By U Beogradu je 26. kolovoza 2024. objavljena je izvanredna, prijelomna, hitna vijest iliti ‘’breaking news’’ koja je glasila (izvorno na srpskom):
’’EKSKLUZIVNO SAZNAJEMO: U kontraobaveštajnoj operaciji BIA uhapšen hrvatski špijun. Rano jutros na području grada Beograda, Bezbednosno-informativna agencija je u saradnji sa drugim nadležnim državnim organima sprovela kontraobaveštajnu operaciju na planu hapšenja hrvatskog špijuna.
Kako saznajemo, ova akcija je rezultat višemesečnog operativnog rada BIA i nastavak suzbijanja špijunskog i destruktivno-subverzivnog delovanja hrvatske obaveštajno-bezbednosne službe SOA.’’
Na vijest iz Beograda odmah su reagirali Predsjednik Vlade RH, Andrej Plenković, ministar vanjskih poslova Goran Grlić Radman i ravnatelj prozvane SOA-e, izjavljujući da uopće ne znaju tko je taj ’uhapšeni špijun’. Međutim, srbijanski premijer Miloš Vučević tvrdi da hrvatske službe znaju o kome je riječ, da je podrijetlom Srbin, da ne zna ima li hrvatsko državljanstvo te da će Srbija izaći s podatcima kad za to dođe vrijeme.
I konačno, prema beogradskim medijima, BIA je objavila da je otkrila o kome se radi. Naime, na osnovi jednog novinarskog teksta, u kojem je proglašen hrvatskim špijunom, izvjesni Damir Perčić pozvan je na razgovor u BIA-u, izjavivši: Nemam državljanstvo ni Mađarske ni Hrvatske, a 1991. i 1992. godinu proveo sam kao vojnik u Sloveniji i Hrvatskoj i mislim da sam zadužio ovu zemlju, a ne da budem optužen za ovako nešto.
Ako je i otkriven identitet ’hrvatskog špijuna’ i dalje ne znamo što se krije iza toga. Uzimajući u obzir velikosrpske metode za subverzije što smo iskusili već odavno, a naročito uoči i za vrijeme Domovinskog rata, ‘hrvatski špijun’ nije ništa drugo nego smišljena operacija u skladu s ciljevima ‘srpskog sveta’.
Da bi se SOA bavila ’špijunsko-destruktivno-subverzivnim’ djelovanjem u Srbiji zvuči nestvarno jer se, iz jednostavnog razloga, mora baviti četništvom u Hrvatskoj na što je upozorila u izvještaju 2016:
I dalje su aktivne organizacije i pristaše četničkih pokreta u državama okruženja. Pri tome postoje i kontakti prema istomišljenicima u RH te prema ostalim organizacijama i pojedincima s velikosrpskih ideoloških polazišta. Ono što zabrinjava jest da je iskazivanje velikosrpskog i četničkog ekstremizma na području RH. A koje je sve više zamjećivano i među mlađom populacijom. Uz navedeno, pristaše četničkih pokreta zastupaju izrazito anti-NATO-ovske stavove.
Od tada pa do danas svjedočimo porastu četništva u Hrvatskoj koje se manifestira raznim provokacijama kao što su: skidanje hrvatske zastave kod Knina prošle godine, drsko ponašanje srbijanskog glumca i vrijeđanja hrvatske policije Sergeja Trifunovića u Splitu, i ove godine, krajem lipnja u Vojniću, kada se izvjesni Miroljub K. (44), kako izvještavaju mediji (čak i ne znamo o kome se radi jer je iz nekog razloga zaštićen), pijan zaletio u bicikliste iz netrpeljivosti prema Hrvatima. Iz navedenog podatka o počinitelju uopće ne znamo o kome se radi pa se postavlja pitanje zašto ga se štiti. Kad je u pitanju hrvatski branitelj svi podatci se odmah objave. A posebno promicanje četništva popularno je na društvenim mrežama kao što su WhatsUp i Tik-Tok.
