Danas je Dan žalosti za prekinutim životima ljudi koji su stradali u potresu.
Nesretna sudbina,ljudi na različitim mjestima, ostali su ispod ruševina potresa koji je razrušio tri grada.
U susjednoj BiH sutra isto Dan žalosti.Nesmotrenost i mladenački neoprez odnio je više žrtava nego potres koji je srušio tri grada. Nepredvidivost događaja, tu ne pomaže ni nauka, ni struka,ni tisuće znanstvenih istraživanja.
O agregatima se sve zna, sve je do tančine opisano u mnogim stručnim udžbenicima ,
potres se još uvijek ne može predvidjeti,ni vrijeme, ni mjesto ni jačina.
Ljudi su potpuno nemoćni i nikako se ne mogu zaštiti od nečeg što se zove sudbina, to su nam pokazala ova dva slučaja s kratkim vremenskim razmacima.
Danas i sutra mi ćemo oplakivati žrtve, ne možeš biti tako udaljen od mjesta samog događaja da ne pretrneš na vijest da je osmero mladi ljudi otišlo zauvijek, zbog malog neopreza i čiste želje za malo veselja.
Pre dugo nas stišću nevolje, mladi su nestrpljivi, smatraju da imaju pravo da svoju mladost žive mladenački ,a sada je ostala vječna tuga roditeljima.
Na postradalom području opet nije dobro.Trese se zemlja i dalje, stiže pomoć sa svih strana.Sinoć stiglo 90 tona pomoći iz Poljske, stigli su šatori ,kreveti, posteljina,deke.
Poljska je pomogla s onim što nam najviše treba.Svi u Europi znaju što nam treba samo naša Vlada ne zna. Hvale se tuđom pomoći ,kam prikolicama koje su darovali hoteli.
Skupljaju se politički poeni na tuđoj muci i tuđem daru, na Crveni Križ ima puno primjedbi, a ipak danas s naslovnica novina vrište naslovi da su sakupili oko 35 milijuna kuna pomoći.
Plenković se fali da pomaže država, a osim otvaranja žiro računa sve ostalo su učinili mali ljudi, građani. I ne samo oni koji žive ovdje, ne samo Hrvati već ljudi širokog srca .
Stavljati institucije ispred građana nije dobro u ovom trenutku, skupljanje političkih poena mora se kazniti.
Nikakva podjela novčanih sredstava iz neke tople sobe, bez uvida u stvarne potrebe ne bi se smjela dogoditi.
Država s Vladom u kojoj su građani uzgredni faktori, vrlo je na lošim postavkama. Postavke treba hitno mijenjati, temeljito i odlučno. Plenković mora shvatiti da ljudi pomažu ljudima, da je on samo usputni sudionik nesretnog trenutka na položaju kojem se baš sada našao.
Jako veseli inicijativa koja je pokrenula gradonačelnica Supetra. Ona je obećala da će njezin grad obnoviti kuću prvorođene ovogodišnje bebe.
Javljaju se i drugi gradovi i kada bi svaki grad, općina u Hrvatskoj obnovio samo jednu kuću za jednu obitelj, do proljeća bi bila obnovljena Banovina.
To je nešto što možemo učiniti, jedan grad jedna obitelj, bez čekanja na zakone , na vrijeme koje je pogodno za političare, na kalkulacije s lokalnim izborima, s ofrlje napravljenim procjenama.
Zagreb nam je primjer o puno priče i malo ili ništa obnove. Vrijeme prolazi, čekali smo zakon, pa smo čekali osnivanje fonda, pa smo čekali da se izaberu ljudi koji će biti odgovorni i sada kad je ponestalo formalno pravnih razloga, čekamo proljeće.
Situacija s Coronom koju je navodno držala Vlada pod kontrolom davno je izmakla svakoj kontroli, imat ćemo više preminulih nego je bilo civilnih žrtava u Domovinskom ratu, ne dajmo da se ljudi prepuste čekanju, njima treba topli i sigurni dom odmah.
Crveni Križ nije skupio novce, uplatili su građani od ovog malo što imaju, mnogi su i sami stradali no još su uvijek u svojem na toplom, daju iako i sami trebaju.
Na primjeru obnove Petrinje poslije Domovinskog rata, tek sada vidimo kako se puno potrošilo, a malo konkretno učinilo, vrijeme je da naučimo na vlastitim pogreškama, dosta je bilo tragedija.
Jutro je, budi se Dan u kojem tugujemo.
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment