Ima simbolike u tome što je naš veliki glumac,
čovjek koji je bio ambasador jedne generacije koja je živjela najprije u jednoj a onda u sedam malih država otišao baš sada kada je smijeh zamro.
Kad je čovjek veliki, njegova je kuća svugdje , gdje god se pojavio bilo je ljudi koji ga vole, koji mu žele stisnuti ruku i koji danas tuguju za njim.
Iako je imao i niz ozbiljnih uloga ipak će biti zapamćen po tome da nema čovjeka kojemu nije izmamio osmijeh na lice, razvalio je mnoga tvrda srca i bar na trenutak raspršio nevolje svoje vjerne publike.
Ode nam naš Mustafa, teško mu je bilo živjeti u ovom vremenu kada ljudi strahuju i malo je oni koji se smiju.
Pamtit će ga njegova generacija a neki novi glumci težit će tome da budu veliki kao on.
A vrijeme je neizvjesno i teško, naše dvije pokrajine zauzimaju po broju zaraženih prvo i drugo mjesto u EU, s obzirom na broj zaraženih po stanovniku.
U bolnicu u Dubravi došlo je 200 novih zdravstvenih radnika povučenih iz drugih bolnica.
Ostale bolnice više neće moći funkcionirati ,neće imati tko operirati zbog nedostatka osoblja.
Ministar Beroš javlja se iz svog doma zaražen Coronom s maskom na licu.
Mnogo je prekasno za to, da je barem ljetos dok je nazdravljao s martinijem, imao trunku te ozbiljnost, da je bar malo gledao unaprijed ,
njegova je maska sada kao prazna puška na terenu koju je okupirao neprijatelj.
Iz Varaždina nam poručuju da je svaki drugi testirani i pozitivan, po zakonu matematike uskoro će broj zaraženih početi padati, jer virus bude teško pronalazio one koji ga nisu već preboljeli.
Nitko od ovih koji sada: ” drže sve pod kontrolom” neće na kraju svega biti nevin, nedopustivo je miješanje politike u tijek i krajnji ishod pandemije.
Nedopustivo je da glavne odluke o pandemiji donosi policajac, pravnik,ekonomisti, bankari a tek onda doktori.
U ekonomiji se spašavaju i oni koji i tako harače i posluju s velikom dobiti, ili imaju monopolistički položaj, kojim si osiguravaju velike bonuse za menadžere
na kraju godine.
Samo jedan isplaćeni bonus bit će previše u ovoj tako teškoj godini.
Silni novci koji se svake godine potroše na božićne domjenke, na prigodne božićne poklone, na preskupe butelje vina, na pikantne zakuske s kavijarom i tartufima, morali bi ove godine biti potrošeni na siromašne kojima je pandemija uzela i posao i zdravlje i uskratila pravodobno liječenje, koji ne vide ništa dobro pred sobom.
Hoće li ova Vlada imati mjere i sluha i konačno priznati da su krenuli pogrešnim putem, da su napustili po tko zna koji put i radnike i seljake i umirovljenike,
a da su bolesnici prepušteni pandemiji pa što bude, bit će kriv Covid 19.
Dok su druge zemlje ulagale u svoj razvoj, mi smo trošili na kič, stvarali bogataše na štetu radnika, stvarali multimilijunaše s jedne i sirotinju s druge strane.
Pandemija je pokazala svu dubinu zablude, razotkrila i pokazala koliko je teško, kada Vlast ne priznaje pravo na jednake mogućnosti svih građana.
Kada jednom ovo prođe ništa više neće biti isto, nadajmo se i da krivci za ovakvo stanje neće biti nagrađeni, već pospremljeni zauvijek u prošlo svršeno vrijeme,
kojeg ćemo se samo s nelagodom sjećati.
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment