AKADEMIK JOSIP PEČARIĆ PONOS KOTORA I HRVATA U CRNOJ GORI…

Koliko nas u Crnoj Gori zaista zna za hrvatskog  akademika Josipa Pečarića, velikana svjetske nauke i neumornog borca za identitet i prava Hrvata, koji je svojim rođenjem vezan za Kotor, za Boku Kotorsku i za Crnu Goru. Koliko puta smo se suočili s činjenicom da zaboravljamo sopstvene velikane, dok drugdje veličamo ljude o kojima znamo samo iz daljine. Akademik Josip Pečarić naučnik koji je prepoznat u akademskim krugovima, ali i simbol istrajnosti, naučnog doprinosa i kulturnog otpora bilo kom vidu asimilacije i negacije Hrvata. Njegov život i djelo svjedoče o tome kako se može biti svjetski relevantan matematičar, istraživač i publicista, a istovremeno ostati vjeran svom zavičaju i svojoj zajednici.

Akademik Josip Pečarić rođen je 2. septembra 1948. godine u Kotoru. Tamo je završio osnovnu školu i srednjoškolsko obrazovanje, a 1972. godine diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu s radom iz oblasti nuklearne fizike. Na istom fakultetu magistrirao je 1975, a 1982. godine odbranio je doktorsku disertaciju iz oblasti matematike pod naslovom “Jensenove i srodne nejednakosti.”

Naizgled jednostavan slijed podataka zapravo otkriva duboku priču o čovjeku koji je od najranijih dana pokazivao sposobnost da prelazi granice između disciplina, da spaja različite svjetove znanja i da se posvećuje onome što je suština naučnog traganja  pronalaženju istine u zakonitostima prirode i uma. Malo je onih koji su u regionu, pa i u svijetu, uspjeli da objedine dva zahtjevna polja kao što su fizika i matematika, i da iz tog spoja izgrade karijeru koja će obilježiti decenije.

Po završetku studija, Pečarić je radio u Geomagnetskom institutu u Grocki, a od 1977. godine bio je asistent fizike na Građevinskom fakultetu u Beogradu. Već tada je spajao istraživački rad sa pedagoškim pozivom, pokazujući da naučnik ne smije biti zatvoren u laboratoriji ili kancelariji, već da njegovo znanje treba prenositi novim generacijama. Godine 1987. sa porodicom se preselio u Zagreb đe je počeo rad na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od izvanrednog profesora stigao je do redovnog profesora, a 1996. godine stekao je zvanje redovnog profesora u trajnom zvanju što predstavlja jednu od najviših potvrda naučnog autoriteta. U penziju je otišao 2018, ali ni tada nije prestao da stvara. Nastavio je da istražuje na Matematičkom institutu Univerziteta RUDN u Moskvi, sve do početka agresije Rusije na Ukrajinu.

Akademik Pečarić s predstavnicima Hrvatske zajednice u Crnoj Gori

 

Ovo životno putovanje ne govori samo o karijeri jednog matematičara. Ono svjedoči o mogućnosti da čovjek rođen u malom gradu na Jadranu, u Kotoru, može postati ime koje odjekuje u svjetskim naučnim krugovima. Svjedoči o tome da veličina ne zavisi od mjesta rođenja, već od istrajnosti i posvećenosti. Nauka je univerzalna, ali naučnik uvijek nosi u sebi svoj zavičaj i đe god da ode, Pečarić je sa sobom nosio duh Boke Kotorske i osjećaj pripadnosti zajednici Hrvata Crne Gore ali i Crnoj Gori

Upravo ta dualnost globalno i lokalno, univerzalno i zavičajno čini ga posebnim. On nije samo matematičar, već i publicista, nije samo istraživač, već i svjedok vremena, nije samo čovjek apstraktnih formula, već i borac za svoj hrvatski narod. Njegov životni put, posmatran kroz akademske i lične perspektive, postaje paradigma kako jedan intelektualac može biti i građanin svijeta i vjeran sin svoga kraja.

NAUČNA VELIČINA AKADEMIKA JOSIPA PEČARIĆA SVJETSKO PRIZNANJE I ZAVIČAJNA PRIPADNOST

Kada govorimo o akademiku Josipu Pečariću, ne govorimo samo o profesoru matematike ili o istraživaču koji je objavio na hiljade radova. Govorimo o čovjeku koji je svojim djelom prešao granice država, jezika i kultura, i koji je pokazao da je nauka univerzalni jezik dostupan onome ko u njega uloži životnu energiju i posvećenost. Njegov put od Kotora do Zagreba, od Beograda do Moskve, od Evrope do Azije, predstavlja hroniku neumorne težnje ka znanju.

Od 2000. godine akademik Josip Pečarić je redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Time je zvanično priznat kao jedan od najistaknutijih naučnika hrvatskog kulturnog i naučnog prostora. Međutim, ono što daje dodatnu dimenziju njegovom djelovanju jeste činjenica da je od 2016. godine i inostrani član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti. To znači da je njegovo ime upisano i u crnogorski intelektualni i kulturni kanon, potvrđujući neraskidivu vezu sa zemljom u kojoj je rođen i u kojoj su njegovi korijeni.

Njegov doprinos nauci potvrđen je i brojnim priznanjima. Još 1996. godine dobio je Državnu nagradu za nauku u oblasti prirodnih nauka, a 1999. odlikovan je ordenom Reda Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića. Kada se zna da je Ruđer Bošković jedan od najvećih naučnika  i simbol evropske nauke prosvjetiteljskog doba, jasno je kolika je čast dobiti priznanje koje nosi njegovo ime.

Ali najveća potvrda veličine jednog naučnika nisu nagrade i odlikovanja, već djela koja ostaju iza njega. A iza Josipa Pečarića stoji impozantno bogatstvo naučnog rada. On je jedan od vodećih svjetskih stručnjaka u oblasti matematičkih nejednakosti, discipline koja se bavi fundamentalnim pitanjima odnosa među matematičkim izrazima i strukturama, a koja ima primjenu u mnogim granama moderne nauke. Njegova istraživanja dala su ne samo teorijske rezultate već i primjene koje su našle mjesto u savremenoj analizi, statistici, fizici i inženjerstvu.

Brojevi govore sami za sebe. Objavio je više od 1300 radova u matematičkim časopisima. Kada se uzme u obzir da prosječan naučnik objavi desetine, a rijetko ko stotine radova, jasno je da se ovdje radi o naučnoj produktivnosti kakva se rijetko sreće. Pored toga, Pečarić je najcitiraniji hrvatski matematičar. Njegovi rezultati prisutni su u radovima kolega širom svijeta, a njegove ideje inspirisale su generacije istraživača.

Akademik Pečarić i Adrijan Vuksanović

 

Ako zavirimo u svjetske naučne baze, dobijamo jasniju sliku njegove veličine. Na Google Scholar-u njegovo ime stoji uz 1.694 publikacije i čak 24.748 citata, uz H-indeks 55. Na MathSciNet-u ima 1.382 publikacije i 7.257 citata, sa H-indeksom 28. U Scopus bazi evidentirano je 844 publikacija sa 8.436 citata i H-indeksom 39. U WoS bazi bilježi 843 publikacije i 7.457 citata, sa H-indeksom 36. Svaki od ovih pokazatelja otkriva koliko je njegovo ime prisutno u svjetskoj nauci, koliko se drugi oslanjaju na njegove rezultate i koliko je njegov rad postao neizostavan dio matematičke misli.

Posebno treba istaći i istraživanja sa Univerziteta Stanford u Kaliforniji koja prate rad i uticaj stotina hiljada svjetskih naučnika. Na listi od preko 204 hiljade istraživača koji su obuhvaćeni analizom cijele karijere, Josip Pečarić nalazi se na 2434. mjestu. U istoj analizi prvi iz Republike Hrvatske je tek na 8046. mjestu. Ako pogledamo listu za 2022. godinu koja obuhvata 210.199 naučnika, Pečarić se nalazi na 2331. mjestu, dok prvi iz Hrvatske zauzima 9412. mjesto. Ovi brojevi ne znače samo redni broj na tabeli, već predstavljaju svjedočanstvo da je čovjek iz Kotora svojim znanjem, radom i neumornošću ušao u sam vrh svjetske naučne elite.

Kada sagledamo sve ove podatke, vidimo da je Pečarić elita svjetske nauke. On je institucija sam za sebe. Njegov naučni rad predstavlja riznicu koja ostaje budućim generacijama. Njegovi rezultati su poput stubova na kojima se gradi dalja matematika, ali i mostova koji spajaju različite discipline.

I upravo tu se otvara šira refleksija. Naučnik ovakvog formata mogao je da se potpuno izgubi u univerzalnosti nauke, da zaboravi svoje porijeklo i svoje mjesto. Ali Josip Pečarić to nije učinio. On je, i pored svjetske slave, ostao vezan za Kotor, za Boku, za Hrvate u Crnoj Gori i za Crnu Goru u cjelini. On je primjer da univerzalnost i pripadnost nisu suprotstavljeni, već da jedno drugo obogaćuju. Njegov naučni rad je univerzalan, ali njegov duh i identitet ostaju u svom korijenu.

Akademik Josip Pečarić nas uči da naučna veličina ne poništava zavičajnu pripadnost, nego je produbljuje. Njegovo ime danas stoji rame uz rame sa najvećim svjetskim naučnicima, ali istovremeno i sa velikanima Boke Kotorske, koji su kroz vijekove spajali more i planinu, lokalno i svjetsko, svakodnevno i vječno.

Akademik Pečarić i Zvonimir Deković

 

MONOGRAFIJE, ČASOPISI I MEĐUNARODNE KONFERENCIJE STVARANJE NAUČNE ŠKOLE JOSIPA PEČARIĆA

 Osim ogromnog broja članaka u međunarodnim matematičkim časopisima, akademik Josip Pečarić autor je ili koautor četrdeset monografija. Svaka od tih knjiga predstavlja svojevrsni temelj za buduća istraživanja, a njihov značaj potvrđuje i činjenica da je o jednoj monografiji u prestižnom časopisu American Mathematical Monthly 1991. godine poznati matematičar D. Pedoe napisao cijeli članak. To je rijetka i dragocjena potvrda vrijednosti njegovog rada, jer kada kolega svjetskog ugleda posveti poseban tekst nečijoj monografiji, onda je jasno da se radi o djelu koje prevazilazi trenutne granice i otvara nova istraživačka polja. Izdavačka kuća Element prepoznala je snagu i kontinuitet njegovog stvaralaštva i pokrenula seriju Monographs in Inequalities, u kojoj je do sada objavljeno 22 monografije. Time je stvoren institucionalni okvir kroz koji se Pečarićeva istraživanja ne samo šire, već i postaju dio šire matematičke zajednice. Ove monografije nisu puka teorijska zbirka, već živa riznica u kojoj matematičke nejednakosti dobijaju nove oblike i primjene.

Posebno značajan doprinos ogleda se u njegovom pedagoškom i organizacionom radu. Osnovao je seminar Matematičke nejednakosti i primjene na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, seminar koji je kroz godine postao pravi rasadnik novih matematičkih snaga. Iz njega je izašlo preko četrdeset doktora nauka, što znači da je akademik Pečarić ne samo stvaralac, već i učitelj, mentor, vođa generacija mladih istraživača. Danas taj seminar ima i svoj ogranak na Sveučilištu u Splitu, čime se Pečarićev uticaj širi kroz čitavu Hrvatsku, a posredno i šire, jer njegovi učenici odlaze na univerzitete širom svijeta.

Nije ograničio svoje znanje samo na prostor Balkana. Niz godina predavao je na Abdus Salam School of Mathematical Sciences u Lahoru, ostavljajući dubok trag i u Pakistanu, đe i danas postoji niz njegovih učenika koji predaju na tamošnjim univerzitetima. Na taj način stvorio je mrežu saradnika i prijatelja nauke koja prelazi granice kontinenata. Više od 230 saradnika iz cijeloga svijeta svjedoči o njegovoj otvorenosti, o sposobnosti da inspiriše i povezuje ljude različitih kultura i naučnih tradicija. Još jedan Pečarićev doprinos jeste osnivanje i uređivanje matematičkih časopisa. Prvi hrvatski matematički časopis koji je uvršten na svjetske liste najboljih znanstvenih časopisa bio je upravo njegov Mathematical Inequalities and Applications (MIA). Ovaj časopis bio je na Q1 listi, a danas se nalazi na Q2, i dalje kao jedan od rijetkih hrvatskih časopisa koji su dostigli takav međunarodni ugled. Još veći uspjeh postigao je njegov časopis Journal of Mathematical Inequalities (JMI) koji se nalazi na Q1 listi i spada među prvih 5 odsto najuticajnijih matematičkih časopisa u svijetu. On zauzima 15. mjesto od 329 matematičkih časopisa sa impakt faktorom, što je izuzetan rezultat za časopis koji potiče iz malog prostora kakvi su Hrvatska i Crna Gora.

