By Kakvu posluku porati?
Gledam nekidan štosan nogoloptaški podcast, u špici kojega neki brko kojemu se malčice svezao jezik, reče baš to, a ja si nešto mislim je li ljudima uopće bitno kakvu poruku šalju svojim riječima – izgovorenim ili napisanim, sasvim svejedno – da se misli, djela i propuste ni ne spominje?!
Je li moguće da, kad god su pred šah-matom oni koji bi ponovno uprizorili sramotno, anticivilizacijsko i antiljudsko suđenje blaženiku Stepincu ili bi pak, bez suđenja, imovine i života lišili stotine tisuća ljudi koje se u tom kontextu naziva klerofašistima, iz „naših redova“, uz riječi za izgovaranje kojih se, doduše, ne čini sličan zločin, ali ih normalan čovjek ne izgovara, stižu grubi faulovi koje onda mainstream jedva dočeka prikazati kao opravdanje ili, pak, rabiti za izjednačavanje krivnje – misli, riječi, djela i propusta!?
Taman nam se ukaže neko znano lice, s krajnje ubrojivom riječju ili djelom koje raskrinka savršeno sinkroniziran i uigran kakav antihrvatski tim, kojih je toliko da bismo ih, poglavito u ovoj globalnoj recesiji tj. corona-psihuški, mogli izvoziti pa i štogod zaraditi, kad li, poput rasplesana slona u staklani, stiže neupitni domoljub upitne koncentracije i još upitnije svijesti o izrečenom i, začas, eto 1:1, prije no što su i Dinamo i repka primili gol…
Jesu li ovo slučajnosti ili mi, hrvatski domoljubi, imamo neki bitniji psihički poremećaj kojim nastojimo parirati savršeno ustrojenoj „konasbrezavadi ekipi“ ili je to, pak, onaj udbaško-kosovsko-jna-milicijsko-političko-komesarski sindrom grubosti, primitivizma i nakaradna ponašanja, u nekima od nas proizveo neku čudnu inačicu stocholmskoga sindroma kojim smo, barem u izričaju,ali i u postupku, sasvim izjednačeni s trulom ekipom koja je u jednoumlju izgovarala upravo ovakve ili slične rečenice, s tom razlikom što se ona nije imala potrebe ni želje, a najmanje savjesti ispričati ili pravdati, dok ćemo „mi“, našavši se pogođeni, frustrirani ili očajni politikom našom današnjom, uz neslanu šalu, izreći opravdanje za svoj postupak koji je na sadržajnoj razini prihvatljiv i razumljiv, dok je na onoj izvedbenoj izravno uprizorenje čuvene krave koja da 7,5 litara mlijeka, zamahne repom ili udari nogom i prolije vjedro, a izmuzeno mlijeko učas upije slama…
Dakle, kakva je posluka porana, pitam ja poput zbunjenoga brke s početka priče?
Mislav Benčević
