Sinoć, 28. lipnja 2025. otvoren je 59. Omiški festival dalmatinskih klapa, formalno, Festival dalmatinskih klapa Omiš (FDK). Otvaranje je bilo posvećeno dubrovačkim klapama koje su kroz povijest Omiškog festivala ostavile duboki trag u dalmatinskoj pjesmi, visokovrijednom kulturnom nacionalnom resursu. Pet odabranih dubrovačkih klapa, dvije muške, dvije ženske i jedna mješovita, na čelu sa renomiranom klapom Kaše, otvorile su Omiški festival i na prepunom trgu Sv. Mihovila podarile publici jedno predivno večer. Nakon završetka formalnog nastupa pjesma se prenijela na trg „ispod žižule“, što je uobičajeno za svaku večer susreta klapa u Omišu. Treba napomenuti da je festival otvoren pjesmom renomiranog maestra Dušana Šarca koji je do nedavno kao umjetnički voditelj FDK. Novi umjetnički voditelj, maestro Mojimir Čačija preuzeo je vodstvo festivala od Dušana Šarca i odmah na početku pokazao je sve svoje sposobnosti voditelja FDK, jer su se novine u organizaciji pokazale sjajne. Primjerice, otvarati FDK sa gradskim regionalnim klapama, kao što je bilo ovo večer Dubrovnika, sjajna je novina pa se može očekivati večer Splita, Trogira, Šibenika i brojnih drugih gradova, kao i samog Zagreba, ali i gradova izvan Hrvatske.
Ali vratiti ću se malo u prošlost, i u ono moje i naše vrijeme „starih klapaša“, za koje mi moj dragi prijatelj Mirko Barišić, vrsni poznavatelj FDK Omiš i tenor one stare klape Omiš kaže: „Eh dragi Tiho, bila su to vremena kada je Bog hodao po zemlji“. Zašto to Mirko kaže? Bilo je to doba (između 80tih do 90tih godina) kada su sve renomirane klape iza sebe imale jaka poduzeća koja su barem minimalnim sredstvima plaćale rad maestra i davale prostor za vježbanje pa i više od toga. To je rezultiralo velikim brojem klapa koje su se javljale na audiciju za Omiš, a audiciju tada nije bilo lako proći. Zatim su bile 4 izlučne večeri muških i ženskih klapa, a sve je bilo toliko kapacitirano da su se večeri mješovitih klapa održavale izvan Omiša. U toj brojnoj konkurenciji, doći klapi na Omiš bila je velika stvar, a pobijediti i dobiti jedan od štitova, životni je bio uspjeh svake klape i svakog pjevača? Zašto? To je bilo doba kada su elitne klape nadilazile pjevanje i ulazile u muziciranje. Naporno se radilo i vježbalo godinama da bi se došlo do uspjeha. Sjećam se, negdje od početka svibnja probe klape bile su svaki dan i tako godinama, jer to je bio ključ uspjeha i dolaska do jednog od štitova. Rekli bi „pripetavanje“ vrhunskih klapa svake godine, i rad i samo rad kako bi se bilo bolji od najboljeg, a borba se vodila uglavnom između klapa „Ošjak“, „Linđo“, „Sinj“, „Filip Dević“, „Solin“, „Omiš“, a još poneka klapa uvukla bi se među ove velikane. Može se reći, bilo je to zlatno doba klapskog pjevanja.
Danas je to bitno drugačije, manje je klapa, a i kvaliteta je lagano opala, ali pjeva se, pa je klapsko pjevanje, nacionalni resurs i baština, i nadalje svjetski priznata muzička baština.
Ali što je to Festival dalmatinskih klapa Omiš (FDK)?
Iako podosta ima na internetu, navesti ću samo par informacija važnih za osnovni razlog ovoga teksta. Dakle, Festival dalmatinskih klapa ili FDK Omiš registriran je kao ustanova u vlasništvu Grada Omiša, a njen godišnji budžet kreće se nešto manje od 300 tisuća eura. Na čelu ustanove je mladi direktor Mijo Stranić, koji se u toj funkciji dokazuje kao vrstan menadžer koji u suradnji sa Mojimirom Čačijom realiziraju ciljeve festivala.
