CENZURA, FAKTOGRAF kao „MINISTARSTVO ISTINE“ – SRAMOTA CIJELE HRVATSKE ALI i EU !

Podjeli

„MEDIJI MOGU SLOBODNO GOVORITI SVE – ŠTO IM SE KAŽE!“

SAD ZNAMO DA NIŠTA NE ZNAMO, AL MNOGI IPAK I ZNAJU!

“Um je kao padobran. Funkcionira samo kad je otvoren.”

Albert Einstein

Moć zapažanja izgovorene riječi, manipulacija informacijama, osobito na portalima, radio i TV – postajama, postala je ne samo neukusna, neprimjerena već i sramotna.

Nažalost ne reagira niti struka, ona kvalificiranih psihologa, od kojih bi bilo za očekivati reakciju.

Gledajući kroz povijest čini mi se da je baš ta struka itekako implementirana u sve vezano za informacije.

No, zasad ih javno nema. Ili, zasad ih JOŠ uvijek nema. Zašto? Da li je uzrok njihova stručna nespremnost o tome govoriti? Pretpostavljam da ih kroz studij nitko nije pripremio na ovo vremenske novitete, koji ostavljaju velike posljedice, na pojedinca i društvo.

A tek koje posljedice slijede!

Možda bi pojavljivanje profesionalaca psihologa u medijima, s njihovim jasnim i kompetentnim stavovima o manipulacijama koje uvelike utječu ne samo na društvo u cjelini, već osobito na pojedince, predstavljalo i struci i znanosti suočavanje s nepoželjnim djelovanjem medija.

Uvijek sam spremna isticati i podupirati slobodu izbora vlastitog ponašanja svakog pojedinca, ako to ponašanje ne šteti drugima. Isto to tražim i za sebe. Baš uvijek.

Imala sam osobno iskustvo u više navrata kako sve to izgleda kad argumentima krenete u rasprave sa nemoćnim urednicima u meinstrim medijima koji nisu u stanju donijeti baš nikakve odluke.

Točnije, koji su potpuno bespomoćni, a često još i bez vlastitog stava. Pitam se: vrijedi li takav rad i život?

Ima li smisla to stanje bespomoćnosti, uljuljanog mira, a zapravo sluganstva i življenja bez “vlastitog JA”!?

Poznati filozof i sociolog ovog našeg modernog doba Zygmunt Bauman (Bauman, Z., 2000., Liquid Modernity Cambridge, Polity Press), kaže kako “u ovom dobu stalnih promjena i fluidnog stanja nema više instituta koji čuva društvene i etičke vrijednosti.”

Po njemu ključno je pitanje kako u suvremenom dobu „pomiriti“ vrijednosti koje su neupitni etički standardi ljudskog djelovanja, s jedne strane, i posljedice „tekućeg društva“, s druge.

Bauman smatra da ih je u današnje vrijeme nemoguće pomiriti, ali se i dalje moramo truditi, te i prihvatiti da ih možda ne možemo sve pomiriti u isto vrijeme.

Pri tome Bauman ističe našu osobnu odgovornost za življenje vrijednosti, jer kako kaže „Odgovornost je ili osobna ili je nema“. I to je velika istina.

“Novine” koje čitate kako biste se informirali o događajima u svijetu mogu vam pokriti “prozor s pogledom” na vlastito dvorište! – kaže jedna poznata izreka.

Nažalost, kroz svoj rad prije dvije godine utvrdih jednu poražavajuću istinu, konsultantski tim Access Info Europe je utvrdio kako u većini europskih zemalja NE postoje zakoni koji bi jamčili transparentnost medijskog vlasništva. Zar je ovo moguće? O, još kako! I nije to ništa slučajno.

Uvriježeno je mišljenje da netransparentnost vlasništva u medijima, netransparentnost financiranja, cenzura ili autocenzura, pa i sve prisutna tabloidizacija, koče cijeli sustav javnog informiranja.

Kad ne znamo tko su vlasnici – ne znamo pozadinu medija, niti za koga rade, kao niti iz kojih izvora se financiraju. Zbog toga ostaje uvijek otvoreno pitanje: da li preko nekog iz vlasničke strukture centri moći utječu na sadržaj medija i uređivačku politiku, što je pogubno i za društvo, i za, tako nam dragu, demokraciju. Idemo se malo pozabaviti tom slobodom medija ali i vlasnicima istih, točnije, našim NE znanjem tko su.

Povodom Dana slobode medija, sad već daleke 2009. godine, Hrvatsko novinarsko društvo u posebnom je priopćenju oštro kritiziralo stanje medijske (ne)slobode u Hrvatskoj, citiram:

“Vlasnici i dalje izravno interveniraju u uređivačku politiku. Politički pritisci na medije nisu prestali ni u javnim, ni u lokalnim niti u privatnim medijima’ kaže HND, i upozorava… ” Sadašnji trend izbjegavanja bitnih tema, forsiranje zabave, spektakla, dominacije crne kronike, izmišljanje i proizvodnja celebritya u konačnici rezultiraju bijegom od novinarstva, cenzurom i autocenzurom.”

A da medijski vlasnici krše hrvatske zakone vrlo je lako utvrditi. Čak i državni medij.

Od važnijih medija, u hrvatskom su vlasništvu, ali pod tutorstvom državne politike i vladajućih političkih elita, još samo državna Hrvatska radiotelevizija. Te neke mreže manjih i regionalnih radio i TV postaja, ali i njihova budućnost postaje neizvjesna jer su i one u zadnje vrijeme zapele za oko pojedinim političkim ali i drugim igračima. Od šećernih tajkuna do trgovaca građevnim potrepštinama i kineskom robom.

Možda zvuči nevjerovatno, ali od politički bitnih i stvarno nezavisnih hrvatskih publikacija, koje ne primaju nikakve ‘dotacije’, izgleda nam je ostao još samo zadarski Hrvatski List i Hrvatski Vjesnik iz Melbournea. I poneki portal čiji vlasnici muku muče da prežive a tek što im čine hakeri kako bi ih onemogućili u objavljivanju i radu.

Ukoliko su neki od gornjih podataka možda netočni, bilo bi poželjno, u interesu informiranja građana, da ih spomenuti mediji pravovremeno isprave. Imaju gdje.

Uostalom, to je i njihova zakonska obveza jer su svi mediji u Hrvatskoj, sukladno članku 32. stavak 1. Zakona o medijima (NN 59/2004), dužni svake godine objaviti svoju vlasničku strukturu, što NE čine.

Članak 32. Zakona o medijima kaže:

(1) Nakladnici su dužni do 31. siječnja svake kalendarske godine Hrvatskoj gospodarskoj komori dostaviti podatke o tvrtki i sjedištu, odnosno imenu i prezimenu te prebivalištu svih pravnih i fizičkih osoba koje su neposredno ili posredno imatelji dionica ili udjela u toj pravnoj osobi s podatkom o postotku dionica ili udjela. (2) Za osobe iz stavka 1. ovoga članka nakladnici su dužni dostaviti podatke o tome drže li te osobe za sebe ili drugoga dionice i/ili udjele u drugim poduzetnicima na koje se primjenjuje ovaj Zakon i podatke o tome jesu li te osobe članovi uprave, nadzornih odbora ili upravnih vijeća u poduzetnicima na koje se primjenjuje ovaj Zakon. (3) Pravnoj osobi koja ne izvrši obvezu iz stavka 1. i 2. ovoga članka Hrvatska gospodarska komora uputit će pisano upozorenje s navođenjem mogućih sankcija za neizvršenje obveze. (4) Podatke iz stavka 1. ovoga članka nakladnik je obvezan objaviti u »Narodnim novinama« do 28. veljače svake kalendarske godine. Podaci o dioničarima i nositeljima udjela do 1% vrijednosti kapitala objavljuju se zbirno.

Površni pregled medija u Hrvatskoj donekle nam daje sliku o nekim vlasnicima ali nam još uvijek ne otkriva cijelu sliku niti tko su sve pravi vlasnici.

Tko se još sve krije iza njih?

Čiji je to zapravo kapital? Koji su njihovi pravi interesi?

Tako novinar Marjan Bošnjak na portalu HRsvijet.net još 19. 12. 2009. o tome piše.

” Unatoč svemu, može se sa sigurnošću donijeti nekoliko bitnih zaključaka:

Gotovo svi važniji mediji u Hrvatskoj u stranim su rukama ili pod kontrolom njima podobne političke elite.
Prema priznanju Hrvatskog novinarskog društva, vlasnici tih medija vrše politički pritisak na novinare i urednike.
Sasvim je jasno prema njihovim političkim profilima, da ti strani vlasnici nemaju u Hrvatskoj samo komercijalne nego i političke ciljeve, što neki i sami priznaju.
Strani vlasnici ne kontroliraju medije samo u Hrvatskoj nego su strateški rasporedjeni u cijeloj regiji i s tih pozicija mogu utjecati ne samo na politički život unutar nacionalnih država, nego i potencirati sve jače procese političke, gospodarske, i kulturne integracije na prostoru bivše Jugoslavije, kojeg sada sve otvorenije nazivaju Zapadnim Balkanom.

Hrvatske političke elite koje su dopustile da nam gotovo sva važnija sredstva javnog priopčavanja preuzmu stranci, očito nisu brinule o hrvatskom medijskom suverenitetu ništa više nego se brinu o hrvatskom državnom suverenitetu.

Političke rasprave u Hrvatskoj su kontrolirane. Jedni te isti poslušnici se pojavljuju u svim medijima.

Nepodobni hrvatski intelektualci su marginalizirani i ušutkani, a ako ste kojim slučajem bili protiv ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, onda pogotovo niste postojali.

Strancima smo dopustili da odluče što će Hrvati znati, koje će zaključke donositi, kako će razmišljati, i koju će podaničku političku opciju moći izabrati.

