Hrvatska pravna država kapitulirala je pred predznakom moći, bogatstva i političkog utjecaja. Domaći zatvori guše se u prenapučenosti. Oni tiskaju sitne kradljivce u ćelijama koje odavno ne zadovoljavaju ni minimalne ljudske uvjete. Istovremeno, istinski idejni tvorci gospodarske propasti i milijunskih malverzacija pravosudni sustav promatraju s podsmijehom. Zaštićeni su neprobojnim zidovima svojih dvoraca i luksuznih inozemnih utočišta. Sustav pokazuje nevjerojatnu tromost u susretu s moćnim pojedincima. Takve osobe imaju resurse za dugotrajne pravne bitke i angažiranje najboljih odvjetničkih timova.
Devet godina pravosudne farse oko Agrokora i Ivice Todorića, bjegunstvo Zdravka Mamića u susjednu državu, te beskrajna odgađanja odlazaka iza rešetaka pod krinkom narušenog zdravlja, pretvorili su hrvatsko sudstvo u poligon za demonstraciju klasne nadmoći. Poruka koju institucije svakodnevno šalju narodu zastrašujuće je jasna. Ukradeš li malo, sustav će te samljeti u rekordnom roku. Opustošiš li pak milijune, država će desetljećima pisati optužnice. Ona gumi ključne vještake i mirno gleda kako suoptuženici kroz nagodbe isparavaju iz sudnice. Iza njih ostaje pravni vakuum i nula dana stvarne robije. Sličan obrazac bijega od pravde i izbjegavanja domaćih rešetaka vidljiv je i na najnovijem primjeru Vedrana Pavleka, bivšeg šefa Hrvatskog skijaškog saveza. Optužen za kolosalno izuzimanje gotovo 30 milijuna eura kroz zločinačko udruženje i mrežu inozemnih tvrtki, Pavlek je mirno napustio zemlju prije pokretanja istrage. Njegov odvjetnik javnost cinično izvještava kako klijent u zatvoru izgleda odlično i u izvrsnoj je fizičkoj formi. To samo potvrđuje da elita i u najtežim okolnostima zadržava povlašteni status.
Sraz argumenata u slučaju “Veliki Agrokor” najbolje ocrtava duboki ponor između tvrdnji institucija i javnog prkosa optuženih elita. Pravosudni organi u službenim aktima barataju brojkama i suhoparnim paragrafima o financijskim prevarama. Bivši vlasnik koncerna koristi svaku priliku za medijski napad na cijeli sustav. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu u službenoj optužnici jasno ističe težinu optužbi. Tužiteljstvo navodi da su Todorić i suoptuženici od 2006. do sredine 2016. dogovorili lažno prikazivanje financijskog stanja Agrokora. Time je Todorić sebi i povezanim društvima isplaćivao nepripadajuće dividende te pogodovali vlastitim interesima. S druge strane, Ivica Todorić s gnušanjem odbacuje sve tvrdnje. On javno poručuje kako je ova optužnica povijesna sramota pravosuđu Republike Hrvatske. Pravosudne procese naziva politički montiranim procesom i pokušajem otimačine njegova privatnog vlasništva.
U sjeni ovog medijskog rata odvija se i duboka šutnja onih koji su godinama bili ugrađeni u sam sustav bivšeg koncerna. Najbolji primjer za to je poznati novinar Mirko Galić. On kontinuirano objavljuje analitičke tekstove i komentira društvena zbivanja. Galić je svojevremeno radio kao savjetnik predsjednika uprave Agrokora. Njegov sin, Mislav Galić, godinama je gradio karijeru kao visokopozicionirani menadžer. Bio je i član uprave zadužen za hranu unutar koncerna. Nakon izbijanja afere, mlađi je Galić bio uhićen. Bio je podvrgnut dugogodišnjoj istrazi. Pravosudni epilog doveo je do njegova potpunog isključenja iz konačne optužnice. Danas obojica mudro šute o detaljima funkcioniranja carstva u kojem su zarađivali. Otac u javnom prostoru nastavlja pisati o drugim temama. On potpuno zaobilazi vlastitu obiteljsku povezanost s posrnulim gigantom.
Bivši “Gazda” danas ima 75 godina. Sudski proces sa spisom od milijun (?) stranica tek se polako i tromo priprema za prva prava ročišta. S obzirom na dinamiku hrvatskih sudova, u trenutku kada i ako uopće dočekamo pravomoćni pravosudni pravorijek, Todorić će imati blizu sto godina. Ova biološka zastara postaje legitimna i vrlo prozirna obrambena strategija. Ona je rezervirana samo za odabrane.
Pritom javnost opravdano postavlja pitanje zašto Todorić ne čeka suđenje u zatvoru. To su svojevremeno morali ratni zapovjednici poput Branimira Glavaša ili Tomislava Merčepa, optuženi po zapovjednoj odgovornosti. Odgovor leži u dvostrukim pravnim aršinima i izmjenama zakona. Optuženici za ratne zločine suočavali su se s nekadašnjim obveznim pritvorom zbog same težine djela. Za gospodarski kriminal takav automatizam ne postoji. Todoriću je ukinut istražni zatvor čim su ispitani svjedoci. Sloboda mu je osigurana rekordnom jamčevinom od oko milijun eura koju su uplatili njegovi prijatelji. Budući da više nije na čelu koncerna, sud smatra da nema opasnosti od ponavljanja djela. Tako, unatoč milijunskoj šteti za državu, optuženi gospodarstvenik uživa u komforu. Pravni sustav tretira financijsku devastaciju društva daleko blaže od drugih teških kaznenih djela.
Javnost s velikim interesom prati i sudbinu poduzetnika Tomislava Horvatinčića. O njegovim su suđenjima, zdravstvenim problemima i maratonskom pravosudnom putu mediji ispisali doslovno na tisuće članaka. To je više nego o bilo kojem drugom pojedincu u novijoj povijesti države. Nakon što je odslužio veći dio kazne zatvora zbog pomorske nesreće i nesretne pogibije talijanskog bračnog para, on se ponovno našao pod lupom institucija. Nakon što ga je javnost snimila za volanom, policija ga je prijavila zbog kršenja izrečene sigurnosne mjere zabrane upravljanja vozilima. Sudstvo je u ovom novom postupku reagiralo striktno. Izvanraspravno vijeće Županijskog suda odredilo je da on rasplet situacije mora čekati u istražnom zatvoru u Remetincu. Zaključeno je kako njegova poodmakla dob od 78 godina i ozbiljni onkološki problemi ne predstavljaju prepreku za boravak iza rešetaka. U istu pravosudnu jednadžbu ulazi i slučaj poput onog bivšeg dekana zagrebačkog Geodetskog fakulteta Almina Đape. On se unatoč ozbiljnim europskim optužnicama za milijunske malverzacije branio sa slobode. Potpuno je jasno zašto građani gube vjeru u institucije. Mali ljudi bivaju kažnjeni brzo i rigorozno za minorne prijestupe. Pravosudni procesi protiv elite traju desetljećima. Prepuni su proceduralnih pogrešaka, zastara i apsurdnih preokreta.
Ova duboka i sustavna nepravda trajno je osakatila povjerenje građana u vlastitu zemlju. Pojam jednakosti pred zakonom pretvorio se u najobičniji mit. Rezultat takvog sustava je pretrpana kazniona u kojoj nema mjesta za prave ekonomske moćnike. Najveći krivci i dalje uživaju u luksuzu. Oni šalju poruku da se u Hrvatskoj kriminal na najvišoj razini zapravo isplati. Stvarna kazna ostaje rezervirana isključivo za sirotinju bez novca za kupnju beskrajnog pravnog vremena.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
Leave a Comment