Među Junake hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata sigurno se ubraja i Gojko Šušak (Široki Brijeg, 16. ožujka 1945.- Zagreb, 3. svibnja 1998.), čijeg se iznimno velikog imena i djelo, na žalost, sjećaju još „samo“ hrvatski branitelji. Bio je ministar obrane Republike Hrvatske od 1991 do svoje smrti i jedan od najbližih suradnika prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođe dr. Franje Tuđmana. U svakoj državi koja imalo drži do svojih ratnih junaka postavili bi mu spomenik, a djeca bi i u školi učila o njemu. Međutim, u Hrvatskoj ne razmišljaju tako. Pa, u glavnom gradu još nije podignut spomenik ni BL. Alojziju Stepincu, papi Ivanu Pavlu II, nadbiskupu Franji Kuhariću…, a kamoli Tuđmanovu suradniku. (U Širokom Brijegu jedan trg nosi njegovo ime a tamo je podignut i njegov spomenik.) Samo na spomen imena ovog ratnog junaka, čije ime ne možete naći ni u Registru branitelja, „skaču“ ultraljevičari. Ne odgovara im, baš kao ni drugi ljudi koji su stvarali slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu. Na njega doslovce pljuju i bivši partizani, odnosno današnji antifašisti. A baš su oni odgovorni za smrt njegova oca i brata, koji su nestali tijekom II. svjetskog rata. Zadnji put su viđeni pri ulasku partizanskih snaga u Zagreb. Otada im se gubi svaki trag.
Šušak, čiju obljetnicu rođenja obilježavamo 16. ožujka, odlikovan je najvišim državnim odlikovanjima. Ni to za one koji danas vode Hrvatsku ništa ne znači. (Svaka čast iznimkama). A za takvo marginaliziranje i podcjenjivanje umnogome su zaslužni, na žalost, i bivši suradnici prvog hrvatskog predsjednika, kao što su recimo nekad visokopozicionirani članovi HDZ-a Josip Manolić ili pak Stjepan Mesić. Manolić ga je nedugo nakon smrti optužio i za „krijumčarenje drogom“ (Glas Slavonije, 3. ožujka 2000.), a nešto ranije u zlokobnom Feral Tribunu ga je proglasio jednom od „zapreka ostvarenju sporazuma s Muslimanima“.
Međutim, opraštajući se od ovog ratnog Junaka na zagrebačkom groblju Mirogoj, dr. Franjo Tuđman je rekao:
- „Dragi Gojko, bio si među onima sa mnom koji nismo dvojili da možemo u ovim okolnostima ostvariti hrvatsku slobodu i hrvatsku državu. Kod toga smo morali imati odlučnosti, hrabrosti, mudrosti. Kod toga smo morali voditi računa da ne ponovimo pogrješke prošlosti, da hrvatski narod ne daje opet, ne samo uzaludne žrtve, nego i žrtve koje će nas opterećivati u sadašnjosti i budućnosti. Uspjeli smo u tome, zahvaljujući, kao što rekoh, u prvom redu i tome što si mi bio doista pouzda, vjeran suradnik, čovjek koji je znao biti odlučan, ali mudar i razborit. Stvaranje hrvatske slobode i neovisnosti ne bi značilo mnogo samo po sebi kad iza toga ne bi bila činjenica da smo prvi put ostvarili to da se hrvatski čovjek bori za svoju, samo za svoju sudbinu, a da se nije borio jedan protiv drugoga“, a zatim nadodao: .
„Dragi moj Gojko, ima onih, kakvih ima u svakom narodu pa ih ima i u hrvatskom, koji iz povijesti ništa nisu kadri naučiti, a misle da će tvoj odlazak na svoj način ugroziti ono što smo stvorili. Ti znaš, ja znam, zna stotine tisuća i milijuni hrvatskih ljudi, većina Hrvatske, da to ne će biti, naprotiv, da će i Tvoja žrtva biti utkana u one temelje na kojima ćemo, sasvim sigurno, graditi svoju slobodu i svoju budućnost. Ima onih koji i danas govore o izolaciji Hrvatske. Bili ste prisutni kad je govorio prijatelj Gojkov i izaslanik SAD-a William Perry, a ovih dana najavio nam je svoj dolazak i Sveti otac u državni posjet. To znači, stvorili smo Hrvatsku koju mnogi ne će, ali i koju mnogi moraju respektirati, a ima, razumije se, razumnih ljudi u svijetu, i u Americi, i u Europi“ – naglasio je Tuđman.
Mladen Pavković
Leave a Comment