U mnogim državama svijeta koje drže do svog suvereniteta, stranci po zakonu, ne mogu postati značajni vlasnici domaćih medija. To je slučaj i u Sjedinjenim Američkim Državama – koje sebe inače smatraju kulom demokracije i slobode govora.

Kako sada izgleda, Hrvatska je, nažalost, odustala od svog medijskog suvereniteta i prepustila ga strancima. Strancima smo dopustili da nam oduzmu naše pravo da sami imamo svoj glas. Ti isti stranci, koji narušavaju temelje naše demokracije, istovremeno nam bahato i licemjerno drže predavanja o demokratskom ponašanju.

Hrvatski bi narod ipak trebao znati tko mu sve to soli pamet, i za čije interese.“

Tako je to bilo, sada već daleke, 2009. A što je danas, u 2020. godini? Znamo li?

Što se to događa danas, ne samo u Hrvatskoj, već gledano i globalno? Gdje je nestao taj veliki pluralizam?

Jeli se netko u Hrvatskoj do sada pozabavio ikakvom analizom ovih postupaka? NIJE!

Dobro, regulatorna agencija (Agencija za elektroničke medije) o tome bi se kontinuirano trebala izjašnjavati, ne samo davati svoje suglasnosti na svojim stranicama, već isto objaviti u medijima, prije svega državnom mediju – HRTV. To je jedino dostupno najvećem dijelu naroda koji ne barata internetom i web stranicama.

Ne baš tako davno, prema istraživanju iz 1983., oko 90% svih medija u SAD-u bilo je pod kontrolom ukupno 50 kompanija. Pitamo se, gdje je tu medijska demokratičnost?

Stanje je s godinama postalo daleko gore. Prema istom istraživanju iz 2011. godine, u SAD-u 90% sve medije više ne kontrolira 50 kompanija, već samo 6 !!!

Toliko često spominjana Orwellova “1984” danas je tu. Ostvaruje se nažalost brzim koracima. Rekla bih, Orwell je mala beba za događaje koji su upravo u tijeku. Objavljene samo dvije stranice iz tajnog britanskog dokumenta (kojeg je Glenn Greenwald objavio na stranicama lista First Look, gdje radi kao urednik) dovoljno govore:

“Koristiti online tehnike kako bi se nešto dogodilo u stvarnom ili cyber svijetu uključujući informacijske operacije (utjecanje ili remećenje)”.

Nažalost, medije se pretvara u novi stroj za političku propagandu!

A to je sve jednostavnije obzirom na potpun izostanak pluralizma i jako mali broj vlasnika koji medije kontroliraju. Još jedan detalj, koji se nikako ne smije zanemariti je i izrazito brzo “razvijanje” kroz komunikaciju “supstandardnih” elemenata jezičnog sustava – vulgarizama, ali, danas i sve prisutnijih tuđica, koje me osobito smetaju. Treba ih zabraniti.

Danas u Hrvatskoj, provjereno, tiskani mediji sve rjeđe, a internetski portali uopće, ne pridaju značaj književnom jeziku. Oni jednostavno pršte od raznoraznih tuđica ali i već spomenutih sve više i egzaktnih vulgarizama.

Ima li promjena? Znamo li ih? Jesu li objavljene iz HND-a? Nažalost, odgovora nema.

Kako bih zorno prikazala što narod zna o svemu, točnije kako ništa ne zna, te koliko su nam svima skupa uskraćene informacije, potvrdila su i velika istraživanja na kojima sam radila u protekle tri godine u pripremi za knjigu.

Prvo je provedeno na 1502 ispitanika širom Hrvatske u 2018. , a drugo u istom periodu 2019.

Osobito, vezano baš za ovu temu, bilo je i pitanje ispitanicima vezano za njihova saznanja o vlasnicima nekih medija. Iz istraživanja se upravo vidi koliko je veliko neznanje, neinformiranost, za koju nismo krivi mi, narod, građani već oni koji bi nas o tome, po slovu zakona, morali izvještavati.

A zašto to NE čine?

O tome tko su vlasnici pojedinih portala ispitanici su znali jako malo. Bolje rečeno, pojma nemaju.

Šteta. No, to je dokaz kako se o tome niti iz HND-a kao niti u medijima ne informira javnost.

Zašto?

Još je zanimljivije vidjeti rezultate istraživanja iz kojih se može zaključiti kako su čitaniji upravo oni portali za koje se u medijima govori kako su “nazadni”, “klerikalni”, “desničarski”! Rezultati upućuju na sasvim nešto drugo. I o tome se javno ne govori.

Ako želimo nešto više i preciznije znati preostaje nam jedino istraživati. Ali, i to je problem.

U medijskom prostoru katkad nema informacija. I kad ih ima, svi mediji prenose isto, ni manje ni više od toga. Rijetkima je dostupno ući na stranice Trgovačkog suda i pogledati registracije pojedinih tvrtki. No, i tu postoji problem. Iza imena tiskovine ili portalske stranice obično se krije ime tvtke, trgovačkog društva, koje se nikada nigdje ne spominje. Još jedna smicalica. Je li zakonita?

Ne, nikako. Ali i na to nitko ne reagira.

Portalima kruže povrmeno informacije komentatora ispod tekstova o njihovim vlasnicima. Tako je svojevremeno bila vrlo zanimljiva informacija objavljivana u komentarima na T-portalu da je T-portal u suvlasništvu: 3% T-com, 35 % udruga Veritas (Save Štrpca) iz Banja Luke i ostatak tvrtka iz Rusije!

A što je istina? Kako je saznati?

Ista je situacija u Republici Hrvatskoj i s vlasnicima tvrtki i obrta. Kako možemo biti sigurni (čak kad znamo kako ući u registre Trgovačkog suda) tko su stvarni vlasnici tvrtki? Baš nikako! Jedni figuriraju kroz formalnu registraciju a drugi su vlasnici kroz tajne Sporazume i Ugovore, koji nisu nigdje registrirani.

Kako znamo da tvrka koja proizvodi palete i drvene elemente ili zaštitarska tvrtka baš i jesu u vlasništvu osnivača upisanih u Trgovačkom sudu? Nikako. Više se o tome sazna iz kuloarskih priča na kojima ne možemo temeljiti istinu, iako se u većini raspleta, kad nastupe problemi, i to razotkrije, ali bez zakonskih sankcija po aktere. I to je još jedan preveliki problem našeg zakonodavstva.

INFORMACIJA JE NAJJAČE “ORUŽJE”!

Zašto informacija poprima toliki značaj? Zašto postaje superiorna, i to globalno?

Zašto je informacija dovela do stanja nezaintersiranosti za događaje u svakodnevnoj zbilji, nezainteresiranosti za propitivanjem uzroka i razloga određenih događaja?

Zašto je istina postala nebitna? Zašto je postala opasna?

Malo je onih koji žele znati, koji se žele pozabaviti činjenicom kako nam globalna informacijska dominacija preuzima svakodnevnu stvarnost, nameće svoju dominaciju nad stavovima i mišljenjima. Stvarajući javno mnijenje svojim globalno umreženim dominantnim utjecajem. Nekoć je nacionalna moć svake države bila prije svega diplomacija, vojska i gospodarstvo. Krajem 20-og stoljeća pojavila se i informacija, ali sad kao najvažniji instrument nacionalne moći.

Još daleke 1938. poznato je kako je tada mladi Orson Wels vrlo vještom i uvjerljivom radio-dramom “Rat zvijezda”- o invaziji Marsovaca na Zemlju- izazvao sveopću paniku u Americi. I dan danas se smatra najuspješnijom medijskom manipulacijom.

Vezano opet za velikog Orsona Welsa, u to vrijeme, samo dvije godine kasnije (1940.g.), on kao 25-godišnjak, u filmu Građanin Kane, koji je već u to doba nastanka “bio avangardan, postaje neizbježno neshvaćen i neprimjereno valoriziran. Posrijedi je maestralno komponirano i režirano djelo narativno i dramaturški koncipirano poput svojevrsne detektivske soap-opere, tijekom koje se slažu detalji biografskog mozaika znamenitoga čovjeka, a najvećim dijelom riječ je glasovitom novinskom magnatu Williamu Randolphu Hearstu, ocu tzv. žutog novinarstva koji je zbog tog filma, u kojem je prikazan izrazito negativno kao mizantrop i manipulator, Wellesa progonio tijekom čitave njegove karijere.

Zacijelo se baš u tome krije razlog zbog kojeg Orson Welles osim tog filma i donekle remek-djela Dodir zla nijedno svoje ostvarenje nije uspio realizirati posve samostalno i bez izrazita upletanja producenata. Ucjenom producentske tvrtke RKO bezuspješno pokušavši onemogućiti distribuciju Građanina Kanea, Hearst se pretvorio u doživotna neprijatelja tada 25-godišnjeg redatelja, koji je u svom fantastičnom debitantskom djelu demonstrirao iznimno svjež, inovativan i siguran redateljski pristup, vješto vodeći priču i glumce, poigravajući se svjetlom i sjenom, dubinskim kadrovima i drugim planovima te kreirajući cjelinu koja i više od sedam desetljeća nakon nastanka plijeni promišljenošću, zrelošću i zaokruženošću.“ (Josip Grozdanić, Matica hrvatska, Vijenac 558-560, 23. 07. 2015.)

Ovo je, smatraju stručnjaci iz komunikologije, bila prva organizirana kontrola medija obzirom da je novinski magnat Hearst zabranio bilo kakvu javnu objavu vezano za film Građanin Kene.

Već živimo stvarnost na koju nam je Orwell u knjizi “1984” (napisanoj još 1938.) ukazivao, a mi ranije njegova viđenja smatrali znanstvenom fantastikom.

Danas više ništa ne znači društveni poredak. Informacije su nadišle i sam Ustav. Postale su tako nedodirljivo “ljudsko pravo” koje nitko ne smije propitivati. Pogotovo ne ukazivati na neistine i grubu namjeru kontroliranja u potpunosti javnog mišljenja.

