By Ovih dana svi mediji bruje da je Dubravka Šuica, velika bogatašica.
Meni osobno to ne smeta, svu tu navodnu imovinu neće odnijeti na Nebo.
Sva će njezina imovina, ostati na hrvatskoj grudi.
Kako je došla do imovine, to samo ona zna.
Da li je kopala i orala, da li kockala, da li je ribe uzgajala, da li je tvorila veliku tehnološku
stvar i slično: ponavljamo samo je njoj znano.
Jedino je čudno da je postala stručnjakinja za demografiju.
Kažu da bogataši nemaju puno djece.
Poznato je to iz hrvatske povijesne zbiljnosti, utkane u dvije velike hrvatske regije: kao što je Vojvodina i Slavonija.
Tamo se pazilo na broj djece, kako se ne bi imanje cjepkalo na proste dijelove.
Što bi kazali pučani na desnoj obali rijeke Zrmanje, tamo je u genumu da se mladi
muškarčine, natječu tko će imati više djece.
Hvala Bogu da je tako.
Ta i takva djeca danas pridonose rastu BDP-a, kako zna ponavljati naš predsjednik:
Andrej Plenković.
No vratimo se mi na Dubravku Šuicu.
Jučer smo slušali evanđelje po Luki o prispodobi između bogataša i siromaha Lazara.
Spasitelj je u konačnici u rajskim dvorima pomilovao Lazaru, jer u teškoći bi čovjek, a
bogataš u izobilju nije ni kosti ponudio svom dolazniku, koji je gledao kako se i psi časte
nakon fešte.
Nije lako bogatašima slušati takve i slične prispodobe, zato sam zahvalan Bogu, što nisam
bogat.
Meni je ponekad previše i činovnička plaća.
Tko u malom snove sniva, u velikom gubi veselje, znali su kazivati naši stari.
Zato je Europa danas sva u problemima, ona ne zna što je normalno, ona teži materijalnom iživljavanju, na svim poljima.
Onaj tko pali dalekovidnicu, on može vidjeti svašta.
Stoga lako onima koji to ne gledaju, jer se moraju zgražati nad svojom sudbinom.
Stoga bi bilo dobro da mediji svakodnevno obustave napade na našu Dubravku Šuicu, jer nije njoj lako nositi se sa bogatstvom.
Ja se divim osobama koje imaju puno dobara, i nastoje glumiti sreću.
Ja im želim da ipak obuzdaju svoju želju za još većim bogatstvom, je ih to neće odvesti u
Kraljevstvo Nebesko.
Sveti Pavao stalno ponavlja, mrtav je onaj čovjek, koji ne vjeruje u Kraljevstvo Nebesko.
Kad bi Dubravka Šuica bila jedina bogatašica u Hrvata, gdje bi nam bio kraj.
Amen.
Pjesnik Ivica Jurjević.
