…sjećam se, kao da je jučer bilo…
Rano poslijepodne, 27. dan travnja mjeseca, ljeto Gospodnje 2017.
Prigušeno svjetlo, muk, muha zuji, zuji, zuji, a nitko ni zalijepiti je za stol snage nema.
Mučno, ali, eto, uđe u povijest malih ljudi na bitnim – ma – presudnim pozicijama u državnoj hrvatskoj politici 21. stoljeća!
Poprilično sam siguran da baš nitko ne zna ime i prezime, datum rođenja, djevojačko prezime, OIB ni adresu „političke egzekutorice“ koja je na vlast „dovela“ jedne, a u privremenu ropotarnicu vladanja u Hrvata – „otpravila“ neke druge.
Naime, zapravo im je presudio jedan drugi čovjek, gotovo onaj čuveni „nepoznat netko“, ali, što jest-jest, političku je egzekuciju izvršila tajnica ili, bolje, „the tajnica“!
Ok, bilo pa prošlo, ali mene muči što se otad događa s tom nemilosrdnom „političkom egzekutoricom“ – je li možda, zbog proživljenoga stresa, neslućenih razmjera, na radnomu mjestu, na bolovanju?!
…ili je, ne dao Bog, dobila otkaz?!
Ili je, pak, poput državorušitelja Marka Franciškovića, smještena u neku zgradurinu „oker boje“, u kakvoj Aleji tužnih pogleda?!
Hm!
…a, da je nije možda ubajbučilo?!
Ili je, kao svjedokinja-pokajnica, sa zaštićenim identitetom, preseljena s obitelji, recimo na Barbados, dok se ne provede postupak?!
Ne znam sad je li ovo zlonamjerno ili je i ovo, kao u slučaju Marka F., rušenje državne vlasti, ali čujem da prodaje grincajg na placu u Kašini?!
…a, najiskrenije, palo je meni na pamet da pod skrivenim identitetom, nakon zahvata iz domene facijalne kirurgije, radi na blagajni u Plodinama u Đurmancu ili, pak, na šalteru gradskoga groblja u Dugoj Resi ili negdje, gdje će biti neprimjetna, mislim – sve to pod uvjetom da je nešto skrivila, a je li tome tako – e, to stvarno ne znam!
Ok, kako bilo, ali – ubijte me – ne znam, je li otvoren natječaj za „tajnicu Vlade, koja piše rješenja tj. odluke o prekidu koalicijskoga sporazuma ministrima ili, pak, drugim političar(ka)ima koji/e participiraju u vlasti u Lijepoj našoj“!?
Ma, ne, nisam ja zainteresiran baviti se tom rabotom, nego si nešto mislim – bilo bi posla ovih dana – a dalo bi se, kako stvari stoje, ubiti i štogod prekovremenih sati pa tako uprihoditi pokoju ustašku kunu, pokušavajući ući u trag svim silnim poskupljenima, poglavito onima koji su najavljeni za „kolekciju jesen-zima 2022-23.“!
Nomina sunt odiosa, kaže ona stara bodulska ili neoudbaška, nisam nikad bio na ti s poviješću ni sa zemljopisom, a i ne sjećam se više kako nas je učilo, ali znam da nekad davno postojahu vremena kad je sve, baš sve – crno na bijelom – nerijetko i na zidu, pisalo u „ime naroda“!
Anđelko Jeličić
Leave a Comment