Nalazimo se u okolnostima kad znanost, razna istraživanja, egzaktni podaci ne znače baš ništa jer su informacije koje nam se plasiraju u prostoru postale jedino autentično i stvarno znanje, nažalost.

U sve državne institucije i tvrtke ulaze globalno nametnute agencije za odnose s javnošću, nevladine organizacije, razni “stručnjaci” – uglavnom samoprozvani analitičari za sve i svašta, a cilj im je svima samo jedan: učiniti nas sve skupa onakvima kakvima nas oni žele vidjeti, s odlukama koje globalno odgovaraju njima. Nama najmanje. Na taj način donosimo nametnute odluke, često na svoju štetu.

Možemo li što učiniti? Možemo, no ne sami.

Danas se usudim nabrojiti samo dvojicu eksperata koje u medijima rjeđe viđamo, ali čije kompetencije ukazuju na veliko znanje i iskustvo: prof. dr. sc. Luka Brkić i dr. sc. Andrej Grubišić.

Vlast i institucije države su jedini koji mogu nešto učiniti. I, tu nastaje problem. EU ima trenutno uglavnom vrlo poslušnu i vrlo spremnu na apsolutnu suradnju vlast u većini članica.

“Prosperitetne države i društva jesu one države i društva koja znaju štititi svoj korpus objektivnoga znanja i gospodariti njime. Stabilna su društva ona, bez obzira na izloženost tehničkim i tehnološkim mijenama, koja znaju očuvati svoj identitet u vremenu.” (Slaven Letica: maxportal 15. 01. 2017.)

Tako smo prije već više godina dospjeli u vrijeme gdje nam “mentori” izvan vlastitih prostora, država, nameću svoja pravila kako bi nas skupa držali kao lojalnu masu koja će im održavati željeni informacijski poredak. Tranzicijska događanja početkom devedesetih bila su odlično tlo za nametanje, nekih nepoznatih demokratskom svijetu do tada, demokratskih pravila. A samo propitivanje istih rezultiralo bi čuđenjem o pitanju. Smatrali su “mentori” kako negdje treba početi, a mi, svi mi u tranziciji tada, bili smo najbolji uzorak za primjenu nečega novoga, nepoznatoga tom istom demokratskom svijetu. Sve ovo pratilo je zapanjujuću preobrazbu profesionalaca-novinara, te je, za potrebe “mentora” iznjedrilo veliki broj profesionalno neobrazovanih, ali kroz određene radionice – treninge “proizvedenih” novih kadrova. Za svaki odrađeni posao oni bivaju odlično honorirani te im i općedruštvena neprihvaćenost malo znači. Novac liječi sve frustracije.

Ili, kako u svojoj kolumni objavljenoj na maxportalu reče prof.dr.sc. Slaven Letica:

“U suvremenom svijetu internet je omogućio brzu i neograničenu ljudsku informiranost, komunikaciju, povezivanje i raspravu, ali je istodobno pretvoren u svojevrsni “stup” srama: društvene mreže, portali, blogovi, mikroblogovi (Twitter, Weibo i dr.), mjesta za prenošenje video i vizualnih sadržaja (YouTube, Flickr, Instagram), forumi i drugi komunikacijski kanali koriste se za javno klevetanje, sramoćenje, ponižavanje, blaćenje, pa i karakterna ubojstva i uništavanje osobnog i obiteljskog života, karijera i ugleda “naciljanih” pojedinaca ili skupina.”

Susrećemo se i s neobičnim situacijama u medijima u kojima prostor dobivaju a onda zakažu obrazovani profesionalci iz struke od koje se ,u tim društvenim odnosima, najviše očekuje. Svojevremeno se to baš dogodilo Bruni Šimleši, psihologu po profesiji , inače čestom “napadaču” na određene žene i zvanom u medijima „ljubolog“. Tad me se dojmio jedan njegov komentar o Nives Celzijus na koji je sjajno reagirala njena maloljetna kći. To dijete je daleko kvalitetnije i taktičnije odgovorilo i postupilo na taj javni komentar o svojoj majci od tzv. Stručnjaka – “ljubologa” (kako ga kroz medije nazivaju).

A što nam se spremalo oko cenzura i potpune kontrole, zamijetila sam (obzirom da su mi mediji zaista „specijalnost“ zadnjih godina) 2016. u govoru predsjednice Kolinde Grabar Kitarović u Ujedinjenim narodima, 21. rujna 2016. Osobno mi je zapeo za uho ovaj detalj:

“Mediji i moderne komunikacije pružaju nam neviđene mogućnosti, ali toj mogućnosti moramo posvetiti posebnu pozornost te pronaći mudrosti za uporabu novih tehnologija kako bismo poboljšali ne samo naš svakodnevni život nego i naša srca i umove.”

Nisam primijetila u to vrijeme da se itko osvrnuo na njen cjelokupni govor, a kamo li

na ovaj dio koji je u jednoj rečenici najavio zbivanja koja slijede (obzirom na njeno svima nam znano članstvo u Trilateralnoj komisiji). Nije li ovo bila objava suprotstavljanja svima koji ne misle kao svjetska “elita”?

Tad sam već govorila kako će nam izborna 2019. donijeti mnogo iznenađenja oko predsjednice koja ni u snu ne očekujemo. Danas, nakon svih događaja, svi znamo kako je ovo istina.

Vezano za ovaj govor tadašnje predsjednice prva reakcija je bila objavljena 27. 11. 2016. na portalu dnevno.hr u tekstu Zrinke Kasapić koja je vrlo dobro konstatirala:

“Čini se kako je Kolinda Grabar Kitarović u svom govoru pred UN-om mislila točno ono što se prošlog tjedna dogodilo u EU parlamentu kada je izglasana rezolucija sa 304 glasa ZA, a koja je usmjerena na zabranu i rat protiv onih koji drugačije misle. Zastupnici su to nazvali ruskom propagandom, ali

ne dajte se zavarati jer kako je Kolinda rekla u pitanju su oni mediji koji (po mišljenju elite siju mržnju) a zapravo bude Europu i svijet i otvaraju ljudima oči za stvarne, zastrašujuće, antidemokratske

planove, posve fašističke tvorevine Europske unije koja se cijelo vrijeme skriva iza mantre – sloboda, bratstvo i jedinstvo! I sve to ta ista EU i njeni poslušnici nazivaju “ruskom propagandom!” Izgleda, Erdogan je za ove EU ološe “mala beba!” Što nam tek ovi iz EU spremaju!”

A koliko se pomno i perfidno pripremala ova velika globalna „akcija“ cenzure izrekla je tada kancelarka Angela Merkel na toj sjednici EU parlamenta, a objavila je Zrinka Kasapić u dnevno.hr:

” Danas imamo lažne web stranice, botove, trolove – koje se regeneriraju, jačajući mišljenja javnosti s određenim algoritmima i moramo se naučiti nositi s njima’, rekla je Angela Merkel čvrsto podržavajući antidemokratsku rezoluciju u srcu Europe, još nadodajući: ‘moramo dosegnuti i potaknuti ljude – moramo se suočiti sa ovim fenomenom, a ako je potrebno …. i regulirati ga jer oni predstavljaju opsnost po nacionalnu sigurnost. Drugim riječima, Merkel najavljuje zakonsku zabranu određenih medija koje ova vrhuška prema svom osobnom elitističkom mišljenju naziva – strašnim populizmom. „

Tada je jedan o čitatelja portala o tome napisao komentar vrijedan ozbiljne analize:

Kruno Koprivnjak

” Većina flegmatičnih Hrvata ionako ne zna ništa.

Njima je važno da znaju koliko su Severina, Rozga i ostale opet pokazale golu guzicu i slične stvari.
Evo recimo, kakvi su članci najčitaniji, prije nekoliko mjeseci u Jutanjem:
“PORNO ZVIJEZDE OTKRILE KAKO IZGLEDA IDEALNI PENIS – Žene koje svaki dan rukuju tuđom muškošću opisale što žele od muškaraca”
Eto, ovakve stvari su najčitanije svaki dan u hrvatskim medijima. Baciš debilima priče o sisama i porno glumicama i sa debilima je lako vladati.

U četiri proširene rečenice običan građanin sve konstatira, nažalost.

Preteća i začetak Europskog parlamenta, bila je “Unija europskih parlamentaraca”, organzacija koju je 1947. osnovao zloglasni mason grof Coudenhove-Kalergi, nakon povratak iz egzila u SAD-u.
Taj parlament danas ima ukupno oko 750 i nešto zastupnika, većinom parazita i “džabalebaroša”, koji ne predstvaljaju narod, već rade za bankomafiju iz FED-a. Iako su zadnjih godina tzv. euroskeptične stranke, kao Nacionalna Fronta, UKIP ili austrijski FPO dobili znatan broj glasova u tom parlamentu, oni ne mogu učiniti ništa, ne mogu spriječiti ništa jer Rockefellerova “Partija EUSSSR”-a, ima i dalje veliku komotnu većinu od oko 70% glasova i može izglasati svaki zakon. Tu Partiju EUSSSR-a sačinjavaju predstvanici svih 5 glavnih stranka establišmenta: kvazi-demokršćani i pučani (kao Merkeličin mega-liberalni CDU, i drugi a tu je i naš HDZ), socijaldemokrati ( i hrvatski SDP), liberali, zeleni i radikalni ljevičari. Svi su oni za uništavanje europskih država i nacija i stvaranje jedne europske države EUSSSR-a, koja će se onda ujediniti sa SAD-om, naravno pod kontrolom bankomafije iz FED-a. U toj svjetskoj super-državi, antikršćanski laicizam i cionizam trebaju biti državna religija.”

Eto to vam je danas “demokarcija”– elita premješta svoje ljude na položaje, kao nekada kod nas Komunistička partija. Ali komunisti su barem bili iskreni, i nisu to nazivali višestranačka demokracija, već se znalo da je jedna partija i da ona odlučuje o svemu.