Jedan od razloga za četništvo u Hrvatskoj je i činjenica da ’nema zakona po kojem bi se sankcioniralo’, kako je to izjavio Milorad Pupovac prije nekoliko godina. Nažalost to je jedan od apsurda hrvatskog pravosuđa po kojem četništvo nije sankcinirano, a je li u međuvremenu donešen zakon po kojem bi bilo, nije mi poznato. Ali je zato protuzakonito ukazivati na četništvo kao što svjedočimo u slučaju novinara Marka Juriča, pravomoćno osuđenog na 10 mjeseci zatvora uz dvije godine kušnje. U emisiji je, u siječnju 2016., ukazao na četništvo srpskih popova uključujući Porfirija Perića, sadašnjeg SPC patrijarha, kako pjevaju četničke pjesme. Završavajući emisiju na satirički je način upozorio Zagrepčane da se pripaze četnika kad prolaze Cvjetnim trgom zbog čega su ga Srpsko narodno vijeće i Pupovac tužili. U dva sudska procesa, vođena na tipično staljinistički način kao što su se vodili poslije 1945., imputirano mu je ono što uopće nije rekao i zbog toga osuđen.
Izvještaj SOA-e, izjava M. Pupovca te presuda M. Juriču jasno pokazuju da je četništvo u Hrvatskoj uzelo maha. Međutim, jedan od glavnih kreatora četništva je Srpska pravoslavna crkva (SPC) čiju, takoreći, infrastrukturu iliti logistiku koriste ostali protagonisti za svoje djelovanje. A SPC, kojoj pravoslavlje služi kao pokriće, je ustvari zločinačka organizacija kako je to javno iznio prof. Josip Jurčević, saborski zastupnik.
O ulozi SPC-a kroz povijest, a naročito u II. svjetskom ratu te uoči i za vrijeme Domovinskog rata više je nego poznato. A o njenom zločinačkom karakteru i ulozi vidi se i u Crnoj Gori.
U knjizi ’Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj’, objavljenoj 2000. godine u Beogradu, Milorad Tomanić iscrpno je opisao povijest i djelovanje SPC-a.
Osim četništva koje je vidljivije opasnija je, na što dugo ukazuje prof. Jurčević, premereženost hrvatskih institucija (agencija, ministarstava, pravosuđa), nelustriranim jugo-četničkim kadrovima. Uz ove još su i bivši teroristi iz tzv. SAO Krajine zahvaljujući HDZ-SDSS koaliciji tako da mjesto tajnika u državnoj agenciji, primjerice, dobije topdžija koji je ispaljivao granate na Hrvatska naselja. Osim topdžije izvrsno se snašao i jedan snajperist, predsjednik općinskog SDSS-a, nedavno uhićen za ratni zločin nad Hrvatima 1991. Uzgred, na vijest o uhićenju snajperista Milorad Pupovac bio je ’zatečen’ što je malo čudno iako se za to znalo već 2019. Uzimajući u obzir stanje u pravosuđu te iskustvo u procesuiranju srbočetničkih terorista ne će biti iznenađenje, ako snajperist bude i oslobođen, primjerice zbog nedostatka dokaza.
O velikosrpskim provokacijama o kojima je bilo riječi hrvatska javnost je manje-više upoznata. Međutim, ima jedna koja prolazi nezamijećena. O čemu se radi? Poznato je da Srpsko narodno vijeće (SNV) često obilježava godišnjce izmišljenih ili navodnih zločina nad Srbima u ND Hrvatskoj i koje izdašno financira Vlada RH . Uz Jasenovac, kao ’najveće stratište’, tu su Jadovno, Banski Grabovac, Dječji logor u Sisku, Glina i dr. Osim članova SNV-a, SDSS-a i Documente iz Beograda dolazi, izvjesni Veran Matić koji je, kako ga predstavljaju ’specijalni izaslanik predsjednika Republike Srbije za rješavanje pitanja nestalih sa Republikom Hrvatskom’. Ustvari, on je agent-provokator zadužen za velikosrpsku propagandu za ciljeve ’srpskog sveta’. I u tom svojstvu došao je u Glinu, na 83. godišnjicu, kako je poznato, ustaškog pokolja u pravoslavnoj crkvi u Glini, koji se navodno dogodio 29. srpnja 1941. Kao glavni govornik održao je ’čas iz istorije’ u kojem je selektivno isticao dobro poznate velikosrpske laži o genocidu ustaške ND Hrvatske nad Srbima, Židovima i Romima, negiranju ustaških zločina, antifašizmu…
https://www.portalnovosti.com/nazor-je-u-partizane-otisao-zbog-istrebljenja-srba-i-zidova
Osvrćući se na stradanje Srba u glinskoj crkvi nije izbjegao ni ’’mesta stradanja u ratu od 1991.-1995.’’, na koja gledamo kao na mesta za novu odgovornost jednih prema drugima…’’ Zanimljivo, da ’specijalni izaslanik’ nije spomenuo govor Aleksandra Vučića, u ožujku 1995., kada je pobunjene srpske teroriste u istoj toj Glini, odlučno uvjeravao: ’…Nikada Srpska Krajina, nikada Glina neće biti Hrvatska, nikada Banija neće nazad u Hrvatsku… Vi znate da ćete živeti u Velikoj Srbiji, jedinstvenoj srpskoj državi, tu odstupavanja više neće biti“. Naravno, u pomno pripremljenom izlaganju koje mu je, vjerojatno napisao Pupovac, nije se smio spomenuti Vučićev govor. Uzgred, mogli su prikazati snimku sa skupa (dostupno na YouTube-u) kojemu je nazočio i ratni zločinac Vojislav Šešelj.
