Hrvatska je prošla svoju golgotu, u tom ratnom vremenu bila je kao crkva bez krova, jer nije nas obasjavao samo snop svjetlosti, već je cijela zemlja bila obasjana čudom zajedništva, povezana zrncima ružarija.
Slike naših branitelja obišle su svijet, mnogi su ih smatrali čudesnom vojskom, jer nije postojao ni jedan, ni lijevi ni desni, ni krivi ni pravi, ni vjernik ni nevjernik, a da nije nosio krunicu.
Svijet se divio ratniku koji je nadvisio samog sebe, jer noseći krunicu imali su božansku snagu da ne mrze, da se ne osvećuju. Kad je bilo najteže imali su osjećaj da dodiruju nešto sveto, uzvišeno, plemenito, nešto što im čisti misli i namjere, jača duh, štiti ih u opasnostima kojima su izloženi.
U tom vremenu patnje nije bilo straha, bojazni, bili smo sigurni, kruničari i ratnici bili su glas hrvatskog Jeruzalema.
Zašto danas nema te svjetlosti nad našom Domovinom, zašto nema dodira među nama? Zašto smo se prepustili, tražimo blagoslov, a hodamo u grijehu, sve svodimo na manje zlo?!
Što je to moralna i duhovna lustracija, kako izgleda moderna kolonizacija ljudskih umova i ljudskog srca? Promišljajmo i zajedno tražimo odgovore na tribini, nađimo zajedno put vjeri koja nas je očuvala.
Radujemo se Vašem dolasku!
Leave a Comment