U Njemačkoj, frau Fatime Merkel ministar pravosuđa, Heiko Maas (iz SPD-a), već progoni ljude. Tako je bilo slučajeva da je policija privela nekoliko ljudi u Njemačkoj zbog “govora mržnje” na Facebooku, a u “govor mržnje”, spada između ostaloga, ako netko kaže da su arapski migranti u Njemačkoj većinom “ekonomske izbjeglice”.

Maas se u tom poslu oslanja na Zakladu “Antonio Amado”, koja se sufinancira i državnim novcima. To je zaklada radikalnih ljevičara, koji faktički imaju ulogu novog STASI-ja, oni uhode i cinkare ljude Ministartvu pravosuđa. Ravanateljica ove Zaklade, Annette Kahane, je bivša stara iskusna agentica

STASi-ja iz bivšeg DDR-a. To da se globalna korporativna elita u ovom procesu stvaranja totalitarne fašističke mega-države EUSSSR-a, oslanja na stare iskusne udbaše iz bivšeg komunističkog sustva nama je ovdje u Hrvatskoj dobro poznato. “Govor mržnje” i politička korektnost = nekadašnji verbalni delikt iz vremena komunističke Jugoslavije! Bravo za “demokraciju! “

Nažalost, sjećam se i nemilog događaja iz 2014. kad je cenzuriran govor Argentinske predsjednice Cristine Fernández u UN-u, a sve zbog ovog komentara:

“Otkuda ISIL-u oružje? Jučer su bili borci za slobodu, a danas su teroristi. Kako je do toga došlo? Netko bi na ta pitanja morao odgovoriti”

Bilo je jasno da aludira na tadašnjeg predsjednika Baracka Obamu.

Priča ne bi bila toliko sporna da, u trenutku javnog obraćanja argentinske predsjednice, američki mediji nisu, na zapovijed svojih urednika i direktora, prekinuli live javljanje te tako svojoj javnosti uskratili mišljenje državnice, koja predvodi naciju s više od 40 milijuna stanovnika. “

A kako je to kroz povijest bilo u nas i u svijetu? Primjera ima bezbroj. I oni su rezultat cenzure tih vremena.

Cenzura pjesama, naročito u ratno doba, nije neuobičajena. Za vrijeme američkoga građanskog rata Jug je zabranio poznatu pjesmu Lorena koju je još 1856. napisao velečasni Henry Webster. Radi se o sentimentalnoj pjesmi u kojoj se žali za dobrim starim vremenima. U Prvome svjetskom ratu Francuzi su zabranili La Chanson de Craonne, antiratnu pjesmu koja je postala popularna među vojskom nakon tragično neuspjele francuske ofenzive kod Chemin des Damesa u srpnju 1917, nakon koje je francuska vojska bila u nekome stanju tihe pobune do kraja rata (npr. prolazeći kraj časnika vojnici više nisu salutirali, već su meketali kao ovce). Radi se također o tužnoj pjesmi “Zbogom životu, zbogom ljubavi, zbogom svim ženama, svemu je sada kraj…”.

” Manje je poznato da je za vrijeme Drugoga svjetskog rata Göbbels zabranio Lili Marlen, inače pjesmu napisanu za vrijeme Prvoga svjetskog rata, smatrajući ju previše tugaljivom i stoga opasnom za moral njemačkih vojnika. U novije vrijeme zabrane emitiranja pojedinih pjesama na nacionalnim radijskim i televizijskim postajama u demokratskim zemljama vezane su uglavnom za spominjanje droge, zatim zbog eksplicitnoga seksualnog sadržaja ili upotrebe prostota, blasfemije, čak i zbog aluzija na ulične bande. Politički sadržaji rijetko se eksplicitno zabranjuju. Na primjer, još 1939. američke radio postaje nisu smjele emitirati pjesmu Strange Fruit Billie Holiday zbog “morbidnog

sadržaja”. Čudno voće u pjesmi se odnosi na obješene crnce, žrtve linča. Antiratne pjesme danas više nitko ne zabranjuje iako ima bizarnih primjera: Sailing Roda Stewarta bila je zabranjena u Velikoj Britaniji za vrijeme falklandskog rata kao pjesma s “nautičkom temom” zabranjenom zbog sigurnosti pomorskoga ratovanja. Zbog aluzija na napade 11. 9. 2001. i zaljevski rat neke su pjesme također bile maknute iz etera u SAD-u, na primjer, Hey, Joe Jimija Hendrixa iz 1966., pjesme In the Air Tonight

Phila Collinsa iz 1981. pa čak i Light My Fire The Doorsa iz 1967. (zbog aluzije na paljenje bušotina u Perzijskome zaljevu) ili Walk Like an Egyptian grupe The Bangles zbog spominjanja osoba s Bliskog istoka!

Iako spomenuti primjeri samo ističu glupost cenzure, mora se napomenuti da su se te zabrane (koliko god bizarne bile) odnosile samo na spomenute pjesme, a ne i na pjevače ili skupine koje 1991. uostalom više nisu ni postojale. Isto tako, zabrane ili “preporuke” regulatornih tijela nisu trajne, nego su se odnosile na relevantno razdoblje.

U čemu je zabrana Thompsona jedinstvena? Prvo, nije zabranjena ili nepoćudna ova ili ona njegova pjesma, nego je sam M. P. Thompson nepodoban kao što je za vrijeme komunizma to bio, na primjer, Vice Vukov. Čak ako za vrijeme rata u Perzijskome zaljevu i niste mogli čuti Light My Fire na američkim radio postajama, The Doorsi nisu bili zabranjeni. Thompson je danas “narodni neprijatelj” za političare gotovo cijeloga političkog spektra. Badava im europejstvo, mentalno se nisu maknuli od kakva komesara iz 1946., kakve možemo vidjeti u, primjerice, Papićevim Lisicama.

“Europejstvo” je njima sinonim za nekadašnju “napridnost”. Druga je razlika posebno neobična: pjesme, naročito u ratno doba, bivaju zabranjivane zato što ih režimi smatraju pogubnima za moral, zato što ruše moral, ne zato što ga dižu. Stoga se moramo pitati zašto sve hrvatske vlade žele rušiti moral hrvatskoga naroda!? Čije su to vlade, za čije interese to čine? Kako to da tu nema razlike između Račana, Sanadera, Kosor, Milanovića ili Plenkovića?

A koliko su tek mediji preplavljeni skandalima, lažnim informacijama ili poluinformacijama, fotografijama gdje krv curi na sve strane. Svakodnevno nam se serviraju fotografije ubojica.

Objavljuju se imena žrtava, njihove obitelji, pa i djece.

Nažalost, dobri standardi više ne postoje. Mediji ih čak sasvim svjesno odbacuju.

Postaje sasvim nemoguće u istom tekstu čuti i drugu stranu. A naslovi? Oni se više uopće ne baziraju na onom što je u tekstu. Izmišljaju se kako bi se čitatelja zaintrigiralo i šokiralo. Na taj način postiže se veća čitanost a kroz to i veći prihodi. Krajem lipnja 2017. obznanjeno je što se i kako priprema i radi u kompaniji CNN s izmišljenim vijestima oko predsjednika Donalda Trumpa. Sve radi gledanosti. Tekst je u Hrvatskoj tada objavio i portal dnevno.hr

” (VIDEO) Producent CNN-a:

‘Priča o Trumpu i Rusima je s*anje, ma kakva novinarska etika, izmislili smo to da zaradimo…’

Skrivena kamera u akciji: Nakon skandala s objavom lažne vijesti o Trumpu zbog koje je bez posla ostalo troje CNN-ovih urednika, istraživački novinari projekta Veritas, istog onog koji je snimio

direktoricu Planned Parenthooda kako se cjenka za organe abortiranih ljudskih bića kao na stočnom sajmu, imaju novu snimku.

Na toj snimci CNN-ov producent, John Bonifield, otvoreno govori novinaru projekta Veritas koji mu se lažno predstavio kako CNN izmišlja vijesti koje njihovi gledatelji žele čuti, posve neovisno o činjenicama. I pravda se time da oni to rade samo radi novca, ismijavajući ideju o novinarskoj etici.

On istražitelju Jamesa O’ Keefea, osnivaču projekta Veritas, priznaje da je politka te mreže nemilosrdno i neprestano blatiti Trumpa te izmišljati laži o njemu. Što god on uradio. Inače, sve to i većina naših medija uredno prenosi. Kao nepobitnu istinu.

“To bi mogla biti hrpa s*anja. Ma mislim, to u ovom trenutku uglavnom i jest hrpa s*anja”, kaže producent CNN-a Bonifield na pitanje o istrazi o vezama Rusije i Trumpove kampanje. “Mislim, nije da imamo nekakav veliki dokaz za sve to skupa. Onda oni kažu, istraga je još u tijeku. I onda ti kao ono, ne znam. Da su mu nešto našli u istrazi mi bi to znali. To bi procurilo, jer tako to s curenjem funkcionira. Procurilo bi. Da su našli nešto stvarno dobro, to bi procurilo do nas… Podaci ne prestaju curiti i to je fantastično. Ja jednostavno ne mogu vjerovati da su oni našli nešto stvarno dobro a da to ne bi odmah procurilo, jer sve drugo odmah procuri do nas. Zato mislim da oni zapravo nemaju ništa, ali nastavljaju kopati. I mislim da je Predsjednik u pravu kad kaže, ono, vi ste protiv mene pokrenuli lov na vještice, vi nemate stvarnih dokaza, niste pronašli pištolj.”

