U Hrvatskom javnom prostoru prilično nezapaženo je prošao Međunarodni dan borbe
protiv korupcije, koji se obilježava 9. prosinca. Naime na taj dan 2003. godine Opća
skupština UN posebnom rezolucijom je ukazala na problem korupcije i potrebu svakodnevne
borbe protiv nje, pa bi se mogao izvući zaključak da to i ne predstavlja osobiti problem u
hrvatskom društvu.
Hrvatskoj se odista nema što prigovoriti kada je riječ o institucionalno operativnoj
infrastrukturi za borbu protiv korupcije. Pa pogledajmo što je sve organizirano u cilju
suzbijanja korupcije u našem društvu.
1. Povjerenstvo za praćenje provedbe mjera suzbijanja korupcije
Izvršno je tijelo sastavljeno od najviših predstavnika tijela zaduženih za provedbu mjera
suzbijanja korupcije. Zadaće Povjerenstva su procjenjivanje korupcijskih rizika te
predlaganje i osmišljavanje mjera za njihovo sprječavanje, koordinacija provedbe Strategije
suzbijanja korupcije s pripadajućim Akcijskim planom, unapređenje djelotvornosti
provedbenih mjera akcijskog plana, jačanje međuinstitucionalne suradnje u provedbi mjera
Akcijskog plana.
2. Sektor za suzbijanje korupcije Ministarstva pravosuđa
Unutarnja je jedinica Ministarstva pravosuđa zadužena za prikupljanje i analizu podataka uz
provedbu Strategije suzbijanja korupcije i Akcijskog plana kao i obavljanje nadzora ciljeva
Strategije, predlaganje strateških pravaca, uspostavljanje suradnje i vršenje koordinacije s
drugim nositeljima provedbe antikorupcijskih mjera, te organiziranje promotivnih aktivnosti i
edukacija. Sektor također obavlja stručne poslove za Povjerenstvo za praćenje provedbe
mjera za suzbijanje korupcije.
3. Policijski nacionalni ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta
(PNUSKOK)
Ustrojen unutar Uprave kriminalističke policije, Ministarstva unutarnjih poslova prati i
izučava pojavne oblike korupcije i organiziranog kriminaliteta, njihovih trendova i načina
izvršenja, izravno provodi složenije kriminalističke obrade na nacionalnoj razini u suradnji
sa USKOK-om, drugim državnim odvjetništvima i nadležnim tijelima, neposredno obavlja
poslove nacionalne razine složenog i organiziranog kriminaliteta, i to u kriminalističkim
obradama koje se provode na području više policijskih uprava ili više zemalja, odnosno u
kojima je potrebna zajednička međunarodna policijska istraga
4. USKOK – Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta
Posebno je državno odvjetništvo specijalizirano za progon korupcije i organiziranog
kriminaliteta sa sjedištem u Zagrebu, a nadležan je za područje cijele Republike Hrvatske.
5. Nacionalno vijeće za praćenje provedbe Strategije za suzbijanje korupcije
Kao tijelo koje je osnovao Hrvatski sabor, obavlja parlamentarnu kontrolu provedbe
antikorupcijske politike. Nacionalno vijeće uz predsjednika koji je iz redova najveće oporbene
stranke i dopredsjednika koji je iz vladajuće stranke ima još 9 članova iz redova saborskih
zastupnika i istaknutih javnih djelatnika. Nacionalno vijeće održava sjednice o provedbi
antikorupcijskih mjera kao i tematske sjednice.
Iako je posljednji saziv Sabora konstituiran još krajem 2015.godine Nacionalno vijeće za
suzbijanje korupcije kojem je na čelu u sadašnjem sazivu Sabora sukladno zakonskim
odredbama osoba iz najveće oporbene stranke dr. Željko Jovanović, zbog političkih trgovina
oko izbora osoba iz javnog života, tek je konstituirano krajem listopada 2017. godine, pa tako
ništa nije čudno da je zadnje izvješće ovog tijela koje je bilo razmatrano u Saboru ono za
razdoblje 1. srpnja 2013. do 14. srpnja 2014.
