju tri su puta naknadno suptilno donošeni zakoni koji su islam izjednačili s ostalim vjerama, zaključno s Prosinačkim ustavom 1867. godine.
Tako je, po velemasonskom zmijskom planu, dovršena islamizacija dijela Europe. Preko austrougarskog upravitelja Benjamina Kállaya izmišljen je i nametnut projekt tzv. „bošnjačkog naroda“. Ta ideja nije zaživjela sve dok sotonistički mason J. B. Tito koncem šezdesetih i ustavnim amandmanima 1972. godine nije bezobrazno proglasio muslimane Bosne nacijom, što je u novoj hrvatskoj državi kasnije ozakonio i Sanader, još jedan sluga istog sustava. Danas ti isti potomci poturica primaju savjete i novac izravno iz središta Londona s ciljem stvaranja umivene islamske države usred Europe.
Otpor modernih Spartaka protiv briselske imperije
Glavni cilj Europske unije i okultnih elita nije samo ukidanje gotovine i trovanje naroda kroz hranu, vodu i zrak. Njihov vrhovni cilj je čovjekoubojstvo i zatiranje identiteta. Analiza povijesti pokazuje da najveći pritisak i teror trpe upravo oni narodi i sredine u kojima su rođeni njima mrski vojskovođe, mislioci i uglednici – od Dioklecijana (o kojem lažu da je mučki progonio kršćane), preko Spartaka, Aleksandra Makedonskog, Svetog Jeronima, Jana Sobieskog, Svetog Konstantina, pa sve do Nikole Tesle.
Svi su oni nedvojbeno bili ilirskog, slavenskog roda. Nisu se uklapali u viziju slijepe poslušnosti, a bili su gospodari staroga svijeta ili su izravno mijenjali tijek povijesti. Upravo u tom svjetlu globalisti danas promatraju i poljskog lidera Karola Nawrockog. On im se doima kao moderni Spartak, pobunjen protiv rimske imperije koja je danas sazdana i utabana u Bruxellesu. No, ilirski prkos i povijesno pamćenje nemoguće je izbrisati dekretima.
Smiljan Strihić
Leave a Comment