“Mi imamo ljude posvuda, manipuliramo vladama”

Na videu Bonifield također priznaje kako nije vidio nikakav dokaz da je predsjednik Trump igdje prekršio ikakav zakon. “Nisam vidio nikakav valjan dokaz koji bi upućivao da je Predsjednik počinio nešto nezakonito”, kaže on u videu. A u videu ga se također može čuti kako govori da ne bi bio nikakav skandal da se dokaže i da su Rusi pokušali na neki način utjecati na američke izbore. On kaže da bi takav pokušaj zapravo bio potpuno normalna stvar, i da SAD to stalno rade posvuda, po cijelom svijetu. “Čak i da je Rusija pokušala utjecati na izbore, mi pokušavamo utjecati na izbore kod njih cijelo vrijeme, mi smo posvuda i pokušavamo manipulirati vladama po svijetu“, kaže Bonifield jasno i glasno. Uostalom, jeste li ikad posumnjali u naše “neovisne” medije i njihovu objektivnost, naročito one “mainstream”? SAD vole demokraciju i slobodne izbore, a još više vole kad je ishod onakav kakav su namjestili. Uvijek je bolje da žrtva manipulacije misli da je sama odabrala, nego da im je netko nametnuo vladu, onda se kmetovi bune. Ovako, hrvatski CNN-ovi izmisle skandal, sruše vlast koja Buzinu nije po volji, Joža Manolić udari pečat i potpis da je sve istina, i narod izabere kako treba drugi put. “Mi imamo ljude posvuda”, kako je jednom rekao negativac iz James Bonda.

No Bonifield tu ne staje. On u kameru kaže kako je razlog zbog kojeg je uprava CNN-a fokusirana na izmišljeni skandal s Rusijom, za koji nema nikakvih dokaza, “gledanost”. “Naša gledanost je sad nevjerojatno velika”, kaže on u videu. On je potvrdio kako vodstvo CNN-a redovito odbacuje druge

važne vijesti kako bi mogli non stop trolati o Trumpu i Rusima jer se to gleda i čita. Kao primjer je naveo Trumpovu odluku da se SAD povuku iz pariškog klimatskog sporazuma – za što kaže da su pokrivali manje od dva dana – prije nego je uprava odlučila da se priča vrati na Ruse. “Moj šef, ne bih to smio reći, moj šef mi je jučer u razgovoru rekao, moraš znati protiv čega smo ovdje”, kaže Bonifield.

“I priča on, samo da ti dam kontekst, predsjednik Trump se povukao iz klimatskih sporazuma i dan i

pol smo pokrivali klimatske sporazume, a onda je CEO CNN-a na internom sastanku rekao obavili ste dobar posao oko klimatskih sporazuma, ali sad je s tim gotovo, idemo dalje s pričom o Rusima”.

“Etika, ma to je slatko, ali ovo je biznis, novac”

Kad ga je istražitelj iz Veritasa pitao je li taj njegov šef CEO CNN-a, Jeff Zucker, Bonifield kaže “Yeah”. “To je biznis”, nastavlja on. “Ljudi misle kao ono mediji imaju neki etički… Ali, sve te lijepe slatke male

etike o kojma se pričalo u novinarskoj školi, ma to je baš to, slatko. Ovo je posao. Pogotovo kabelske vijesti. Kabelska vijest nije New York Times, i nije baš kao NBC News. Mislim NBC News još uvijek ima 20 milijuna gledatelja po danu. Kabelska vijest jedan milijun. Dakle, morali su raditi ono što su radili kako bi zaradili novac.” Odnosno, “mi lažemo za novac i gledanost”, u slobodnom prijevodu. To je OK, principi su principi, ali novci su ipak novci, rekao je jednom Del Boy iz Mućki nakon što mu je djed održao predavanje o tome kako je oružje u španjolskom građanskom ratu prodavao iz idealizma i principa, a potom na pitanje “pa kojoj si strani prodavao”, odgovorio “pa onoj koja više plati”.

On u videu također priznaje kako CNN tretira Trumpa bitno različito nego što su tretirali Baracka Obamu dok je bio predsjednik. “Mislim da ima jako puno liberalnih gledatelja CNN-a koji žele da gazimo Trumpa”, kaže producent CNN-a, “A mislim da bi, da smo se tako ponašali prema Obami, i da smo ga gazili kako gazimo Trumpa, mislim da bi to odvratilo od nas naše gledatelje.

Mislim da bi osjećali da ga napadamo osobno. Ma ne mislim da su svi naši gledatelji turboliberali, ali mislim da ih je jako puno”. I na kraju dodaje, “Trump je jako dobar za posao u ovom trenutku”.

“Lažne vijesti: pokrenuli smo istragu nazvanu “Američka ‘Pravda’ unutar američkih medija, prvi dio je o CNN-u”, kaže O’Keefe. “Naš cilj je razotkriti stvarne motive iza procesa donošenja odluka u dominantnim medijskim korporacijama. Lažne vijesti. Jedna lažna priča je monopolizirala vrijeme predjsednika Trumpa u uredu kao niti jedna druga, naročito na CNN-u: Rusija. U stvarni, nakon inauguracije, CNN je spomenuo Rusiju u eteru blizu 16.000 puta. (ponovi laž tisuću puta, postat će istina, op. MH). Pa smo poslali prikrivene istraživače u CNN da bismo provjerili da li i u samom CNN-u vjeruju da je to što pričaju istina”. Očito: ne vjeruju ni oni!

No jednako je zanimljiv drugi video, koji se pojavio u srijedu. Na njemu CNN-ov komentator Van Jones kaže da je cijela priča o vezama između Trumpove kampanje i Rusije “Big nothing burger”, sendvič od velikog ničeg. Tamo neimenovani novinar pozdravlja Jonesa i kaže mu da su se već sreli ranije. Onda video preskače na dio gdje novinar, O’Keefeov agent, pita Van Jonesa, “Što misliš da će se dogoditi ovog tjedna s cijelom tom pričom o Rusiji?”

“Ta stvar s Rusijom je jedan “big nothing burger,” kaže Jones, koji je imao visoku funkciju u Obaminoj administraciji. Video je snimljen 26. ovog mjeseca ispred ureda CNN-a na Sunset Boulevardu u Los Angelesu. Kad novinar potvrdi, Jones, kaže, “Ništa tu ne možete napraviti”. Kako O’Keefe ukazuje, Jones i CNN su gurali priču o Trumpu i Rusiji mjesecima.

Ova zapanjujuća priznanja pred skrivenom kamerom jednog od ljudi iz vrha CNN-a dolaze kao točka na i. CNN se trenutno nalazi na udaru skandala zbog objavljivanja “lažnih vijesti”: Termin “fake news” kojeg je skovala ljevica kako bi diskeditirala desne medije u SAD vraća se poput bumeranga. Skandal je već i prije ovog videa koji se pojavio prekjučer bio najveći u povijesti mreže: Zucker, predsjednik CNN-a, trenutno predvodi internu istragu o “vrlo lažnim vijestima”, kako ih zove Trump, a troje ljudi sa samog vrha CNN-a je bilo prisiljeno dati ostavke kao rezultat rastućeg skandala koji je

započeo prošlog četvrtka, od toga jedan dobitnik Pulitzerove nagrade. Tada je objavljena priča da istražitelji Senata sprovode istragu o sastanku člana Trumpovog tranzicijskog tima Anthony

Scaramuccija i direktora jednog ruskog fonda, koji je navodno održan prije Trumpove inauguracije. CNN je ubrzo povukao priču i poručio da “ne zadovoljava njihove uređivačke

standarde”, te se glavni urednik CNN-a ispričao Scaramucciju. No prava istina je da su priču povukli tek kad im je Scaramucci zaprijetio tužbom od sto milijuna dolara. Kasnije je objavio montažu sebe i Trumpa kao Batmana i Robina, napisavši “on sad nema vremena razgovarati s vama, zauzet je pobjeđivanjem”. No predsjednik je ipak našao vremena (od)govoriti CNN-u, u par tweetova. U jednom

kaže, “Wow, CNN je morao povući veliku priču o “Rusiji”, troje ljudi je moralo dati ostavke. Što sa svim drugim izmišljenim pričama? VRLO LAŽNE VIJESTI”. A protivitao je i “meme” koji sprda logo kompanije, “Fake news network”.

U komentaru videa O’Keefe kaže kako je Bonifield radio za CNN kao novinar i producent 15 godina. “Ne samo da nas je proveo kroz CNN-ov glavni newsroom, nego nam je dao lijep uvid u uređivačku pristranost i Anti-Trump program te organizacije”, kaže O’Keefe. Video je tek prvi dio istraživanja o

tome kako američki mediji fabriciraju činjenice pod nazivom “Američka ‘Pravda’”, po ruskim novimana iz vremena komunizma koje su objavljivale samo ono što je prošlo filter Staljinove cenzure.

A što kaže CNN na sve ovo? Dali su izjavu u kojoj daju potporu Bonifeldu. “Različitost mišljenja naših novinara je ono što CNN čini jakim, mi je pozdravljamo i podržavamo”, kažu oni. Ako je priča o Rusima “bullshit”, što je tek onda ta izjava?! “

Nikada neću zaboraviti informaciju koju je jedino portal dnevno.hr 19. srpnja 2015. objavio .

Tekst koji je ostao sasvim nezapažen u ostalim medijima. No, trebalo bi se itekako zamisliti nad takvim informacijama. Saznanje koje je ugledalo svjetlo dana u SAD-u daje nam sasvim drugi uvid u “istinu” koja nam se servira. I koju najveći dio čitatelja ili gledatelja prihvaća kao točnu. A trebali bismo se uvijek pitati: postoji li i druga strana te ” istine”? Ovo je dokaz da postoji, lažirana su nam tada objavljivana smaknuća zarobljenika ISIL-a! Možda nećemo uvijek otkriti, no, današnja sredstva komunikacije su takva da je sve moguće. Sve češće mi pada na pamet misao koju godinama spominjem: tehnologiju njezini izumitelji stvoriše zbog svoje koristi i ciljeva, a sada su u opasnosti da ih ona – ukloni!

Nažalost, iz svih medija navedena snimka je nestala. Uklonjena je. Može ju se naći još jedino na stranicama portala veteranstoday.com

No, tko za to uopće zna?

