Biti majka nešto je što se ničim ne može mjeriti….

Kod nas je to tek uzgred,tko se sjeti., a trebao bi biti jedan od najvažnijih praznika.

Biti majka nešto je što se ničim ne može mjeriti,mijenja se sve u životu,sva se vlastita htijenja podrede se malenom smotuljku koji zamotan u dekici tek

ponekad zijevne.

Vezu osjetiš tek kad ti dohvati palac.

Raste dijete rastu i strepnje, dok su mali brojiš nesane noći, u svakoj dječjoj bolesti boluješ i ti. Noćima ustaješ i šuljaš se oko usnulog djeteta ,samo da čuješ kako diše.

Ipak to su najbezbrižniji dani.

Kada majka krene na posao novi šokovi za dijete i majku. Moraš ga ostaviti u tuđim rukama,u tuđim okvirima spoznaje o vrijednosti tog malog stvorenje.Niti jedne ruke nisu dovoljno dobre da čuvaju ljubav tvog života.

Brineš je l’ je dijete premotano na vrijeme,je l’ je pojelo kašicu,je l’ je teta imala vremena da sasluša njegove strahove, hoće li ga druga djeca prihvatiti i smatrati ga dobrim prijateljem.

Sve to prolazi majci kroz glavu dok radi svoj posao. Nitko ne smije primijetiti košmar u glavi, često je i to odgovoran posao, kolone brojki u banci, mnoštvo pacijenata u bolnici,težak i precizan posao u tvornici.

Greške ne smije biti, ženama se greške na poslu teže opraštaju,začas golemi trud postane predmet sprdnje.

Onda dođe na red nova životna drama. Polazak u školu, prva provjera sposobnosti djeteta kako samostalno funkcionira, briga i borba za svaku ocjenu, naći mjeru između njegove samostalne procjene i tvoje želje za njegovim što boljim uspjehom.

Mnogo je tu strepnje ali i očaja zbog prve često bezazlene opomene učiteljice, Padaju mitovi o princezama i prinčevima,često se desi da se zaredaju opomene,dijete nije savršeno,samo je dijete koje ponekad markira,zataji da ima zadaću,zataji da je učiteljica pozvala roditelje u školu.

Navikneš se na sve to, kad te dočeka pubertet,prvi puta gubiš kontrolu,

dijete postaje svoje, ne želi biti više dijete,bira stvari za sebe, često preskupe koje mu ne bi smio kupiti. Dižu se krediti za preskupu odjeću, skupocjene adolescentne igračke koje dokazuju status a u raskoraku su s mogućnostima.

Želiš ostati junak u očima svog djeteta iako on ne vidi tvoje junaštvo.

I tako prođe i mladost i najbolje godine života majke i samo ponekad oba roditelja.

U to isto vrijeme otac ima karijeru, odlazi na službena putovanja,ima omiljeni sport u kojem se opušta,ima omiljeni kafić u koji redovito svraća da u društvu ne bi bio papak. Samo u rijetkim porodicama roditeljstvo se ravnopravno dijeli na ravnopravno raspoređene obaveze.

Majka pri tome mora biti i kuharica koja poznaje sva omiljena jela svoje djece, mora ujutro kad mrzovoljni student docupka u kuhinju točno znati gdje se nalazi koja njegova majica, moraš usporedno u glavi voditi evidenciju što je na pranju,što treba ispeglati, što kuhati taj dan i kako završiti financijsku bilancu za tu godinu na svom poslu.

Uopće ne smeta ako majka i dobro zarađuje,dapače djeca se brzo naviknu da je majčino srce mekše prilikom vađenja novčanika, da često između manje i veće novčanice izabere veću za džeparac,za izlazak, za rođendan.

U sporovima između djeteta i oca majka podmetne leđa i ponese dio krivice.

Dođe dan, dijete je postalo čovjek ima obitelj,svoju djecu, svoj dom,no majka ostaje majka , kada postane baka još je luđa i još si natovari obaveza i tako dok je živa.

Ako baka ima dobru mirovinu unuci rado svraćaju,uvijek se nađe za izvanredne situacije .

U našoj zemlji uloga majke nije prepoznata, nema nikakve stimulacije za taj težak i trnoviti put, u Njemačkoj majka s dvoje djece ima mirovinu iako nikada nije radila. Kod nas majke s dvoje djece tek 2% na mirovinu ,ali samo one koje su u mirovini od 2019 god.

Diskriminacija majki u mirovini nešto je neoprostivo,pogotovo jer smo po rodnom jazu među prvima u Europi,a to znači da su žene imale manji plaću za isti posao,istu stručnu spremu.

O tome da su teže napredovale svjedoči svaka druga majka, žena,besplatna domaćica.

Svjedoci smo kako jedan otac koji je posvetio svoj život sportskoj karijeri svojoj djeci, od njih napravio vrhunske sportaše, ali je dobio i vrhunske novčane nagrade za to,nezadovoljan svojim statusom u mirovini, odmah izazvao reakciju društva na to, u vidu bolje novčane nadoknade u starosti.

Najnoviji izračun kaže da na temelju uplate Skijaškog saveza za treniranje svoje djece Ante Kostelić imat će mirovinu od 6700 kuna,

no ministrica sporta traži načina kako da se poboljša njegova mirovina.

Majke u Hrvatskoj odgojile su puno jako dobrih ljudi, stručnjaka,vrsnih kirurga, privrženih medicinskih sestara,najboljih pedijatra, puno blagajnici u raznim marketima koje za malo plaću broje novce na blagajnama,puno predanih teta u vrtiću a koje čuvaju djecu dok su roditelji na poslu,

puno učiteljica, ali i boraca dragovoljaca koji su goloruki krenuli u rat da obrane Domovinu.

Niti jedan ministar ili ministrica u ovoj Vladi nisu reagirali kada su se majke podijelile na stare i mlade umirovljenice.

Prije nekoliko tjedana izmjena Zakona o majčinom dodatku, za sve majke jednako,

u Saboru je glatko odbijena od vladajuće većine.

Dodatak od 2% što za prosječnu mirovinu iznosi oko 50 kuna mjesečno i dalje će dobivati samo majke koje su u mirovini od 2019 god.

Ova sramotna diskriminacija majki je neoprostiva, niti jedan saborski zastupnik,

koji je digao ruku protiv, da sve majke u Hrvatskoj imaju priznati majčinski status na svojoj mirovini ne smije biti amnestiran, ni sada ni nikada.

Drage majke, biti majka najteže i najljepše je u životu,stoga proslavimo svoj dan.

Sretan nam” Majčin dan!”

Dragica Trumbetaš