By Dopisnik iz SAD-a, novinar Ivica Puljić, javio je: „… Amerikanci su spremni na privremeno rješenje, izaći HDZ-u BiH u pitanju izbornog zakona, te poslije izbora potražiti trajno rješenje…“. (Toliko o tome kao napomena!)
No, bošnjački mediji stalno „laju“, posebno o Hrvatima, njihovim predstavnicima vlasti u BiH i političarima (posebno o Milanoviću, predsjedniku RH), kako bi pojačali netrpeljivost pa nađu i anonimce te se raspišu o njihovim zlonamjernim mišljenjima i idejama, i predstavljaju ih kao legitimna svjedočanstva.
Evo, na primjer, pišu o nekoj, niotkud izvučenoj, nepoznatoj profesorici iz Hrvatske koja navodi „… Kako bosanskohercegovačkom Hrvatu može biti bitniji Hrvat iz Hrvatske, koji o njima ništa ne zna niti ga zanimaju, od svoga susjeda Bošnjaka ili Srbina s kojima žive u istoj državi BiH…“
Po čemu je bitna ova profesorica, posebno nije bitno njezino mišljenje o Hrvatima iz BiH. Njezine riječi samo govore o njoj, o njezinoj netrpeljivosti, a i o nepoznavanju stanja u BiH, i još više nepoznavanju života i prošlosti Hrvata, koji su konstitutivni narod u ovoj državi. S kojim pravom uopće može to govoriti? Svima nam je poznato su Hrvati tu u BiH od davnina, prije nekih drugih, da su jedan od tri autohtona naroda u BiH.
Pa, svašta su Hrvati BiH pretrpjeli od ovih drugih. Da se vratimo malo u povijest, od turskog „vakta“ – kada su i „na kolac nabijani“, kada su ih unazadili za 500 godina, pa do prve i druge Jugoslavije… Zapostavljani su ekonomski i kulturno, živjeli pod „stigmom“ krivnje… A, ta profesorica postavlja pitanje koje zvuči kao da joj je netko sugerirao od bošnjačkih voždova.
Hrvati iz BiH vole Hrvatsku kao svoju matičnu domovinu, i na to imaju legitimno pravo. Ta legitimnost im je zagarantirana i Ustavom RH. Tako isto vole i BiH, domovinu u kojoj žive od „vajkada“ i ostat će živjeti!
Vratimo se opet povijesti… Zbog ugnjetavanja, zapostavljenosti i siromaštva, Hrvati iz BiH, posebno iz Hercegovine, tražeći „koru kruha“, iseljavali su se i napučili ravnu Slavoniju, Zagreb, hrvatsko primorje i druge hrvatske krajeve… Nepoznatoj profesorici izgleda ne smeta što su negdašnje vlasti „dovlačile“ i naseljavale Istru i još neke predjele, i ne tako davno, Srbima, i Muslimanima te sada Istra „kipti“ muslimanima (za sebe kažu da su Bošnjaci), pa i okolica Siska i drugdje. Uvukli su se u sve pore, u medije, kulturu, politiku da i ne govorimo. Njima ona ne postavlja nikakva „pitanja“…
Zna li dotična „nepoznata“ profesorica da su Hrvati puno dali i doprinijeli kada je riječ o hrvatskom sportu, kulturi, politici, a da ne govorimo u obrani Hrvatske u Domovinskom ratu. I, onda, kada Hrvatska vlada pomogne materijalno Hrvate u BiH ili im dadne političku podršku, što je dužna i po Ustavu RH, pojedinci iz Hrvatske se kao „čude“ i ne odobravaju to.
U novije vrijeme, netrpeljivost Bošnjaka prema Hrvatima u BiH je i u svakodnevnom životu. U Sarajevu, na primjer, kada Hrvat dođe u državne urede i službenik čuje hrvatsko ime i prezime, čest je komentar „zar si još tu, zar niste odselili?“, ili u mostarskoj bolnici komentar Bošnjaka Hrvatu, gdje su Hrvati većina, dobacuje „vi ste stranac u ovom gradu“. Netrpeljivost i mržnja se spustila među običan svijet, odgovornost snose, eto, takvi bošnjački mediji i njihove političke vođe. Sličnih primjera ima drugdje, da ne nabrajam… Pametnom dovoljno!
Nađu bošnjački mediji i daju mu prostora, svako malo, gospodina Ivu Komšića, te nam svima on „soli“ pamet i drži „govorancije“. Ivo Komšić, stari potrošeni i „izanđali“ kadar kojem je uporaba davno istekla. Opsjednut je prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, o njemu piše knjige svrstavajući ga sa zločincima i pripisuje mu UZP. Potencira na primjer da je Hrvatska agresor na BiH pa kaže: „… ako Milanović hoće popraviti odnose Bošnjaka i Hrvata, neka prizna zločine i haške presude…“, kao da je rat jučer završio, dejtonska BiH egzistira već punih 25 godina. Zločini su činjeni na svim stranama, ali on potencira samo hrvatske…
Poručuje Bakiru Izetbegoviću ( kao da je Bakir jedini predstavnik naroda u BiH) kako treba prekinuti pregovore s Čovićem, već neka pregovara s američkim i britanskim „spasiteljima BiH“, napominje „da Čovića treba pod sankcije, kao i Dodika…“
Rješenje krize su po njemu „liberalne i demokratske stranke“, a znamo da su to (po njemu): SDP BiH, DF i slične njima, pa bi problem bio riješen.
Bože, sačuvaj! Normalan čovjek ne može „sažvakati“ nebulozne izjave jednog, nazovimo ga „Hrvatom“ BiH.
Da ne bude sve negativno, evo i malo pozitivnog… Gospodin Frano Topić, gostujući u emisiji Rezime FTV, malo smiruje tenzije… „Ma, zamislite, da katoličkog biskupa biraju pravoslavci i muslimani!..“, aludirajući na biranje Ž. Komšića kao hrvatskog predstavnika od strane Bošnjaka u Predsjedništvo BiH (koji ne zastupa ništa hrvatsko u BiH, koji se nije udostojio nikada doći u krajeve gdje obitavaju Hrvati u BiH itd.)
Topić preferira da „nitko iz svijeta“ „ne može raditi posao naših političara, iako BiH ima simpatije u svijetu…“
Oporbeni političar iz RS, gospodin Nešić, predsjednik DNS-a, oštro poručuje Bakiru Izetbegoviću „… da on (B. Izetbegović) kao glavni „kroničar“ BiH, treba zaboraviti kad govori o ukidanju RS i legitimnosti naroda te da zaboravi snove o BiH bez Srba i Hrvata…“
Spominje kako „Bakir mrzi druga dva naroda BiH“ te „odobrava da Hrvatska, Srbija i Turska imaju želju pokrenuti s mrtve točke rješavanje sukoba u BiH, uvažavajući ravnopravnost sva tri naroda u BiH…“
„Zaljuljalo“ se, i sad se „ljulja“ u BiH! Ishod – pokazat će vrijeme! Mi – jedva čekamo da se prestane „ljuljati“!
Radica Leko