Vrlo često se netočne vijesti plasiraju iz državne medijske kuće, ali su i pod sve većim povećalom javnosti. Dana 11. studenog 2018. HRT se ispričao poljskoj i hrvatskoj javnosti zbog lažnog izvještavanja o 100. obljetnici poljske neovisnosti.

Reagiralo je veleposlanstvo Poljske:

“U mimohodu “Za tebe, Poljsko” sudjelovalo je oko 250 tisuća ljudi iz cijele Poljske, među njima obitelji s djecom, vojni veterani i sudionici poljske borbe za oslobođenje od njemačke okupacije, koji su se za vrijeme II. Svjetskog rata borili protiv fašizma i nacizma. Bili bi zahvalni kad biste ove navode ispravili. Poljake je naročito uzrujalo jer je HRT riječi voditelja o “ekstremistima koji zahtijevaju etnički homogenu poljsku” popratio slikom govora poljskog predsjednika Dude. Smatramo to skandaloznom i nedopustivom manipulacijom”.

HRT se ispričao:

“U nedjeljnom Dnevniku prilikom izvještavanja o državnom mimohodu u Varšavi potkrala se nenamjerna pogreška zbog korištenja nepouzdanih izvora informiranja i neprikladnog kraćenja vijesti

zbog čega se ispričavamo i poljskoj i hrvatskoj javnosti. Poljska je obilježila 100. obljetnicu obnove državnosti velikim državnim mimohodom “Za tebe Poljsko” u kojem je sudjelovalo oko 200 000 ljudi. Na čelu povorke bili su najviši državni dužnosnici koji su našom pogreškom prikazani kao da sudjeluju

na drugom skupu, na kojem su bili pripadnici krajnje desnice iz Poljske i nekih drugih europskih zemalja. Ta dva skupa bila su odvojena policijskim kordonom. U potpisu uz vijest o državnom mimohodu, netočno smo naveli da je riječ o skupu nacionalista. Još jedanput se ispričavamo“, kazao je tada Goran Brozović u Dnevniku.

Sumnjam da se itko od našeg naroda sjeća što je bilo prošli tjedan u javnosti a pogotovo da se sjeća zabranjene knjige stručnjaka, francuskog meteorologa Philippea Verdiera, koji je 2015. izazvao veliku pomutnju ali i izgubio posao na francuskoj televiziji jer je izrazio svoje sumnje u klimatske promjene u knjizi “Climat Investigation” i upozorio javnost na klimatske manipulacije.

vrši!

Nije ovo jedini autor koji je poremetio ustaljeno mišljenje i izvještavanje. Jednaki problem imao je i francuski novinar Alex Jones. Neke njegove informacije su također uzburkale javnost. Osobito o masakru u Parizu:

“Masakar u Parizu izazvale su francuske tajne službe, a ne teroristi!”

Proteklih godina vrlo oprezno se kroz medije probijala informacija kako zapravo Zapad financira imigrantski val i naseljavanje Europe. A predsjednik Mađarske Viktor Orban otvoreno je govorio kako to čini George Soros. Prije par mjeseci isto je javno priznao zamjenik presjednice EU Komisije.

Poljski analitičar Adriel Kasonte, član uredničkog vijeća The Central European Journal of International and Security Studies, stručnog časopisa za sigurnosnu politiku u Srednjoj Europi i urednik

Konserwatyzm.pl objavio je rad u mjesečniku The American Conservative, 11. studenog 2015. u kojemu stoji:
“Sve je više ozbiljnih naznaka koje sugeriraju kako je George Soroš, američki poslovni magnat mađarskog podrijetla, odlučio usmjeriti svoj politički utjecaj i značajnu financijsku moć prema uništenju ideje nacionalne suverenosti na europskom kontinentu, koju je procijenio kao glavnu prepreku ostvarenju vlastitog ideološkog programa „Otvorenih granica“.

Znači plan je zapravo ovakav: ukini granice, oglašavaj da je sve besplatno, zatim destabiliziraj države uz pomoć poplave imigranata, zabrani demonstracije, manipuliraj medijima i proglasi ljude rasistima i ksenofobima, omogući napad indirektnim djelovanjem, i djeluj vojno prema zemlji za koju misliš da je

kriva pa makar ne imala veze sa napadom. Na kraju će globalna vlast zataškati napad u Parizu! Sjećate se što se dogodilo s Charlie Hebdo? Tko je to učinio? Pojeo vuk magare….“

Sad sve češće spominjemo Georgea Orwella. Još 1939. Orwell je napisao remek djelo “1984”, danas itekako relevantno. Točnije, postaje sve relevantnije jer EU postaje Orwellova zamišljena Oceanija u kojoj su potpuno ukinute individualna sloboda i autonomija, a stanovnici su vlasništvo režima!

Zašto nam se čini da se baš to već događa?

Hoće li nam Partija i Veliki Brat današnjice od vlastite djece stvoriti poslušnike kojih ćemo se bojati više nego i same “Policije misli”?! Nagovještaji su već tu.

Najbolje to trenutno potvrđuje uvođenje sve većih zabrana izvještavanja na temu pLandemije i covid profiterstva, a prije toga migranata i svih pojava koje oni izazivaju. Sad više nigdje ne možemo ništa pročitati o autentičnim događajima, ili ne daj Bože, kaznenim djelima migranata.

Što će biti kad se icrpi tema pLandemije i odgovornosti a migranti krenu (iako, znamo, oni i sad prolaze al se šuti)?

Sjećamo li se uopće danas mnogih događaja u vrijeme najvećeg vala migranata? Mediji su se ponašali, najblaže rečeno, neprofesionalno. Točnije, sprječavalo se istini probiti u javnost.

Umjesto da su ISTINITO informirali javnost, mediji su ISTINU SKRIVALI od javnosti. Tijekom seobe naroda kroz Makedoniju, Srbiju, Hrvatsku, Sloveniju, prema bogatim zapadnim zemljama (po željama migranata, ili, točnije “vojnika”) objavljeno je nekoliko video snimaka s prikazom stvarnog stanja. No one su, brzinom svjetlosti, uklonjene s tražilica. Samo rijetki od nas su ih sačuvali.

Trebalo je sakriti kako mediji manipuliraju emocijama čitatelja, prikazujući pretežito fotografije djece u namještenim pozama snimatelja. Bilo je strašno vidjeti kako mladi par s djetetom, bebom, leži među tračnicama kao da ih policija na to prisiljava, a oni se opiru.

No, bilo je još više zapanjujuće vidjeti video kako su se to dvoje neznanaca kao “statisti” na Lupinovom foto sesionu namještali s bebicom u naručju, kako bi fotoreporteri snimili najemotivniju scenu za javnost. A onda su objavljeni video snimci i ISTINA izašla na vidjelo. I za par dana opet – nestala.

Možete li se prisjetiti i fotografije malog dječaka, sirijskog migranta, koji je 2015., navodno pronađen mrtav, na turskoj obali Mediteranskog mora.

Najzanimljivije je kako nakon tri godine više niste mogli naći niti jedan video snimak tog dječaka. Kao rezultat pretraga pojavljuje se tekst: This video is unavailable.

Jednako tako više nigdje ne možete pročitati izvješća o napadima na žene po podzemnim postajama Malmea ili Stutgarta. Niti izvješća o događajima po njemačkim bolnicama. A ona su više nego šokantna.

Potresna ispovijest, pismo jedne Čehinje, doktorice u jednoj munchenskoj bolnici, pročitano je na češkoj TV u listopadu 2015. Pismo je pročitano u skraćenom obliku, a doktoricu su nazvali “zviždač iz imigrantske krize”. Stoga što je upozorila na stravičan kaos u bolnicama. Citiram ga:
“Jučer smo imali sastanak ovdje u muenchenskoj bolnici jer situacija je naprosto neodrživa. Mnogi muslimani naprosto odbijaju liječenje ako ih liječe žene. Odnos između radnika i migranata jako se

pogoršava, a odnedavno migranti po bolnicama hodaju u pratnji policije sa psima pa vam je onda jasno o čemu se radi. Mnogi migranti imaju sidu, sifilis i mnoge egzotične bolesti , a ako slučajno dobiju lijek na recept koji moraju platiti, tu dolazi do sloma, tuče, vike, nasilja pogotovo ako je riječ o lijekovima za djecu.
Oni ostave dijete u ljekarni i samo kažu: ‘Ovdje se djeca liječe besplatno’, i ako im se ne da lijek prave probleme. Zato policija uz bolnice i azile sada nadzire i velike ljekarne. O ovome je zabranjeno govoriti i pisati. Trenutno, broj nezaposlenih u Njemačkoj je 2,2 milijuna. Sada će nezaposlenih biti najmanje 3,2 milijuna. A većina tih ljudi su potpuno nesposobni. Neki od njih nemaju nikakvo obrazovanje. Njihove žene uopće ne rade. Procjenjujem da je jedna od deset žena trudna. Stotine tisuća njih donijeli su sa sobom djecu i dojenčad, mnogi su jako mršavi izgladnjeli. Ako se ovo stanje nastavi, vraćam se doma pa makar morala u prisilnu mirovinu. Ne bi tu radila više ni za dvostruku plaću. Jako su neugodni prema ženama.
Čak je i naš voditelj smjene rekao da mu je strašno tužno vidjeti spremačicu koja godinama radi u toj bolnici za 800 eura mjesečno i da sada mora prolaziti pored mladića koji na nju nasrću, seksualno je uznemiruju, govore joj; sve ili ništa, a ako odbije, onda bivaju agresivni sve do dolaska policije. Do sada je bolničko osoblje nekako uspjelo izbjeći zarazu ili silovanje, ali to je zbog prisustva velikog broja policije u blizini Rajne. Ne želim si ni zamisliti što bi se dogodilo da ih nema. A što se zaraze tiče, pitanje je dana kada će se zaraza proširiti po Europi. Prije nekoliko tjedana migranti su noževima

napali liječnike u bolnici u blizini Rajne, o tome svi šute. Naime, dijete staro 8 mjeseci vukli su 3 mjeseca kroz pola Europe. Dijete je nažalost umrlo usprkos tome što je dobilo medicinsku skrb u jednoj od najboljih dječjih bolnica u Njemačkoj. Oni su tada izboli liječnika i dvije sestre. Liječnik je operiran, a dvije sestre su na intenzivnoj njezi, ne zna se hoće li preživjeti. Nitko za taj zločin nije kažnjen. Svi su pušteni u ime kulturalnih razlika??
Lokalnim medijima zabranjeno je pisati o ovakvim incidentima koji su svakodnevni. Oni svoj zaraženi urin sifilisom ili AIDSOM bacaju sestrama u glavu i nikome ništa zato. Nitko nije procesuiran, uhićen. Što bi se dogodilo da je obrnuto? Da netko nasmrt izbode migranta, da zaraženi urin bacamo po ljudima? Ako ništa drugo, bili bi izvedeni pred lice pravde, a migrantima se ništa ne događa. Nitko im ne govori da je to krivo.
Zamislite si samo da na poslu morate biti okruženi policijom i policijskim psima stalno od straha za vlastiti život pa će vam biti jasnije o kakvoj je situaciji tu riječ. Samo, nejasno je zašto se njima sve dopušta, to me upućuje na to da netko drugi ima malo veći plan od onoga koji mi možemo zamisliti.”

