Mnogi su u Hrvatskoj dugo vjerovali da postoje dva Josipa Pečarića. Jedan je pisac knjige o Jasenovcu kojom je branio najvećeg revizionistu u RH i tadašnjeg predsjednika države, a drugi matematičar.
Svjestan protudržavne djelatnosti tj. djelatnosti koja nije bila u skladu s državnom politikom detuđmanizacije sam Pečarić je ukazao na to, želeći da optužujući jednog Pečarića zaštiti onog drugog. Tako je na koricama knjige iz 2005. osvanula prva potjernica:
Ali mediji se u Hrvatskoj ne daju zavarati. Oni u potpunosti prešućuju međunarodnu matematičku konferenciju povodom Pečarićevog 60-og rođendana 2008. godine. To je godina pisama podrške Marku Perkoviću Thompsonu, koja su doprinijela da se vlast onemogući da već tada zaustavi nepoželjno djelovanje ovog hrvatskog branitelja i pjevača kao i njegovih pjesama. Uvijek ima i novinara koji ne razumiju sam problem, pa je tako tada nerazumno reagirao Milan Ivkošić u Večernjem listu 27. 6. 2008.:
„Pečarić: prešućeni svjetski ugled
Široj su javnosti poznati znanstvenici Miroslav Radman i Ivan Đikić, ali ne zato što zaslužuju biti poznatiji od podosta drugih svojih kolega, nego zato što su omiljeli u prevladavajućim lijevo-liberalnim medijima, a i zato što su sami estradni tipovi i što žele biti Einstein i Severina u jednoj osobi. Donekle je široj javnosti poznat i Josip Pečarić, ali samo po svojim polemičkim istupima i tekstovima o političkim i povijesnim temama, s naglašenim domoljubljem. Vrlo je malo poznat po onome po čemu je akademik, po matematici, i po tome što je jedan od deset najvećih matematičara svijeta, čime uvelike nadmašuje Radmanov i Đikićev rang. Tek danas doznajem da je u prvoj polovici ovoga mjeseca u njegovu čast u Trogiru održan kongres svjetske matematičarske elite, o kojem je kratko, i to krivotvorivši povod, izvijestio samo jedan dnevni list, i nitko drugi. Da je takav kongres održan u čast Radmana i Đikića, mjesec bi dana odjekivao po medijima, a na HTV-u bi s njima Stanković, Šprajc i Bago igrali Kozaračko kolo.“
Pečarićeva štetna djelatnost postala je jasna tadašnjoj upravi Akademije kada je Pečarić sudjelovao u sramoti same Akademije u neizboru najboljeg hrvatskog povjesničara za akademika. Na žalost mnogi akademici su mislili da je tvrdnja o „egzatnom dokazu o genocidnosti hrvatskog naroda“ zapravo obično ruganje kandidatu, pa nisu glasovali za njega, a poslije je on velikim otkrićem DROBILICE svima pokazao kako su pogriješili. Ili su akademici bili ljubomorni jer je kandidat još u Globusu, 20. rujna 2002. rekao o članovima Akademije koje biraju ti akademici slijedeće:
Po izmišljanju bi Tuđmanu u nekim aspektima eventualno mogao konkurirati njegov kolega, također član HAZU, velecijenjeni akademik Josip Pečarić.
Vidjeti knjigu koja u naslovu pokazuje da se takvog akademika treba zabraniti iz koje se može saznati da je manje od trećine akademika podržalo njegov izbor:
- Pečarić, Zabranjeni akademik – Prijevarom u HAZU!?, Zagreb, 2012.
Naravno očita je opet želja autora knjige da se zabrana odnosi na jednog, ali ne i drugog Pečarića.
Medijima je jasno da treba onemogućiti obojicu, ali političari dvoje zbog Pisama VS UN-a koje uz Pečarića potpisuju više biskupa i akademika, a supotpisuju mnogi.
Međutim poslije Pisma ZDS iz 2015. i praktične potjernice tadašnje Predsjednice RH, kojoj je to pismo (zapravo obrana Thompsona i Bojne Čavoglave) na razinu provokacije, konačno počinje progon oba Pečarića.
Velika potpora kasnije joj je stigla od jednog srpskog portala u Crnoj Gori koji objašnjavaju da su šovinističke publikacije dr. Josipa Pečarića nadahnjivale i samog Franju Tuđmana, a posebno se iskazala HAZU koja je preko svog Glavnog tajnika zbog Peticije ZDS prozvala akademike potpisnike Pisma ZDS u Hrvatskom saboru.
Počinje progon Pečarićeve obitelji, suradnika i znanstvenih časopisa (kako to obično biva neprijateljskim elementima u inozemstvu su ti časopisi među najboljim znanstvenim časopisima u RH što je – očito – još jedna provokacija).
Potpuno je zaslužen progon njegovih suradnika jer oni organiziraju međunarodnu konferenciju i povodom Pečarićevog 70-og rođendana gdje ga se pokušava odvojiti od potjernice iz 2005. pa o njemu govore kao o „kralju nejednakosti, a to područje matematike im je njegovo kraljevstvo.
Naravno to suradnicima ne uspijeva pa HTV prvo otkazuje gostovanje u studiju, samo snima izjave sudionike s otvaranja, ali nikad taj prilog ne objavljuju, a i snimak im se zagubi.
Kad nije uspjelo Pečarićevo sakrivanje u Kraljevstvu nejednakosti, a s obzirom da je to godina umirovljenja dolazi mu spasonosni poziv na suradnju iz Moskovskog sveučilišta RUDN. Tako postaje ruski znanstvenik.
Međutim svoju subverzivnu djelatnost ne uspijeva sakriti pa kolege iz RH otkriju da je kao ruski znanstvenik ušao na listu 2% najutjecajnijih znanstvenika po istraživanju sveučilišta u Stanfordu i da ima punio više radova od znanstvenika iz RH na toj listi. Tada ga kao ruskog znanstvenika počinju pozivati i urednici časopisa iz SAD i Engleske smještajući Zagrebačko sveučilište, sam Zagreb i izdavačku kuću Element u Rusiju.
Skandal je takav da sada i na naslovnici jednog matematičkog časopisa imamo potjernicu i za drugim Pečarićem – potjernica za matematčarem:
Cover Story
Article: Refinements of the Converse Hölder and Minkowski Inequalities
Josip Pečarić, Jurica Perić and Sanja Varošanec
Mathematics 2022, 10(2), 202; doi:10.3390/math10020202
Josip Pečarić
Leave a Comment