U našoj grupi su pretežito ljudi u godinama vrijednim poštovanja (bez uvrede) živući u dva različita politička sustava pa stalno nešto rogoborimo, ništa nam, što čini naša dobronamjerna i razborita vlast nije dovoljno dobro: nama se pričinja da su male plaće, mizerne penzije, da su loš usud i lopovska vlast učinili da se osjećamo marginalcima, napuštenima, onima za koje naše vodstvo smatra da bi bilo puno bolje da nas uopće nema.Doduše zaluta u ovu grupu i poneki mladac od pedeset. šezdeset godina ali to su oni što su od početka pogrešno usmjereni i još nisu shvatili pravu suštinu demokracije. Kako nam pomoći da se osvijestimo i prestanemo ronzati a ovo snage što nam je ostalo upogonimo u napredak i razvoj naše Domovine?
Vrijeme je da prestanemo visiti o jaslama mirovinskog osiguranja i da stavimo prst na čelo i postupimo kao građani SAD-a: “Ne pitaj što Hrvatska može dati tebi nego što ti možeš dati za Hrvatsku.”
Evo, baš dok iz zamrzivača vadim pivca za tingul duboko promišljam o državnim stvarima i visokoj politici i nitko mi to ne zabranjuje. Ajd da vas vidim: bi li se uopće usudili razmišljati o potezima vlasti u bivšem sustavu kad su nam misli kontrolirali oni u crnim, kožnim mantilima? Da sada otvorim sva balkonska vrata i iz svega glasa zapjevam: “Oj ti vilo, vilo Velebita, ti našeg roda diko…” probudila bih susjede i možda bi netko od njih nazvao policijsku postaju i hitnu pomoć sve u namjeri da mi se pomogne ako se još može. Ali nikakve sankcije ne bih snosila jer je naša vlast uviđavna i ničim nas ne spriječava da razvijamo naše glazbene sposobnosti. Dapače, potiče nas u kreativnosti i to se vidi na svakom koraku.
Zapravo meni se, ovako bezglavoj koji put čini da bi za nas najbolji oblik upravljanja bila neposredna demokracija i da bi time znatno doprinijeli napretku naše rudama bogate i industrijski natprosječno razvijene zemlje. Ali kako je primjeniti i učiniti da svi sve znamo i svi upravljamo svim blagom ove zemlje koje pripada samo nekolicini? Odmah mi sine misao: da bi nas, nešto manje od četiri milijuna sastančilo život u zemlji bi zamro na tri, četiri sata a možda i duže. Imam ideja koje bi se mogle oživotvoriti i već vidim svoj neboder: rastrli zemljovidnu kartu i nagurali se oko nje…sada ćemo diskutirati o našim nalazištima i otvaranju rudnika. Vidim sebe kako pačim prstom i govorim: “Evo, tute! Tute triba kopat zlato”. A Bore sa sedmog kata, sav, još od 1990. ekstremno odan demokraciji odmah oponira: “Muči…šta se ti javljaš. Zlato neka stoji u zemlji za crna vremena. Nego boksit….predlažem da otvorimo Obrovac i kopamo boksit a ne kao u socijalizmu da ga uvozimo iz Makedonije jer je netko u vlasti pogriješio i napravio tvornicu na mistu di nema rude.” A onda se ja uskopistim i saspem mu kako demokratske vlasti grade tunele i mostove koji nikuda ne vode. Došlo bi do vraga i zle krvi, raslojili bi se toliko da ni u lift ne bi više ulazili zajedno.
Dakle, neposredna demokracija je neprovediva a to su puno prije mene koja se zanosim svakavim budalaštinima utvrdili drugi narodi, mlađi od nas. Glasovita škola iz Norwala je temeljima demokracije poučila i našeg milog pokojnika i otkada smo je počeli prakticirati sve nam ide bolje, plodonosnije i sada već beremo plodove njegove žrtve za Hrvate. Dobro, bilo je tu i nešto pobočnika ali oni nisu važni.
Kako bi sudjelovali u životno važnim državnim poslovima mi biramo uzorne ljude, puno pametnije od nas da u naše ime i za naš interes čine za ovu zemlju što je najbolje. A nudi nam se, svakih izbora neograničen broj pametnih, snalažljivih i sposobnih ljudi iz raznih stranaka jer višestranačje je temelj na kojem čvrsto počiva demokracija.. Oni najkvalitetniji čine našu Vladu a ostala sitnež sjedi u Saboru i kao pravi narodni predstavnici iznose sve gluparije kojima ih nakljukamo mi koji stalno tražimo više i hoćemo kruha svrh pogače. Bogati, da ne bi! Čisto pretrnem od straha kad pomislim da je naš aktualni ministar gospodarstva i još koječega mogao zavšiti u saborskoj klupi i da je njegov blistavi um ostao zatajen a njegove sposobnosti neiskorištene. Ovako kad se već dao Domovini i zasjeo na fotelju u ministarstvu počeo je odmah, sve iz svog resora rješavati na neviđeno brz način. Ne mogu se ni sjetiti svih rezultata njegovog pregalaštva ali kako je rješio, uz podršku i pomoć svoje suradnice problem vjetroelekrana je za zabilježiti u stručnoj literaturi. Pa “Inu”! Pa smeće…jel to u njegovom resoru?. Čini mi se da jeste. Pa ono čudo na Krku..da nekom nesrećom nije postao ministar mi nikada ne bismo postali velesila u protoku energenata.
Jasno je da se posrednom demokracijom ako je narod dovoljno obrazovan i odgovoran mogu rješiti svi vitalno važni državni poslovi.
Kao dan je jasno da i vladajući trebaju približiti građanima osjetljivu materiju i dobre namjere kojima će unaprijediti državu. Ne možemo se potužiti da u tome pogledu naši dužnosnici sjede skrštenih ruku, a ne! Dobar primjer je naš Branko B. koji nam stalno pojašnjava što i kako treba raditi…ujutro kaže jedno, popodne drugo i odjednom ti postane kristalno jasno s kakvim se kompliciranim problemima nose naši dužnosnici. Domagoj M. ne govori više jer neki koji su zavidni odmah mu nos trljaju “Pastorom”, vatrogasnim aparatima , pitaju kako je tako uspješna tvrtka dospjela u vlasništvo njegovog oca…i onda on pametno zaključi da se ni ne treba javljati za riječl kad se neće raspravljati o meritumu stvari. I što ima reći bedacima koji još nisu ni čuli za našu privatizaciju?
Kao ponosna građanka Domovine napravila sam i rang listu na kojoj najviše kotira naš ministar vanjskih poslova i europskih integracija jer kad on govori,sva se prenesetim i danima razmišljam što je htio reći. Odgovorno tvrdim da takvog ministra nema nijedna država na cijelom svijetu.
E sad, da ne bi ispalo da samo hvalim i ulizujem se vladajućima red je spomenuti i oporbu koja ne čini lijevo krilo nego je remetilački čimbenik u našoj stvari a to bi puno bolje mogao objasniti naš mili pokojnik. Ali štaaaš, mrtva usta ne govore…da nam je bar poživio još dvadestak godina sve bi bilo drugačije.
Dakle, sinoć se sastalo Predsjedništvo SDP-a i odmah, na mah raspustilo dvije gradske organizacije SKH-a , ispričavam se SDP-a, Vukovarsku i Zagrebačku. Predsjednik koji ne može dopustiti sebi da samo statira u partiji i uvjeren je da sve mora držati pod kontrolom i svojom čvrstom rukom predložio je razlaz a članovi Predsjedništva se oznojili od muke. Šta*š sad? Nije dobro ako raspuste, nije dobro ako ne raspuste. Ako raspuste neposlušni će se raspojasati i početi udarati u druge tambure. Ako pak, ne raspuste naljutit će predsjednika toliko da bi on možebitno napustio partiju kako je već činio u dva navrata. Predsjednik je osjetljiv čovjek i ne dopušta da mu se proturiječi. Naljuti se,pa izađe iz partije. Pa se odljuti i vrati . Pa tako dva puta dosada i članovi Predsjedništva su na muci: ako i treći put učini isto ostat će stranka obezglavljena i u sveopćem rasulu na čelo im može doći još gori i rogobatniji. Uostalom imaju na pameti da i nije sve crno, da će proći i ova vremena i ove male nesuglasice pa će biti derneka na kojima će predsjednik osobno izvesti “Bojnu Čavoglave”,punim glasom skoro bolje od M. P. Thompsona a oni će svi, za njim guditi kao pratnja. Veličanstveno! Uostalom tko je vidio da bi mali, nedisciplinirani članovi partije koji niti neće platiti članarinu mogli bolje poznavati situaciju u svom gradu nego što je vidi predsjednik sa svog visokog mjesta na Iblerovom trgu? Kako predsjednik po svojoj funkciji uvijek razmišlja unaprijed i ima već pripremljena rješenja odmah je za Vukovar imenovana i povjerenica, imenjakinja naše europarlamentarke, djevojka koja je na glavu pala u politiku i već joj je utaban put u Europu samo ako bude pomno nadzirala da se dosadašnji članovi sada kad nisu organizirani ne otmu kontroli.
To je to! Jednima mrkva, drugima batina. E sada kako se to uklapa u demokraciju i bolje demokratske navade pojma nemam. A kako ću imati pojma kad nikad u ruci nisam držala stranačku iskaznicu?
Anna Kowalska
Leave a Comment