Sve ovo napisala je šokirana liječnica koja od početka ove krize radi s migrantima i koja sada želi svim silama pobjeći natrag u Češku od straha za vlastiti život, s kojim se, kako kaže kocka, svaki dan.

Tri godine nakon objave ovog potresnog i prestrašnog pisma, nestala je video snimka. Ostao je samo tekst na portalu dnevno.hr! A za video piše opet isto: This video is unavailable.

Kuda sve to vodi? U Orwellovu 1984.

Kako sam isključivo za istinu, kakva god ona bila, pogledala sam i film koji bi trebali vidjeti svi,

diljem planeta. Opreza radi. Jasno, ako nije uklonjen kao i ostali jer više „istina nije dobra za zajednicu, nije politički korektna.“

With Open Gates: The forced collective suicide of European …

https://www.youtube.com/watch?v=44vzMNG2fZc

U to vrijeme, krajem 2015. i express.co.uk. objavljivao je tekstove koji su istinito prenosili događaje.

Nije za vjerovati što se tada događalo u sred Švedskog grada Göteborga!

Međutim, u rujnu 2018., više toga nema u arhivi express.co.uk. Ali imamo rezultate tada provedenih izbora. Takozvana ekstremna desnica postigla je neočekivane rezultate na izborima. Nema više vlasti bez njihovog sudjelovanja u parlamentu Švedske.

Novinar Ante Gugo je još 09. 11. 2016. pisao o tom neprimjerenom medijskom nasilju:

„Posljedice ovog medijskog nasilja su širenje netolerancije, nekulture javnog govora i zastrašivanje svih onih koji žele sudjelovati u društvenom životu. Nitko tko ne želi biti izvrgnut javnom ruglu protiv kojeg se može braniti samo ako se povlači po sudovima, pa se neće usuditi suprotstaviti se medijskim nasilnicima. Njih nije briga što je nešto čak i sudskom presudom proglašeno kao neistina i laž. Oni će to opet ponavljati kao da toga nije bilo, vodeći se za onom maksimom da sto put ponovljena laž jednom postane istina. Postoji niz primjera za ovo. Razlog tome je neefikasnost našeg sudstva, ali i sramotna pristranost jedne strukovne novinarske udruge i još sramotniji nerad druge. Nažalost, ono što se događa u medijskom prostoru svoj odraz ima i u cjelokupnom društvenom životu. Svjedoci smo zabrinjavajućeg pada tolerancije u svakodnevnom političkom dijalogu.

U retorici brojnih političara kojima nedostaje tolerancije prema sugovorniku možemo prepoznati manje ili više uspješne pokušaje da kopiraju tobožnju medijsku satiru iza koje se u stvari skriva pravo medijsko nasilje. Tako se nasilje iz medija prelijeva u politike, a iz politike u naš svakodnevni život. Treba se zapitati gdje je tome kraj. Na onoj granici kad će netko, nadam se na vrijeme shvatiti, da su svi ratovi počeli riječima. “

Nažalost, rijetki su oni koji se pridržavaju poznate izreke velikoga Francois Marie Arouet de Voltairea:

“Iako se ne slažem s vašim mišljenjem, branio bih do smrti vaše pravo da ga iznosite! “

Kao upečatljiv primjer tomu, je svakako, medijski eksponiran, slučaj pjevača Marka Perkovića. Tužio je novinare Jutarnjeg lista zbog iznošenja neistine. Dobio je sudski postupak. Presuđena mu je i pravična novčana naknada. Oprostio je novinarima da istu plate, a presuda se nije popratila ni približno u istom obimu kao iznošenje laži. Sličnih primjera je bezbroj. A isprika nigdje ili vrlo rijetko.

A kada bi se isprika i dogodila, za koji tjedan, ili mjesec, bilo bi to prekasno i beskorisno.

Gdje je odgovornost novinara i medija za koji radi, kao poslovna i moralna obveza?

Benjamin Franklin je rekao: “Čak i pola istine često je velika laž!”

Sjećate li se one velike aktivističke prevare, u “glavnim ulogama” migranti, i opet mediji, tj. njihovi djelatnici – novinari koji svojom pristranošću obmanjuju cijelu naciju.

Sirijac, po njegovoj priči, koji odlično govori engleskim jezikom, objavljuje kako mu je na prostoru Republike Hrvatske – dok je bio u kupovini vode i kruha u dućanu pokraj Plitvica – nestala kćerkica od pet godina! Sasvim normalna reakcija svih je pomoći jadnom čovjeku, nema nikoga od nas koga ista vijest senzacionalno prikazana, nije uznemirila. I izazvala želju za pomoći.

No, nije bilo ništa kako se predstavio.

Iako su svi mediji bili pomalo i oprezni u svojim izjavama oko tog događaja, jedan, tj. novinarka glavne nacionalne TV kuće, Maja Sever, je po svom dobrom starom običaju od svega, bez pribavljenih činjenica i dokaza, napravila priču koje se ne bi postidjeli niti scenaristi holivudskih sapunica!

Kontroverzna “aktivistica” u novinarstvu nacionalne TV kuće “odradila” je posao izvan profesionalnih okvira, ali u “službi” samo njoj znanog razloga ili čak i “nalogodavca”.

Za to vrijeme RTL TV je u svojoj emisiji “Potraga” prenosila bezbroj činjenica koje su upućivale na lažnu priču oca, no, nastavili su sa istraživanjem, profesionalno.

Maja Sever je plasirala jednu srcedrapajuću ispovjest Sirijca imenom Wadie Ghazi Sineid, u kojoj je govorila kako ga je naša Policija na silu odvojila od petogodišnje kćeri. I zaista, cijela nam se država digla na noge, sve naslovnice su “vrištale” sa fotografijama Sirijca i djevojčice, sa njegovim video izjavama.

Uglavnom, neviđena situacija danima. Policija i njihova izvješća kao i objave smiruje situaciju, obavlja provjere. Novinari “napadaju” i samog ministra, koji staloženo i profesionlno od samog početka ustraje isključivo na činjenicama i provjeri.

Jedan ulomak iz teksta s potrala HRsvijet.net sve govori:

“U svim dnevnicima svih televizija, na svim portalima, lijevim i desnim, ovakvim i onakvim, vijest o „sirotome“ Sirijcu i „zloj“ hrvatskoj policiji te nehumanom i brutalnom ponašanju prema njegovoj djevojčici – svi smo o tomu čuli i slušali.

Nakon što je 43-godišnji Sirijac ovih dana, posredstvom Isusovačke službe za izbjeglice (zato ljevičari vole trenutnog Papu, op. a.) i UNHCR-a, pristupio na granični prijelaz Maljevac te razgovarao s policijskim službenicima iznoseći daljnje navode o navodnom nestanku svoje kćeri, policijski službenici su nastavili s provjerama navoda, obilaskom mogućih lokacija i traganjem za djevojčicom”, naveo je MUP u priopćenju.

I, što se ispostavilo? „Sirijac Wadie Ghazi Sineid (43), koji je nakon priče da ga je policija na plitvičkom području razdvojila od kćeri Allse (5) u Hrvatskoj dobio priliku zatražiti azil, udaljio se iz Prihvatilišta za strance u zagrebačkom Porinu te mu se od četvrtka gubi svaki trag“ – saznaje Jutarnji list.

Zanimljivo je kako su vješto uporabili riječ „udaljio“ umjesto – pobjegao. Ispostavilo se da je Sirijac azil zatražio i u Crnoj Gori te u Bosni Hercegovini, ali ga nije dočekao jer je te zemlje u međuvremenu napustio, a ni tada djevojčica nije bila uz njega.

Tako je Maja Sever uz pomoć arapskog bandita digla državu na noge. Država nam je šupljija od švicarskog sira, jer, nepostojeće novinarstvo te izvana financiran politički aktivizam je dio svakodnevnice u većini zemalja Zapada, stoga se ne treba ljutiti na ljude jer čine nešto za što su (jako dobro) plaćeni, no treba se zapitati sljedeće: ako nam je država toliko šuplja, toliko nesigurna, nejakih i kolebljivih institucija, kao što je MUP, da skače čim neka nasumična varalica dobije medijskog prostora te na taj način podliježe manipulaciji, odnosno biva manipulirana, što bi se dogodilo kad bi se zaista pojavio netko profesionalan s ciljem izazivanja kaosa u državi? Ne mogu hrvatske institucije trzati na svaki medijski napis jer se onda stvarna moć i vlast ne nalazi u institucijama, već u medijskim dirigiranim „tvornicama laži“.

