Gdje je više od „tri“ hrvatskih zastava tu „nema“ HRT-a!

Podjeli

Ako je suditi po hrvatskim medijima, a poglavito po informativnim i inim emisijama Hrvatske radiotelevizije (HRT) u našoj državi ništa se ne događa pozitivno, sve su crne vijesti, od korone, turizma, kulture, politike, prosvjete, gospodarstva…

Stoga je je najbolje „ne gledati“ informativne emisije u prvih pola sata ili pak odbaciti prvih deset ili dvadeset stranica novina, jer čovjeku ne preostaje ništa drugo nego da od tog silnog sivila – poludi.

Evo, sad su nam uskratili i malo veselja kad je u pitanju šport. Hrvatske rukometašice postižu izvanredne rezultate na Europskom prvenstvu, a te njihove sjajne utakmice ponovno ne prenosi HRT-e, jer im je preskupo!

Oni koji gledaju srpsku televiziju mogu ih vidjeti tamo, jer njima nije.

Na Hrvatskoj televiziji već dugo nema prvoligaškog nogometa. Ima ga na drugim televizijama na kojima se to posebno plaća.

HRT- s naših nogometnih utakmica često umjesto žive slike prikazuje  – fotografije!

Čudo od televizije!

Posebna su priča utakmice hrvatske nogometne reprezentacije, pod vodstvom Zlatka Dalića. I njihove igre su preuzele „lokalne“ televizije, jer je to HRT-u preskupo.

Čak ni vrhunske borilačke i ine mečeve hrvatskih predstavnika ne možemo gledati na nacionalnoj televiziji, čija je mjesečna pretplata skuplja nego ona za zdravstvo.

HRT ne prenosi ni domoljubne koncerte na kojima se vijore više od „tri“ hrvatske zastave. I to im je preskupo.

Sve što je domoljubno njima je „preskupo“, pa čak i domoljubni dokumentarni i igrani filmovi, tribine ili izložbe.

A imaju čak 4 programa. Čemu im primjerice služi Treći program, tko to uopće gleda?

Na Hrvatskoj televiziji vlada nezapamćena cenzura. Sve što je „desno“ za njih je neprihvatljivo, pa se često događa da se „lijevi“, osobito u emisijama ala „Otvoreno“, svađaju sami sa sobom.

Vrata ove kuće uvijek su nažalost širom bila otvorena onima na vlasti, pa ispada da onaj tko osvoji vlast, osvojio je i HRT i niz drugih „nezavisnih“ medija.

Da pukneš od smijeha!

Još je malo ostalo onih koji se nisu „prodali“, bilo od novinara, portala, televizije…

Evo, glavni komentator jednog dnevnog lista je Mirko Galić. Čovjek na veliko i na široko piše o svemu, samo ne o Agrokoru. Tamo mu je radio sin (sad je pod teškom optužbom), a i on sam nakon povratka s veleposlaničkog mjesta u Parizu (što je pak on radio tamo?). Često piše u stilu „kradu ovi, kradu oni“, a o Todoriću i Agrokoru ni da zucne.

Čudi nas da ga već opet nije „zakačila“ i nagrada „novinara godine“.

„Nezavisni“ su i oni u srpskim, pupovčevim Novostima. Nema tko nije „nezavisan“, pa i oni u lokalnom tisku. Najbolje je prelistati novine ili malo pogledati televiziju i odmah ćeš vidjeti tko je i kakav je urednik. Nu, tko god može platiti nema novina ili televizije, a da ga nećemo gledati i slušati u „najboljem“ izdanju“. Već dugo i kod nas novac otvara sva vrata, ne samo od medija.

Hrvatska televizija je satima u ljeto 2018.izravno prenosila pokop pjevača Olivera Dragojevića. A kad je prenosila pokop nekog istaknutog hrvatskog branitelja?

Vrata nacionalne televizije zatvorena su nažalost i za mišljenja i priče pojedinih legendarnih zapovjednika obrane u Domovinskome ratu, kakav je recimo Marko Miljanić, iz Škabrnja.

Ili: kad je neka Hrvatska majka koja je u ovom ratu izgubila desetak članova svoje obitelji gostovala kod notornog i prepotentnog Stankovića?

Pored toga, kakve nam vijesti uglavnom stižu iz Vukovara, Knina, Gospića, Voćina, Saborskog, Pakraca, Lipika, Petrinje, Zadra, Gospića, Vinkovaca. Karlovca ili Škabrnje? Ako tamo netko nekoga nije opljačkao, silovao, pretukao ili „zatukao“ to za HRT „nije vijest“!

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)


Podjeli
Leave a Comment