Državno financiranje vrhunskog sporta šaka je u oko svakom prosječnom poreznom obvezniku. Dok se igrači, treneri i izbornici guše u milijunskim ugovorima, država im redovito uplaćuje goleme svote iz proračuna. Kada se ti isti akteri na pobjedničkim postoljima busaju u prsa i zaklinju u domoljublje, javnost opravdano postavlja pitanje bi li itko od njih obukao hrvatski dres besplatno, isključivo iz ljubavi prema domovini. Odgovor je bolno jasan – ne bi.
Glavni argument vladajućih struktura za neopravdano trošenje javnog novca jest famozna svjetska vidljivost i promocija zemlje. No, taj izgovor skriva potpunu nesposobnost sustava. Država koristi sportske uspjehe kao jeftini marketinški trik, jer njezine vlastite institucije ne rade svoj posao. Hrvatska ima diplomatsku mrežu i veleposlanstva diljem svijeta koja su masno plaćena upravo za brendiranje i promociju države, a rezultati su im potpuno nevidljivi. Umjesto da veleposlanstva profesionalno grade ugled države kroz gospodarstvo, kulturu i politiku, diplomati spavaju, (svaka čast iznimkama), dok država taj sustavni propust kompenzira financiranjem profesionalnog sporta.
Gledati sportske zvijezde kako naplaćuju svaki nastup dok se deklariraju kao najveći domoljubi stvara mučan kontrast s onima koji su državu doista zadužili. Vrhunski sport je industrija zabave u kojoj igrači prodaju svoj talent na tržištu, a domoljublje im služi kao izvrstan paravan za podizanje vlastite cijene i popularnosti. Dok se zaklinju u hrvatsku trobojnicu, mnogi od tih promotora bježe u porezne oaze kako vlastitoj državi ne bi uplatili ni centa poreza, ostavljajući domaće radnike da financiraju bolnice i škole. Iza hrvatskih branitelja stajao je mukotrpan rad, obitelji i izgrađeni životi, pa su svejedno bez razmišljanja i kalkulacija krenuli na prve crte bojišnice. Branitelji u rat nisu išli zbog ugovora, bonusa i sponzora, išli su doslovno za ništa, a tisuće njih dalo je ono najvrijednije – vlastite živote.
Uspoređivati profitersko domoljublje sportaša s čistom, bezuvjetnom žrtvom branitelja uvreda je za zdrav razum. Država ne financira profesionalne sportaše zato što su oni siromašni ili zato što previše vole Hrvatsku. Ona ih plaća jer je to najlakši način da prikrije nerad vlastite diplomacije i kupi socijalni mir. Suvremeno sportsko domoljublje pod svjetlima reflektora nije nikakav ideal – to je čisti profesionalni biznis omotan u nacionalne boje i debelo naplaćen iz džepova osiromašenih građana.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
Leave a Comment