U Kraljevstvu Božjem
Podno prijestolja Boga Živoga,
U srcu svome,
Ti, Vladaru, daha moga
svih gnijezdo boli i u njemu sagorih.
Tu na Izvoru srca moga
ostaše ljubavna sjećanja
u mirisu latica ljubičica.
Moj Uskrs
nek’ iz tog pepela bude, a od starog čovjeka
žar boli samo osta!
Budi Feniks etiopski
Ljepotan dugovječni
Besmrtni Krist Uskrsnuća
Mlado Sunce
grada Sunca
Srce moje
Kolijevka malog Božića
neka bude stožer
Središte Svijeta
Jug, ljeto, oganj crvene boje
gdje svukoh Starog čovjeka,
a obukoh se u čovjeka Blaženstva.
Svoju opstojnost crpim
iz Tvoga i Moga
Imena Tajnoga
onoga što razumu i mišljenju
ljudskom izmiču.
Iznad Modre Rijeke
u zoru izdignut ću se poput Sunca
izgorit ću i ugasit ću se kao Sunce
u Smiraju noći,
a ponovno u Zoru
iz svog pepela
rodit ću se nanovo
u Novog čovjeka.
O, ptico Nebeska,
ponesi u kljunu svome Zvijezdu,
znak moje prirode Nebeskog Kraljevstva
i drugoga Svijeta
i Božjeg Grada
komu je on Svjetlo!
Dok bude vremena i vječnosti
nanovo ću se rađati
u neizmjernom Žaru Svjetlosti
kao sveobuhvatna Kristova Duša!
Nesalomljivom Voljom za dah Života
i Uskrsnućem
pobjedimo ponovno Smrt Životom
i poput Feniksa
iz pepela
poletimo u zagrljaj Oca Dobroga.
Mili Lozančić
17. II. 2023. A. D.
Leave a Comment