Postoje postupci, regulative, procedure, postoje obavještajne i sigurnosne službe i ljudi koji primaju plaću kako do dezinformacija javnosti ne bi došlo, odnosno kako bi ih se sankcioniralo.

Uostalom, svatko će primijetiti da se u posljednjih mjeseci broj policijskih službenika stacioniranih po gradovima vidno smanjio – svi su na granicama ili po poljima i gorama hvataju te registriraju migrante. Na medicinama rada od Osijeka do Rijeke, od Zagreba do Splita, migranti, mladenački odjeveni (u brendiranoj odjeći Nike-a, Adidasa…), rano izjutra čekaju preglede za stupanje u radni odnos. O tomu, pak, nitko nije obavijestio hrvatsku „javnost“, no o navodnoj smo brutalnosti i nehumanosti hrvatske policije i slučaju „nestale“ (točnije, nepostojeće) djevojčice svi sve saznali.

Zaista jesmo među najtolerantnijim narodima svijeta; toleriramo laž, iskrivljavanje činjenica, poluistine i neistine, spinove… zapravo, Maji Sever i njoj sličnima možemo samo čestitati – jako su nam se dobro narugali.”

A što je na sav “posao” Maje Sever učinila naša nacionalna TV kuća, njen poslodavac? Odgovorila je ovako, zapanjujuće, čak i nepismeno:

“Obavješćujemo Vas da će Hrvatska radiotelevizija sukladno unutrašnjim pravilnicima i procedurama provesti postupak utvrđivanja odgovornosti te razmotriti sve daljnje korake”.

Opet od svega ništa! I nitko za manipulacije narodom u Hrvatskoj neće odgovarati. Ali, odličan komentar je tad iza članka ostavila jedna komentatorica.

Ana Lasić

Maja Sever je ponajmanje novinarka, nju uvijek doživljavam kao lijevu agitatoricu.

Mediji jednostavno lažu. Što je najgore znaju da lažu.

Danas je početak lipnja 2020. Što nam se događa u državi s medijima, portalima, društvenim mrežama?

IMAMO FAKTOGRAF!

Faktograf.hr je privatni izvršitelj CENZURE čijeg osnivača i nalogodavca plaća Bill Gates. Privatna zaklada Billa i Melinde Gates je, uz Soroševu zakladu Otvoreno društvo, među glavnim donatorima američkog Instituta Poynter pri kojem je ustrojena Međunarodna mreža fact-checkera – International Fact-Checking Network, IFCN kojoj pripada Faktograf.hr

I sam glavni urednik FAKTOGRAFA je priznao: GONG-u i Faktografu odobreno je financiranje u iznosu od 300.000 eura, no projekt je prvenstveno GONG-ov. Projekt se razvija uz stručnu podršku The Engine Rooma i financijsku podršku Google Digital News Innovation Funda.

GONG bi trebala biti neprofitna i od javnih tijela neovisna organizacija, koja djeluje bez sudjelovanja vlasti. (Prema vlastitom financijskom izvješću za 2017. godinu, za plaće su potrošili 2.878.799 kn, a za ostale troškove 4.764,591, ukupno 7.643.000 kuna. GONG ima 16 ili 17 zaposlenika, prosječna im je plaća neto oko 7000 kuna i dobro žive praveći se da rade u interesu građana, te financirajući se iz državnog proračuna.)

Što se događa s medijima u Hrvatskoj? Ili su plaćeni od Soroševog otvorenog drustva ili su direktno ovisni o financiranju Bill Gatesa, kao Faktograf. Isti taj Faktograf koji u savezu s javnim medijima proizvodi paniku koja je društvu nanijela i još nanosi nepopravljivu štetu. To „Orwellovo Ministarstvo istine“ ima namjeru, kako je izjavio Edward Hunter, citiram: “ Namjera je radikalno promijeniti um, tako da njegov vlasnik postane živa lutka – ljudski robot – a da se ta strahota ne vidi izvana. Cilj je stvoriti mehanizam od krvi i mesa, s novim uvjerenjima i novim misaonim procesima umetnutim u zarobljeno tijelo. Tu je zapravo riječ o potrazi za porobljenim narodom u koji se, za razliku od drevnih porobljenih naroda, moguće pouzdati da nikada neće dići pobunu, da će uvijek poslušno slijediti naredbe, baš kao što kukac slijedi svoje instinkte.”

Ili kao TV postaje koje prenose samo ono što govori CNN, BBC i slični.
Istraživačko novinarstvo i sloboda govora u medijima ne postoji!

Hrvatska je poodavno ostala bez glasa!

Ne primjenjuje se, zaboravljena je i OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA, čiji članak 19. kaže:
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.

Kako u jednom svom tekstu piše portal matrixworldhr.com :

„Faktograf.hr je klasična cenzura čiju temeljnu organizaciju financiraju multimilijarderi koji nastoje provesti svoje privatne interese, a isti im omogućava da lakše obmanjuju javnost i ostvaruju svoje mokre snove, određeni globalni konstrukt. U slučaju Bill Gatesa, agende globalnog procijepljenja i čipiranja čovječanstva (uvođenjem digitalnog identiteta cjepivom) u paketu s ostvarenjem nezamislive moći globalne kontrole ljudi.“

Rekao bi prof. dr. sc. Davor Pavuna:

„Probudimo se jer nismo Orwellova „stoka“, nego SUVEREN NAROD.

Slušajte poruke Gospe, mi jesmo Gospin, Marijanski narod i sotona se nje boji. Zašto?

Pa, Isus je živ! Sveprisutan! Svemoguć! Krist jest Bog Pobjednik.

Kome nakon toga još nešto treba reći neka se radije preseli u komunističku Sjevernu Koreju.“

Baš ove dane jedna od najaktualnijih svjetskih tema su i nemiri u SAD koji se organizirano šire nakon ubojstva jednog afroamerikanca, kojeg je ubio policajac – bijelac. O ovome je objavljen tekst na portalu logicno.com naslovom: „Bitno je i ono što se ne kaže“.

I baš je tako, medijske manipulacije tekstovima nemaju granice, ali imaju svrhu.

„Naravno, kad se uzavrela masa pokrene, teško je tu održati red. Uvijek se među prosvjednike ubace i oni koji imaju drukčije interese. Neke ubaci i protivnička strana, samo kako bi se ponašali suprotno od onih koji su pokrenuli akciju, kako bi im sve pokvarili i okrenuli u drugom smjeru. Iz svega toga se izrode neredi čije posljedice su: rušenje, palež, pljačka, fizički obračuni i sve ono što kod običnih ljudi izaziva antipatiju za prosvjednike. Ali formula „što gore – to bolje“ uvijek nekome odgovara.

U SAD sad stanje ide, očekivano, u tom pravcu da se prosvjede pokušava predstaviti onako kako kojoj strani odgovara. Dok jedni sve pokušavaju predstaviti kao borbu za ugrožena ljudska prava, drugi prosvjednike žele prikazati kao neobuzdanu rulju kojoj je ovo samo prilika za nasilje i pljačku. Svakako, sredstva informiranja imaju jednu od ključnih uloga u tome kakva će se slika o nekom događaju stvoriti. To se čini detaljima, onima koji se pokažu ili onima koji se ne pokažu. Onime što se kaže, i onime što se ne kaže.

Tako u izvještavanju s ovih prosvjeda možemo uočiti jedan takav detalj. Naime, u svim vijestima možemo čuti kako je među prosvjednicima ustrijeljen jedan mladić i kako je povredama podlegao i jedan policajac. Pazite, ovo su prosvjedi koje su pokrenuli prije svih crnci zbog ugrožavanja crnačkih prava, a u vijestima se ne govori jesu li poginuli ljudi crnci ili bijelci, dok se u mnogim drugim vijestima, čak i gdje to nema nekog posebnog značaja, naglasi boja kože osobe o kojoj se govori? Zašto?

I upravo na ovim detaljima možemo bar jednim dijelom utvrditi i objektivnost nekog medija. Možemo razumjeti je li im interes informirati građane, ili formirati mišljenje po svojim mjerilima.“

Odlična informacija stiže iz SAD-a. l portal logicno.com je objavio:

Američki predsjednik JE PRIJE DVA DANA ratificirao dekret kojim želi obrisati imunitet za objave na društvenim mrežama i za moderiranje sadržaja.

https://www.whitehouse.gov/presidential-actions/executive-order-preventing-online-censorship/

„Zaoštren stavom Twittera, Donald Trump potpisao je 28. svibnja uredbu kojom se želi redefinirati zaštita koju uživaju društvene mreže i širina koju imaju u moderiranju njihovog sadržaja.

“Ovdje smo za obranu slobode izražavanja protiv najgorih opasnosti koje postoje”, rekao je predsjednik iz Ovalnog ureda, pozivajući se na ono što je nazvao “monopolom” tehnoloških skupina.

Nadamo se da će odluka predsjednika Trumpa definitivno pokopati ideološke udruge slične Faktografu koje svakodnevno djeluju na društvenim mrežama.“

Nadajmo se najboljem.

Kako mi reče prošle godine poznati hrvatski pisac i nakladnik, Josip Pavičić: „Medij je postalo sve, a zapravo pravog medija nema. „

Mr. sc. Arna Šebalj, dipl. iur.

Izvori:

http://www.ekskluzivno.me/sokantno-otkrice-ovo-su-glavni-financijeri-faktograf-hr-dijelite-svima-16978/?utm_medium=direct&utm_source=onesignal

https://www.whitehouse.gov/presidential-actions/executive-order-preventing-online-censorship/

https://www.hop.com.hr/…/najvece-istrazivanje-o-obmani-kor…/

https://www.dragovoljac.com

https://www.matrixworldhr.com

https://www.logicno.com/politika/hoce-li-nas-trump-spasiti-od-zlocinacke-organizacije-faktograf.html

https://www.logicno.com/zivotni-stil/bitno-je-i-ono-sto-se-ne-kaze.html