Akademik Pečarić i lider HGI Adrijan Vuksanović

Pokrenuo je i časopis Fractional Differential Calculus, koji se našao na Scopus listi, čime je još jednom dokazao da ne samo da stvara, već i da gradi platforme za buduće istraživače. Interesantno je da je krajem 2024. godine tražio da se njegovo ime izbriše iz uredništava tih časopisa, uz poruku „Pomozi sirotu na svoju sramotu! Više to nisu moji časopisi”. Ova rečenica odjekuje kao moralni stav čovjeka koji jasno pokazuje da su mu vrijednosti važnije od formalnih pozicija, da nauku vidi kao čistu i časnu sferu u kojoj kompromisi sa savješću nemaju mjesta.

Trenutno je glavni urednik novog časopisa Pakistan Journal of Mathematical Sciences, čime nastavlja graditi mostove između naučnih zajednica i kultura. Osim toga, član je uredništava ili recenzent mnogih međunarodnih časopisa, a kao pozvani ili plenarni predavač učestvovao je na brojnim konferencijama. Njegova prisutnost na međunarodnim skupovima uvijek je bila prilika da prenese ne samo svoja istraživanja već i duh otvorenosti i saradnje.

U njegovu čast održane su mnoge konferencije: 2008. godine u Trogiru „Mathematical Inequalities and Applications 2008“, zatim u Lahoru 2010, u Jinjuu u Južnoj Koreji 2012, a 2014. godine ponovo u Trogiru, kada je pod pokroviteljstvom HAZU održana konferencija povodom objavljivanja njegovog hiljaditog naučnog rada. Slijedile su i konferencije u Mostaru 2015. i u Zagrebu 2018. povodom njegovog 70. rođendana. Svaka od ovih manifestacija bila je više od naučnog događaja – bila je priznanje čovjeku čiji su rezultati postali stub modernih istraživanja u matematici.

Zbog njegovih zasluga, jedan broj međunarodnog časopisa Banach Journal of Mathematical Analysis posvećen je upravo njemu. U tom broju objavljeni su članci koje su svjetski matematičari napisali kao znak zahvalnosti i priznanja. Intervju s njim objavljen u tom broju kasnije je preveden i na kineski, čime je njegovo ime ušlo i u azijski akademski prostor. Čak su i njegova istraživanja citirana u prestižnom časopisu Nature, a u saradnji s P. T. Landsbergom objavio je rad u Physical Review (1987), jednom od najvažnijih časopisa u fizici. Njegova istraživanja inspirisala su i članke poput „Accentuate the negative“ profesora Petera Bullena sa Univerziteta u Vankuveru, što još jednom pokazuje širinu i dubinu njegovog uticaja.

Dakle, Pečarićevo stvaralaštvo je živa naučna škola. Monografije, časopisi, seminari, konferencije i međunarodna mreža saradnika predstavljaju sistem koji je on izgradio vlastitim trudom i vizijom. To je sistem koji će nadživjeti jednog pojedinca i ostati generacijama koje dolaze. U njegovom radu jasno se vidi da je nauka kolektivni poduhvat, ali da pojedinac svojom upornošću i posvećenošću može postati pokretačka sila čitavog područja istraživanja.

 

SVJETSKA PRIZNANJA I PUBLICISTIČKI OPUS AKADEMIK JOSIP PEČARIĆ IZMEĐU NAUKE I JAVNOG ANGAŽMANA

Zbog izuzetnih zasluga u matematici, akademiku Josipu Pečariću posvećen je jedan cijeli broj međunarodnog naučnog časopisa Banach Journal of Mathematical Analysis (Vol. 2, No. 2, 2008). Riječ je o časopisu koji se nalazi na prestižnim SCIE i CC listama, što znači da pripada samom vrhu svjetske naučne periodike. U tom posebnom broju mnogobrojni svjetski matematičari objavili su članke posvećene Pečariću, čime su potvrdili da njegovo ime nije samo poznato, nego i duboko poštovano u međunarodnoj zajednici. Sam čin posvećivanja cijelog broja jednog uglednog časopisa pojedincu predstavlja jedno od najvećih priznanja koje naučnik može doživjeti za života. To je svojevrsna kruna karijere, dokaz da ono što je stvarao nije ostalo u sjenkama biblioteka i baza podataka, nego je postalo inspiracija i obaveza drugima da nastave njegovim putem.

