Danas za poklič, a već sutra i za viceve na robiju!

Podjeli

Osuđuju vas i hapse (kazne), ako na javnom mjestu viknete – Za dom – spremni! Tijekom 1991. to je bilo normalno, a onda se netko sjetio da je to isto  čuo i u vrijeme NDH, što drugim riječima znači da su na taj način NDH i Hrvatska država postali jedno te isto!(sic!). Kad su hrvatski generali Gotovina i Markač bili nevini u zatvoru, hapsili su i sve one koji su nosili majice s njihovim fotografijama, ali i one koji su lijepili njihove postere. Akademiku Josipu Pečariću zabranili su jednom i predstavljanje knjige, jer je nosila naslov „Dnevnik u znaku Za dom spremni“, a da je nisu ni pročitali. Ludilo! Nu, i prije su zatvarali, čak i za najobičniji vic, ili pak za objavljenu domoljubnu pjesmu. Sve što ima veze sa srpskim četnicima ili fašističkom Srbijom sve se više stavlja ad acta! Povijest se očito ponavlja…

Evo, nekoliko viceva zbog kojih su ljudi u vrijeme Tita i partije ostajali bez slobode, zaposlenja i bez mogućnosti javnog djelovanja, tj. bez svega.

  • Dođe čovjek na Trg Republike, a na trgu crne zastave. Priđe čovjek milicajcu i upita ga:

Zašto su izvješene crne zastave?

  • Umro Tito!

Ode čovjek na kolodvor, prošeta se, vrati se na trg milicajcu i upita ga:

  • Zašto su izvješene crne zastave?
  • Ta, čovječe, rekao sam vam sto puta: Umro Tito!
  • Uh, kako ja to volim čuti!
  • Sreli se Tito i Ray Charles pa pita Ray Tita:
  • Kako si druže?
  • Kao što vidiš.
  • Došao Tito u Sarajevo na neku proslavu, a Sarajlije velikom gostu ispekli vola…Tito iznenađen reče:
  • Ljudi, niste trebali.

Kad netko iz mase:

  • Ne brinite druže Tito, dok je Sarajlija bit će i volova!
  • Vozi se drug Tito u limuzini, a iza njega ide fićo, a u njemu Mujo i Haso. I ide Tito, ide, skrene on lijevo, Mujo i Haso za njim…skrene Tito desno, oni za njim, on nazad, oni za njim..gdje god Tito ova dvojica za njim. Razljuti se Tito, parkira, izađe iz limuzine, a Mujo i Haso iz fiće.
  • Tito: Jel vas dvojica, što me stalno pratite?
  • A Mujo i Haso će na to (zajedno): „Druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrećemo“.
  • Obilazi Tito zatvore, pa naišao na Cigu:
  • Zašto si ti Cigo u zatvoru? – pita JBT.
  • Pričao sam viceve o tebi druže Tito.
  • – Hajde ispričaj jedan a da nije u vezi sa mnom pa ću narediti da te puste, reče JBT.
  • Dobro, e znaš da je Jovanka u drugom stanju, ali nije u vezi s tobom!
  • Poslije rata šeće Tito ulicom i sretne stariju ženu, pa joj kaže: „Smrt fašizmu, bako!“

Baka odgovara: „I tebi sinko, i tebi!“

  • Šetao se Tito poslije rata i ugleda seljaka kako ore sa volovima i drvenim plugovima. Naredi svojima da tom čovjeku odmah kupe traktor sa svim mogućim priključcima, a kad je seljak to čuo reče:
  • Pa, gospodine, kome mogu zahvaliti za taj lijepi dar?

A Tito će: Onome za koga si se borio u ratu!

A seljak:

  • Joj, izvini Dražo nisam te prepoznao!
  • Za vrijeme jednopartijske demokracije pita učiteljica Ivicu:
  • Ivice, tko je najveći ratnik za kojeg si ikada čuo? Ivica odgovori:
  • Josip Broz Tito.

Na to ga učiteljica pohvali i kaže: – Sjedi, petica!

Ivica sjedne, potajno  izvuče ispod klupe jednu sliku, pogleda je i šapne:

  • Izvini Rambo, ali karijera je karijera!
  • Došao Cvijetin Mijatović u Kuću cvijeća da se pokloni sjenama druga Tita, kad začuje glas iz grobnice: „Cvjetane, Cvjetane dovedi mi bijelog konja!“

Na to se Cvijetin prenerazi, istrči iz Kuće cvijeća i naleti na Staneta Dolanca. Kaže mu što je i kako je, a Stane će njemu- Ta hajde da zajedno vidimo. Sigurno ti se učinilo.

Uđu zajedno u Kuću cvijeća kad se iz groba začuje glas: Cvjetane, Cvjetane bijelog,  a ne – nilskog konja!

  • Letjeli Tito, Regan i Brežnjev u avionu:

Poslije nekog vremena gurne Regan ruku iz aviona i kaže:

  • Upravo letimo iznad Amerike.
  • Kako znaš?-pitaju ga.
  • Poznajem blagu klimu Kalifornije.

Poslije određenog vremena kaže Brežnjev:- Upravo letimo iznad Sibira!

  • Kako znaš?
  • Sibirsku oštru klimu svatko zna.

Kratko poslije toga uzvikne Tito: Sarajevo-Baščaršija!

  • Otkud znaš tako precizno?-pitaju drugi.
  • Pa… božju ti majku, ukradoše mi sat!
  • Tko bi se spasio kad bi se potopio „Galeb“?
  • Hrvatski narod!
  • Pita profesorica povijesti Ivicu:
  • Što je bilo poslije Titove smrti?
  • Sahrana, što bi drugo moglo biti?
  • Američki svećenici na putu po Jugoslaviji posjetili su jednu ludnicu.

Došli svećenici u odjel, a svi bolesnici počnu  vikati:

  • Živio drug Tito!

Samo jedan šuti.

  • Što ti ne vičeš? – upitaju ga svećenici.
  • Ja nisam lud, ja sam bolničar!

Nu, ako ste „brbljali“ i ovo, nitko vas nije mogao spasiti kaznene prijave ili pak – zatvora!

  • Dok nam je bravar bio predsjednik, sva su nam vrata bila otvorena!
  • Druže Tito samo piši, radit ćemo i po kiši, neka piše i Jovanka, radit ćemo bez prestanka!
  • Tito-partija, prasci i rakija!
  • Mi imamo, mi imao dva junačka sina, druga Tita i druga Staljina!
  • Tito je krao, al je dao! Ovi kradu, al ne dadu!

Što mislite da danas netko nešto takvoga izgovori ili napiše, ali da umjesto „Tito“ u glavnoj ulozi bude netko od poznatih hrvatskih političara ili politikanata, je li bi taj dobio „pohvalu“ ili kaznenu prijavu?

Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)


Podjeli
Leave a Comment