Hrvatski sabor je inače još 27. veljače 2015. godine usvojio Strategiju suzbijanja korupcije za
razdoblje od 2015. do 2020. godine sa sedam strateških prioritetnih područja: integritet unutar
političkog sustava i uprave, lokalna i područna (regionalna) samouprava, javna nabava,
trgovačka društva u većinskom državnom vlasništvu, sprječavanje sukoba interesa, pravo na
pristup informacijama i uloga organizacija civilnog društva, građana i medija u suzbijanju
korupcije. Uz Strategiju sljedeće faze predstavljala je izrada i donošenje pratećih provedbenih
dokumenta – Akcijskog plana za 2015. i 2016. godinu, te 2017. i 2018. godinu.
Unatoč svim navedenim dokumentima kao i uspostavljenim tijelima na državnoj razini,
provedba Nacionalne strategije za suzbijanje korupcije ne daje gotovo nikakve
rezultate, a percepcija korumpiranosti u hrvatskom društvu osobito posljednjih godina
ponovo raste. O tome svjedoče i izvješća međunarodnih tijela u prvom redu godišnji
izvještaj „State Department“ za 2016. god kao i izvještaj „Amnesty International“
Dakle, imamo obilje pisanih dokumenata, propisa, uredbi i zakona, te državnih tijela i
institucija koja se trebaju baviti suzbijanjem korupcije, a ona gotovo geometrijskom
progresijom raste i truje sve pore hrvatskog društva. Zbog čega imamo ovakvu disproporciju
između riječi i djela? Može li se slučajno dogoditi da se bilo koje od navedenih tijela
pozabave kriminalnim radnjama osoba koje stoluju na Markovu trgu? Je li se itko od
zaposlenika iz navedenih tijela zapitao zašto se nakon svakog izbornog ciklusa koalicijski
partneri „kolju“ oko izbora podanika preko kojih će upravljati najizdašnijim nacionalnim
kompanijama poput HEP-a, Plinacra, Naftovoda, Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda i još niza
kompanija koje grabežljivi političari još nisu uspjeli za debele provizije prodati raznoraznim
svjetskim hohštaplerima. Apsolutno sam siguran da se to ne može dogoditi dok god su
njihove plaće i pripadajuće privilegije ovisni isključivo o blagonaklonosti tih istih političara, a
nikako ne o njihovoj profesionalnosti i uspješnosti u području suzbijanja korupcije. Pa koji će
to Državni odvjetnik, Ravnatelj SOA-e, Ravnatelj policije ili sudac postupiti u bilo kojem
predmetu suprotno želji svoga poslodavca. Još nije zabilježen slučaj u kratkoj povijesti nove
hrvatske države, da su vodeći ljudi represivno sudskog aparata pokrenuli bilo koji postupak u
kojem su bili obuhvaćeni ili ljudi iz političkog miljea, ili pak njihovi štićenici, a da prije toga
navedena gospoda nisu pohodila kabinete svojih ključnih nadređenih političkih pokrovitelja.
Dobro sam upoznat sa stanjem godišnje višemilijardske javne nabave u HEP-u i odgovorno
tvrdim da se u zadnjim godinama nije pojavio natječaj koji nije bio namješten za „poznatog
kupca“, a iznosi koji se „ugrađuju“ u natječajne cijene su odavno prestale iznositi „mizernih
10% neto na ruke“. Fiktivne poslove za markentinške i konzultantske poslove ovdje i ne
spominjem.
Ima li rješenja za uspostavu učinkovitog antikorupcijskog sustava u državi?
Naravno da ima samo ako ima dovoljno poštenja kod svih ključnih političkih aktera koji su
spremni odreći se dosadašnjeg principa prema kojem pobjedniku pripada plijen kao
nagrada za izvojevanu pobjedu. Jedan od efikasnih načina kako bi u stvarnom sadržaju, a
ne samo u deklaracijama imali trodiobu vlasti na zakonodavnu, sudbenu i izvršnu, a kojem su
pribjegla neka društva koja su se suočila s prevelikom korupcijom je izbor glavnog državnog
odvjetnika, i sudaca ustavnog suda na slobodnim izborima. Ako nismo u stanju
institucionalno i sadržajno osigurati trodiobu vlasti, onda je možda jedino moguće postupiti
sukladno čuvenom aforizmu velikog Marka Twaina. On je naime ustvrdio da je „Političare
potrebno mijenjati što češće kao i pelene iz istih razloga“
Anđelko Jeličić
Leave a Comment