Treba napomenu da je FDK daleko više od festivala dalmatinskih klapa pa sam naziv ostao je kao formalni naziv koji ne odgovara realitetu klapskog pjevanja kojeg susrećemo na festivalu u Omišu. Zašto? Festival dalmatinskih klapa nadišao je dalmatinske klape, jer tu nastupaju klape iz svih krajeva Hrvatske, kao i klape iz drugih država koje su prigrlile dalmatinski način pjevanja. Stoga, nerijetko, dobitnice jednog od 3 štita (zlatnog, srebrnog i brončanog) stručnog žirija ili pak publike idu klapama iz drugih zemalja, kao primjerice klapi iz Slovenije, što je bio slučaj preklani. Dakle, radi se o međunarodnom festivali dalmatinskog višeglasnog klapskog pjevanja. Klape su vrlo često pozivni-gosti raznih društava iz mnogih država, a nerijetko i sa drugih kontinenata. Sjećam se, jednom kada sam živio u Njemačkoj, na trgu u Nurnbergu bio je vikend festival na kojem su nastupili mnogi pjevači i vokalne grupe pa tako i zbor Njemačke Policije. Bilo je jako zabavno, jasno, uz obilje piva, kada odjednom čujem kako zbor Njemačke Policije pjeva „Marice divojko“ i ne mogu doći sebi od čuđenja. Kako bi mi kazali, nije mi dao vrag mira pa sam otišao do maestra policajca voditelja zbora i pitam ga kako je ta hrvatska pjesma došla do njih. Čovjek, čisti Nijemac, samo se nasmijao i kaže „gospodine, što se čudite, dalmatinska pjesma je poznata svuda pa mi pjevamo mnoge dalmatinske pjesme, ali se malo mučimo oko hrvatskog jezika“. Baš sam se iznenadio i sa policajcem popio jedni pravo njemačko pivo kao zahvalu. Sve to dokazuje da se radi o dalmatinskoj pjesmi koja je svjetski poznata i cijenjena. Ono što je muzički ključno, dalmatinska pjevanje i rad klapa pravi je izazov za višeglasno pjevanje, to je izazov za prelazak sa pjevanja na muziciranje. Svakako, do muziciranja se teško dolazi, godinama se vježba i usklađuje 8 glasova, a onda se dolazi na Omiš, na ispit kvalitete.
Zahvaljujući Šarcu, a sada i Čačiji, unatoč krizi svih dragovoljnih društava, klapska pjesma prihvaćena je i od naših ranih osmoškolaca, curica i dječaka, koji se samoorganiziraju u dječje klape. Njihovu želju prepoznao je i FDK pa je sada jedna večer organizirana za te naše malene koji tako nalaze svoje mjesto na FDK. Sve češće možete u nekoj kaleti Omiša ili u kaletama nekih od dalmatinskih gradova zateći grupicu curica i dječaka koji pjevaju klapske pjesme, umjesto da kuckaju na mobitelima. Ljudi se oko njih okupe, slušaju te mlade glasove i pljeskom im zahvaljuju. Svakako, iza svega toga stoji rad i trud FDK Omiš kojemu je evo već 59 godina.
Kao što sam prethodno rekao i obrazložio, životne okolnosti, promjene u društvu i ekonomiji negativno su utjecale na razvoj klapa, koje teško nalaze sponzore, pa se sve svodi na maksimizaciju ljubavi, vremena i mogućnosti pjevača za rada, naporan rad i vježbanje u klapama. Stoga je broj klapa sada manji, ali javljaju se ipak nove klape pa bi rekli onu našu „još nas ima“. U svemu tome nameće mi se pitanje podrške FDK Omiš koji za sada opstaje na hvale vrijednim brojnim sponzorima koji kao „kap po kap“ pune budžet FDK i omogućuju njegov opstanak. Stoga hvala svim sponzorima koji dokazuju razumijevanje za klapsku pjesmu kao visokovrijednu hrvatsku kulturnu muzičku baštinu i nacionalni resurs.
A gdje je tu država?
Eto, sinoć smo se našli za stolom nas nekoliko zaljubljenika u klapsku pjesmu i nekoliko sveučilišnih profesora pa se otvorila tema pozicioniranja FDK Omiš u kulturi Hrvatske. Pomalo začuđeni saznali smo da Uprava FDK Omiš već godinama bezuspješno pokušava dobiti status nacionalnog festivala. Postavlja se pitanje u čemu je problem da FDK Omiš ne ulazi u grupu nacionalnih festivala? Malo sam analizirao ovaj problem i odlučio javno ga prikazati kroz ovaj portal, pa da objasnim. Dakle, kako umjetna inteligencija navodi, Hrvatska ima 7 nacionalnih festivala:
- Dubrovačke ljetne igre
- Splitsko ljeto
- Međunarodni dječji festival Šibenik
- Osorske glazbene večeri
- Varaždinske barokne večeri
- Pulski filmski festival
- Međunarodna smotra folklora Zagreb