U tom broju objavljen je i intervju sa akademikom Pečarićem (str. 163–170), koji je kasnije preveden i objavljen na kineskom jeziku u časopisu Mathematics (2012). Sama činjenica da je intervju preveden i objavljen u Kini, zemlji koja danas prednjači u razvoju matematike i prirodnih nauka, govori o univerzalnosti njegovog naučnog autoriteta. Njegovo ime i njegovi stavovi prepoznati su na svim kontinentima, a njegova riječ nije bila samo stručno tumačenje već i glas naučnika sa moralnim i intelektualnim integritetom.

Pečarićeva istraživanja bila su predmet interesovanja i u najuticajnijim svjetskim časopisima. Njegovi radovi citirani su u Nature, jednom od najvažnijih i najpoznatijih naučnih časopisa uopšte. Zajedno sa P. T. Landsbergom objavio je članak u Physical Review (A35, 1987), što predstavlja dodatnu potvrdu širine njegovog naučnog djelovanja – od matematike do fizike, od teorijskih konstrukcija do fundamentalnih prirodnih zakonitosti. Njegov rad inspirisao je i članke drugih autora, među kojima je posebno značajan tekst „Accentuate the negative“ objavljen 2009. godine u časopisu Mathematica Bohemica (Vol. 134, No. 4, str. 427–446), čiji je autor Peter Bullen, profesor emeritus sa Univerziteta u Vankuveru. Kada se naučniku posvećuje takva pažnja, jasno je da njegovo djelo prevazilazi lični opus i postaje dio kolektivnog nasljeđa svjetske nauke.

Akademik Pečarić u šetnji Tivtom

Da bi se razumjelo mjesto akademika Pečarića u širem kulturnom i naučnom kontekstu, dovoljno je pogledati publikaciju Matice hrvatske Prijelomna vremena – Hrvatske zemlje nakon 1918. Na stranici 413. poglavlja o znanosti spominju se najznačajniji hrvatski naučnici dvadesetog vijeka. Uz nobelovce Lavoslava Ružičku i Vladimira Preloga, uz fizičara Ivana Supeka, uz matematičara Vilima Fellera, molekularne biologe Miroslava Radmana i Ivana Đikića, fizičare Davora Pavunu i Marina Soljačića, nalazi se i ime Josipa Pečarića, označenog kao jednog od najvećih autoriteta u teoriji nejednakosti. Samo prisustvo na toj listi znači uvrštavanje u najuži krug ljudi koji su oblikovali ne samo hrvatsku, nego i svjetsku nauku dvadesetog i dvadeset prvog vijeka.

Međutim, Pečarićev rad nije se zaustavio na apstraktnim formulama i naučnim konferencijama. Njegova misija bila je i ostala šira. Akademik Pečarić poznat je i po svom publicističkom radu, đe je objavio više od 210 knjiga. Ovaj broj je sam po sebi impresivan, ali važnije je ono što knjige donose  misao angažovanog intelektualca koji razumije da nauka ne može biti odvojena od društva. Njegove publicističke knjige bave se politikom, identitetom, kulturom, pitanjem položaja Hrvata u Crnoj Gori i Hrvatskoj, odnosom prema istoriji i savremenim izazovima.

U tim knjigama Pečarić pokazuje drugu stranu svoje ličnosti  stranu intelektualca koji ne bježi od javnog prostora, već ulazi u njega spreman da se suprotstavi stereotipima, predrasudama i zaboravu. Ako je u matematici tražio jasnoću i strogoću dokaza, u publicistici je tražio jasnoću moralne pozicije. Ako je u formulama tražio logički poredak, u društvu je tražio pravdu i priznanje onih koji su često ostajali na margini.

Njegov publicistički rad može se posmatrati kao produžetak naučnog duha tamo đe matematika postaje tiha i apstraktna, Pečarićeva publicistika postaje glasna i angažovana. To ga čini ne samo matematičarom svjetskog ranga, nego i jednim od rijetkih intelektualaca našeg vremena koji su znali da spoje univerzalno i lokalno, naučno i društveno, apstraktno i konkretno.

Na kraju, treba naglasiti da akademik Josip Pečarić ostaje svjedok vremena i trajni podsjetnik na to koliko je važno ne odvajati znanje od odgovornosti. Njegovo ime stoji rame uz rame sa nobelovcima i velikanima nauke, ali i sa piscima, publicistima i borcima za ljudska prava. To je spoj koji ga čini jedinstvenim i koji nam pokazuje da veličina ne dolazi samo iz laboratorija i biblioteka, već i iz hrabrosti da se govori i piše o onome što društvo ponekad želi da prećuti.