Agent-provokator ’očito’ ne zna za Vučićev govor pa se zato radije upustio u ’istorijske’ događaje. Jedan od tih je i hrvatska himna Lijepa naša domovino koju je, eto, komponirao Srbin Josif Runjanin, istaknuvši da su ’tu pesmu pevali zajedno Srbi i Hrvati’. Ako su ju tada ‘pevali’ zajedno, bilo bi poželjno da nam agent-provokator i Pupovac objasne zašto to ne čine danas. Ne čine zato što većina Srba, kojima je vožd Pupovac, ne prihvaća Hrvatsku kao svoju domovinu. No, nije upitno da Josif Runjanin, po kojemu je nazvan Srpski kulturni centar u Glini, nije bio Srbin nego je bio Hrvat, Josip Runjanin, pravoslavne vjere.
Zaključujući izlaganje agent-provokator pohvalio je rad SNV-a i Pupovca zaslužnih za izgradnju Srpskog kulturnog centra u Glini i u ostalim mjestima diljem Hrvatske, ukupno 40 centara (Plan Z40 umjesto Plana Z4), koje je financirala Vlada RH. Postavlja se pitanje, prvo, na osnovi čega je Vlada donijela tu odluku, drugo, koliko je to stajalo, treće, koja će biti uloga centarā, i četvrto, tko će plaćati održavanje. Izgleda da je Plan Z40 važniji od obnove oštećenih kuća/zgrada u potresu. Nije li se taj novac mogao iskoristiti u nešto daleko korisnije!? Jedno od objašnjenja je da je to jedan od ’strateških ciljeva’ kojima se često Plenković razmeće. Na početku svog mandata, negdje 2016., izjavio je da se zalaže za nacionalne manjine sa željom da se integriraju u hrvatsko društvo iz čega proistječe financiranje njihovih aktivnosti i programa. Izgleda da Plenković i njegovi HDZ apartčici ne shvaćaju ili ne žele shvatiti da izdašnim financiranjem ustvari plaćamo nacionalne manjine da se ne integriraju.
A što se tiče spomenutog ‘ustaškog pokolja u pravoslavnoj crkvi u Glini, 29. srpnja 1941.’, dugo je bila samo jedna verzija slično kao i za druge događaje iz II. svjetskog rata. Naime, prema velikosrpskoj propagandi i lažima, u pravoslavnoj crkvi u Glinu ustaše su pobile oko tisuću Srba. Međutim, u svom znanstvenom radu povjesničar dr. Stjepan Razum pobio je nametnutu/lažnu verziju koju promiču SNV, Documenta i drugi protagonisti ‘srpskog sveta’.
(Stjepan Razum. Rezultati iztraživanja Karla Lipaka o događaju u Glini, Tkalčić, 26./2022., 625-661.)
Svoj rad dr. Razum predočio je na znanstvenom skupu ‘Što se uistinu dogodilo u glinskoj srpskopravoslavnoj crkvi između 29./30. srpnja i 4./5. kolovoza 1941. – svjedočanstva i kultura sjećanja’, održanom 29. lipnja 2012., na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Dovoljno je navesti samo sljedeći dio iz rada koji pobija srpske laži:
‘U ovom radu bavim se nekim načelnim pitanjima, koja su podkriepljena mnogim pojedinačnim podatcima. No, žarište rada je t.zv. “pokolj u glinskoj pravoslavnoj crkvi”, dokazujući da pokolja u crkvi nije bilo, pogotovo ne planiranoga pokolja. Pokolja je, nažalost, bilo, ali nad izkopanim jamama u Prekopi i na putu prema Novom Selu Glinskom. U crkvi su se dogodila dva ubojstva, poznata imenom i prezimenom, i tri ubojstva na tornju crkve’.
Za one koji se ne slažu s rezultatima ovog istraživanja dr. Razum im je dao priliku da ga ospore nakon što prouče rad koji je javno dostupan.
HIC RHODUS, HIC SALTA.
Anto Periša