Ukupna državna potpora 2025. za ovih sedam festivala iznosi oko 2,570,000 € od kojih skoro 50% sredstava dobivaju Dubrovačke ljetne igre. Neću sad ulaziti u kriterije raspodjele sredstava, jer znamo kako to ide, ali ću samo izraziti našu tugu našoj dragoj ministrici kulture Gđi. Nini Obuljen-Koržinek što sinoć nije bila sa nama na otvaranju 59. Omiškog festivala dalmatinskih klapa? Nije pristojno pitati, zar ne mislite draga ministrice da otvaranje 59 FDK ne zaslužuje Vašu prisutnost ili je pak to ispod Vašeg nivoa? Neću također pitati, zar ne mislite da Vašim i našim dragim Dubrovčanima ne bi bilo drago vidjeti Vas, Dubrovkinju, na večeri dubrovačke klapske pjesme? Ma neću Vas pitati ni po političkoj osnovi, zar Hrvati birači ne bi cijenili Vaše prisustvo na otvaranju FDK Omiš, koji je hrvatsko nacionalno blago od neprocjenjive vrijednosti? Eto, biti ću pristojan pa neću ulaziti u Vaše privatne i političke odluke, iako ste Vi javna ličnost i svaki Vaš pokret hrvatski građani ocjenjuju. Sve to ostaviti ćemo hrvatskim građanima na ocjenu, a mi idemo sada na pojašnjenje kriterija za stjecanje statusa festivala ili druge manifestacije od nacionalnoga značenja. Sudeći po dokumentu iz 2015. „Kriteriji za stjecanje nacionalnoga statusa za festivale ili druge manifestacije koje svojim programima ostvaruju interes Republike Hrvatske na području kulture sukladno Zakonu o financiranju javnih potreba u kulturi i Zakonu o kazalištima“ navedeni su sljedeći kriteriji:
- program od nacionalnoga značaja, odnosno promicanje i očuvanje nacionalnih kulturnih vrijednosti, uključuje:
- izvornost i inovativnost programa,
- promidžbu hrvatskih umjetnika
- promidžbu kulturne baštine i
- suvremene umjetnosti novim oblicima interpretacije
- međunarodna prepoznatljivost, odnosno doprinos međunarodnoj afirmaciji Republike Hrvatske i njezine kulture na europskoj i svjetskoj razini
- dokazana umjetnička izvrsnost programa
- tradicija ili kontinuitet u održavanju i ostvarivanju programskih sadržaja od javnog interesa za Republike Hrvatske
- uspješnost upravljanja festivalom (jasnoća, cjelovitost, ekonomičnost, provedivost i održivost programskoga planiranja)
- razvoj publike
- promidžba kulturne raznolikosti i interkulturnoga dijaloga
- raznovrsnost financijskih izvora
- razlikovnost u odnosu na druge festivale
- platforma za umjetnički dijalog
- suradnja s afirmiranim međunarodnim kulturnim čimbenicima
- suradnja s lokalnom i regionalnom samoupravom, tj. integriranost festivala u strategije tih zajednica.
Treba li obrazlagati da Festival dalmatinskih klapa Omiš, ili FDK Omiš u potpunosti ispunjava navedene kriterije, a usput ostvaruje rezultate i dobrobiti koji znatno nadilaze navedene službene kriterije. Zar to nije posve jasno? Stoga se pitam zašto Festival dalmatinskih klapa Omiš, ili FDK Omiš nije još uvijek u grupi hrvatskih festivala od nacionalnog značaja. Svakako, kao što sam naveo, zlatne klapske 80te do 90te temeljile su se na sredstvima, kao i napornom radu voditelja klapa i klapskih pjevača. Teška su odricanja klapskih pjevača, ali kad im se uz sve to kaže „nemamo sredstava za platiti maestra, a nemamo ni prostor za rad“ onda ulazimo u veliki problem hrvatske klapske pjesme, našeg visokovrijednog nacionalnog blaga, resursa i baštine. Zato, još jednom hvala sponzorima koji omogućavaju da se ovaj festival još uvijek održava iako visi o koncu, a opstanak zahvaljuje gotovo neshvatljivoj predanosti u radu i ljubavi za klapsku pjesmu svih, od voditelja klapa volontera, klapskih pjevača, uprave FDK Omiš sa cijelom posadom koja radi sa njima. Tu se održava ne samo klapska pjesma koja pjeva o cijeloj povijesti Hrvata, već se održava danas poljuljano hrvatsko domoljublje i glasno viče „još nas ima“. I zato hvala svima, ali hrvatska državo probudi se i obavi svoj zadatak očuvanja klapske pjesme koja je međunarodno priznata. Zar ste zaboravili pa vas moram podsjetiti, kako nas je ta pjesma vodila i bodrila i u Domovinskim ratu. Zato pozivam vladajuću politiku, nadležno ministarstvo, kao i državu da dade svoj doprinos očuvanju Festivala dalmatinskih klapa Omiš, kolijevke klapske pjesme.
I na kraju, predlažem ministrici Nini Obuljen-Koržinek, kao i Hrvatskom Saboru i vladajućoj politici da naredne godine kao rođendanski dar za 60-tu godišnjicu, Festivalu dalmatinskih klapa Omiš podari status nacionalnog festivala i ulazak među navedenih sedam nacionalnih festivala, jer FDK zasigurno to zaslužuje.
Izv. prof. dr. sc. Tihomir Luković
Omiš, 29. lipnja 2025.
Leave a Comment