Ovih smo dana opet svjedoci bunta i pobune pojedinih braniteljskih udruga glede gostovanja raznih estradnih izvođača koji dolaze izvan Republike Hrvatske, točnije iz Srbije, a taj je bunt u pravilu usmjeren prema pjevačima, glazbenicima i njihovu menadžmentu. Ovakve aktivnosti mogu razumjeti glede osjećaja u braniteljskoj populacije, ali isti ne mogu opravdati, da se sada u 21. stoljeću pritiscima i iznudama zabranjuju gostovanja za koja su već ugovoreni i pravnim poslovima definirani uvjeti nastupa.
Kako braniteljska populacija i javno mnijenje koje pojedinci stvaraju oko nje u pravilu uvijek kaska za dnevnim društvenim zbivanjima u lokalnoj i nacionalnoj sredini, tako se pokazalo i na ovim primjerima. Zakašnjele i ultimativne zahtjeve, te u vezi s tim ozbiljne prijetnje izvođačima, široka domovinska javnost u pravilu osuđuje. Izvođači sami otkazuju svoja gostovanja već ugovorenih termina kako bi organizatore oslobodili tereta ozbiljnih prijetnji neodgovornih pojedinaca, a koji o ovim stvarima pojma nemaju.
Dakle ovaj glasni dio braniteljske populacije koji se uvijek javlja u ovakvim prigodama, zbog svoga neznanja i ne poznavanja materije, napada pjevače i glazbenike, pripisujući im sve i svašta, umjesto da svoje nezadovoljstvo usmjere prema lokalnim vlastima: načelnicima, gradonačelnicima, županima i po njima postavljenim direktorima turističkih zajednica, koji pozivaju i ugovaraju gostovanja estradnih umjetnika, te sa njihovim menadžmentom dogovaraju uvijete i cijenu gostovanja.
Za svako gostovanje na našim trgovima i ulicama koje organiziraju u sklopu raznih dana: općina, gradova, županija i njihovih ljetnih noći, jesenskih berbi, zimskih sanjkanja i sam Bog zna čega ne, odgovorni su jedino: načelnici, gradonačelnici i župani jer se svi ti derneci plaćaju iz općinskih, gradskih ili županijskih proračuna. Temeljem ove spoznaje bilo bi uputno ovdje prozvanom djelu braniteljske populacije da se aktivno uključi u rad svojih lokalnih zajednica i svojima djelovanjem na vrijeme još u fazi donošenja odluka spriječi pojavnosti za koje oni smatraju da vrijeđaju moralne osjećaje građana i vrijednosti koje baštinimo iz Domovinskog rata.
Svjesni kako je u posljednje vrijeme pritisak raznih estradnih zabavljača sa istoka uzeo maha u Hrvatskoj, ali se ni autor ovog teksta ne miri sa činjenicom da se većina tih gostovanja plača iz proračuna lokalne uprave i samouprave, a što ne počiva na tržišnim osnovama. Bilo bi uputno da se ta gostovanja svedu u tržišne okvire i uvjete kakve je imao na zagrebačkom Hipodromu Marko Perković Thompson. (dakle – iznajmi prostor, prodaj ulaznice, plati korištenje prostora i energije, zakonom propisane službe, policiju, medicinsku skrb, izgradnju pozornice, ozvučenje, čistaće i sve drugo potrebno za vračanje prostora u prvobitno stanje, tek onda pjevaj bez ograda i zabrana do mile volje, sukladno odobrenom ti vremenu).
Svi mi koji smo dragovoljno krenuli u stvaranje i obranu domovine u nametnuti nam rat, sanjali smo između ostalog da će mo nakon pobjede u Domovinskom ratu u svojoj državi konačno biti lišeni svih zabrana i ograda, barem što se glazbene tiče. Stoga nemojmo se pretvarati u one kojih smo se devedesetih riješili, te idemo ovakve pojavnosti rješavati na vrijeme i mjestima koja su za to određena, temeljem pozitivnih propisa Republike Hrvatske, a revolucije ostavimo nekim drugima jer oni i onako kažu: „da revolucija jede svoju djecu“, pa onda – nemojmo biti pojedeni!
Antun Berljak
Leave a Comment