Nije lako biti povjesničar u zemlji u kojoj vlasti i mnogima u oporbi nije u interesu istina u povijesti. Ako želiš napredovati u toj struci moraš znati ocijeniti koja je granica do koje smiješ ići. Lako je onima koji mogu reći istinu. Ali u takvoj državi vlast se potrudi da se malo zna o tome što on radi. Zato mnogi kojima je do istine, a nisu po obrazovanju povjesničari pišu ono što povjesničari ne smiju. Način na koji se mnogi od njih ipak uspiju objaviti za nacionalni interes važne stvari jeste da tu i tamo objave i nešto što zadovoljava vlast, ali nije ni izdaleka značajno, kao ono drugo što im baš nije po volji. Pri tome je važno kada su u takvoj državi stekli visoke pozicije u struci. Sjajan primjer za to je dr. sc. Vladimir Geiger koji je nedavno objavio članak zbog kojega je ravnatelj JUSP Jasenovac podnio ostavku. Naime dr. Geiger je objavio kako se na njihovim stranicama nalazi lažna informacija za koju je očito da šteti izravno RH. Poslije toga je napisao članak koji je po vrijednosti daleko od onog prvog. On zapravo i voli provocirati polemike, ali vjerujem da to radi i zato da bi mogao pisati i ono što želi, a što vlastima a i nekima u oporbi itekako nije po volji. Koliko li je samo on članaka napisao i Ivi Drobilici.
Tako sam i nedavno na facebooku stavio njegov najnoviji osvrt na knjigu Ive Drobilice:
https://www.maxportal.hr/
Naravno uvijek se nađe netko tko će misliti da bolje zna što treba raditi od dr. Geigera. Ja sam se i sam kritički osvrnuo na taj njegov drugi tekst, ali o prvom sam napisao knjigu:
J. Pečarić: Tko će odgovarati zbog protuhrvatskih laži JUSP Jasenovca? Dragovoljac.com, 2024.:
https://www.dragovoljac.com/
Meni nisu jasni motivi onih za koje držim da su državotvorni Hrvati da poslije napada iz Srbije na nekog iz vani tko se bavi hrvatskom povijesti napadnu istog jer ne piše onako kako on misli da treba tj. ne piše ono što on želi. Ili kada se napada Akademija koja da izjavu u kojoj se govori i protiv HPC i ne izabere za akademika bivšeg ravnatelja HIP-a Slavonski Brod koji je uklonio bistu Utemeljitelja RH povjesničara i akademika Franje Tuđmana. Napada ju je baš kada je pokazala da je to hrvatska akademija.
Naravno, očekivao sam suprotna ponašanja, pa i u slučaju povjesničara biti zahvalan za one tekstove koje su objavili, a za koje znamo da nisu po volji mnogima u RH.
Recimo i sam sam puno doprinio da se u RH, a i šire, zna tko je Ivo DRoblilica. Goldstein me je tužio sudu zbog toga, a svjedoci su mu bili žena i kći. I o tome sam napisao knjigu:
J. Pečarić, Sanja i Teresa Iva Drobilice, dragovoljac.com, 2024.:
https://www.dragovoljac.com/
Evo njihovog svjedočenja:
Tako je svjedokinja Sanja Petrušić-Goldstein iskazala da se tužitelj uzrujao zbog knjige te se uvijek uzruja kada pročita što piše akademik Pečarić, a tada počinju i zdravstveni problemi tužitelja. Nakon takvih natpisa počinju prijetnje, ružni komentari, tj. takvi natpisi generiraju komentare na internetu, ljudi se grozno izražavaju i nasilni su. Onda dođu prijatelji i postavljaju pitanja o tome da je tužitelj iznio teze o genocidnosti hrvatskog naroda, pa se on jako uzruja jer mora objašnjavati da to nije tako te da on nije izdajnik hrvatskog naroda. U komentarima se piše da se iseli iz Hrvatske, da nisu Hrvati, da su izdajice i slično. Takve prijetnje traju već 20 godina, a tužitelj je aktivan kao javna osoba od 1991.
Svjedokinja Teresa Goldstein je iskazala da kada se dogodi ovako nešto onda je reakcija tužitelja užasno emotivna, ali i svih njih. Jedino što je sada bilo drugačije je njegova fizička reakcija, tužitelj je imao stezanje oko srca, to je bilo kao srčani udar, on je urlikao, a osvijestio se nakon nekog vremena. Nije prvi put da se događa ovako nešto, ali je prvi put da je bila takva fizička reakcija. Reakcija tužitelja je emotivna, on se jako uzruja, govori da se može vjerovati da se to događa, a onda to uzruja nju i majku. Čita komentare i dosta ljudi piše da ne žele tužitelja u Hrvatskoj, da se treba iseliti, da ga ne žele živog. Stvarno ima strah da se tužitelj nešto ne dogodi. Sve ovo direktno ili indirektno odražava se i na njezin osobni život i posao, jer na poslu od kolega doživljava komentare u vezi oca, negativne konotacije u smislu da je njezin otac mrzitelj Hrvatske, da je on glupan i da je ona glupa.
Vjerovali ili ne radi se o knjizi:
J. Pečarić, Druker / Predsjednik o Puhovskom, Portal dragovoljac.com, 2020.:
http://www.dragovoljac.com/
Iako zbog moje knjige o Puhovskom Drobilica pada u nesvijest, a u RH postoje – vjerovali ili ne – sudci koji u to povjeruju, ipak vjerujem da mu mnogo teže padaju kritički osvrti na njegove knjige koje napiše njegov kolega dr. sc. Vladimir Geiger. A o Goldsteinovoj drobilici Geiger piše i u ovom članku.
Neovisno od toga što nisam povjesničar. I da jesam, a da nemam tako visoko zvanje kao Geiger, ne bi se na moje tekstove ni osvrnuli, pa se pitam smeta li Geiger nekome zbog istih razloga zbog kojis smeta onima kojima nije bitan hrvatski nacionalni interes. Ili su se samo izgubili u bespućima povijesti?
Akademik Josip Pečarić
Leave a Comment