VIŠEDECENIJSKA BORBA ZA HRVATE I HRVATSKI IDENTITET PEČARIĆ KAO ISKRENI PRIJATELJ CRNE GORE

Akademik Josip Pečarić ne pripada samo svijetu apstraktne matematike i naučnih formula, on pripada i svijetu u kojem se vodi stalna borba za očuvanje identiteta, jezika, kulture i dostojanstva naroda kojem pripada. Njegova višedecenijska borba za Hrvate u Crnoj Gori nije bila samo sporedna aktivnost, već integralni dio njegovog javnog i intelektualnog djelovanja. On je uvijek znao da naučnik, ma koliko bio utemeljen u apstraktnim disciplinama, ne smije ostati nijem pred pitanjima života i sudbine svoga naroda.

Pečarić nikada nije zaboravio da je rođen u Kotoru, među Hrvatima Boke Kotorske, da mu je djetinjstvo oblikovala ta posebna kultura mora i kamena, katoličkih crkava i mediteranskog duha, i da ga taj identitet obavezuje. Dok je gradio karijeru svjetskog matematičara, dok je sticao priznanja i dobijao nagrade, uvijek je nalazio vremena da javno podrži i ohrabri svoju zajednicu u Crnoj Gori. Pisao je i govorio o tome koliko je važno da Hrvati u Crnoj Gori ne budu zaboravljeni, da im se prizna njihova istorijska uloga i kulturna posebnost. U vremenima kada se činilo da mali narodi i zajednice nestaju  i asimiluju se pod velikosrpskom prtopagandom Pečarićev glas bio je jasan i glasan.

Njegova borba za hrvatski identitet u Crnoj Gori nije bila usmjerena protiv drugih, već za očuvanje dostojanstva i prava svakog aprvenstveno hrvatskog naroda. Upravo zbog toga bio je i ostao prijatelj brojnih crnogorskih intelektualaca, ljudi koji su u njemu prepoznali iskrenog sagovornika i podržavaoca. On je znao da se zajednička borba za kulturu pamćenja, za slobodu mišljenja i za jednakost naroda ne može voditi u izolaciji, već kroz dijalog i solidarnost. Pečarić je stajao uz one koji su željeli slobodnu i građansku Crnu Goru, i zato se njegovo ime mora pamtiti i u crnogorskoj intelektualnoj zajednici.

Nažalost, akademik Josip Pečarić nikada nije postao član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Vjerovatno mu je najveća „mana“ to što je Hrvat. Da je Srbin, nema sumnje da bi se CANU rado kitila kao perjanicu svjetske nauke. Ali istina je da prava veličina ne zavisi od formalnih institucija, već od trajnog doprinosa čovjeka nauci, kulturi i zajednici. CANU time nije umanjila Pečarića, već samu sebe. Njegovo ime ionako pripada svjetskoj akademskoj sceni, ali i Crnoj Gori, jer zavičaj ne određuju pečati i članske karte, već krv i pripadnost. Časna i intelektualna crnogorska zajednica ne smije da zaboravi Josipa Pečarića. On je velikan riječi i djela, čovjek koji je iako je karijeru gradio izvan Crne Gore, ostao vjeran svojoj zemlji, svojoj Boki i svom narodu. Njegov život svjedoči da se pripadnost ne mjeri brojem provedenih godina u jednoj zemlji, već stalnom sviješću o korijenima i odgovornosti prema njima. On je svojim životom i djelom pokazao da se može biti matematičar svjetskog glasa i istovremeno borac za svoj narod i prijatelj Crne Gore.

Zbog toga je ovaj tekst i ovaj podsjetnik dužnost i obaveza. Jer ako zaboravimo Josipa Pečarića, zaboravljamo dio sebe, zaboravljamo mogućnost da iz malog Kotora, iz Boke, iz Crne Gore, može poteći ime koje se svrstava sa velikanima svjetske nauk.

U liku Josipa Pečarića Crna Gora i Hrvatska sreću se u znanju i časti, jer on je jednako sin Kotora i ponos Hrvatske, a u svijetu  naučnik koji svjedoči da pripadnost uvijek obogaćuje univerzalno.

https://madeinmontenegro.com/akademik-josip-pecaric-ponos-kotora-i-hrvata-u-crnoj-gori/

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista