By Pola godine prije predsjedničkih izbora SDP kao vodeća hrvatska ljevičarska stranka potvrdila je bivšeg predsjednika SDP-a i premijera Zorana Milanovića za svojeg predsjedničkog kandidata. U svojem prvom nastupu Zoran Milanović je najavio da će svoju kampanju voditi pod sloganom „Predsjednik s karakterom“. Taj slogan ima višestruko značenja, jer je prije svega upućen sadašnjoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović čiji je predsjedničin karakter doveden u pitanje. Međutim mnogo je važnije kakav to karakter u svojoj osobi nudi hrvatskim biračima u predstojećim predsjedničkim izborima Zoran Milanović.
Prije svega treba ustvrditi u kakvim je okolnostima Zoran Milanović izgradio svoju političku karijeru. On pripada „četveročlanoj bandi“ kojoj je glavni mentor bio bivši ministar vanjskih poslova Mate Granić, poznat po već poslovičnom izdajničkom napadu na pokojnog predsjednika Tuđmana, a u novije doba po izreci „pola tebi pola meni, pola Bagi“. Uz Zorana Milanovića toj „četvorki“ pripadaju Andrej Plenković, Gordan Jandroković i Kolinda Grabar Kitarović. Svima njima je zajedničko da su u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova gradili svoje diplomatske i političke karijere u doba dok su se njihovi vršnjaci borili protiv fašističke velikosrpske agresije. Jedan od njih, Andrej Plenković je praktički dezerter, jer je koristeći utjecaj svoje majke „vojnog lekara“, kako ju je okarakterizirao sam Milanović, liječničkom dijagnozom izbjegao vojno služenje domovini. Daleko bi nas odvelo kad bi se analizirali politički učinci tih Granićevih skojevaca, pa ćemo se zadržati na „karakteru“ koji najavljuje predsjednički kandidat SDP-a.
Treba citirati njegove izjave nakon objavljene kandidature. On najavljuje da ”želi postati predsjednik jedne moderne, progresivne, znatiželjne i otvorene Hrvatske“, te sebe vidi kao „predvodnika moderne Hrvatske koja se ne boji i koja je progresivna, koja se ne boji drugačijeg i koja se ne ograđuje bodljikavom žicom“. On obećava da će „biti predsjednik s karakterom, a Hrvatska zemlja sa stavom, što već jako dugo nije bila“ Kad je bio premijer Zoran Milanović je imao veće ovlasti nego što ih ima funkcija predsjednika Republike. Što je s tim ovlastima učinio da u svom mandatu Hrvatsku učini modernom, progresivnom, znatiželjnom i otvorenom. Je li Hrvatska bila progresivna i moderna kad je Zoran Milanović zajedno s još jednim „progresivnim“ političarom Ivom Josipovićem s „lex Perković“ pokušao spašavati od europskog uhidbenog naloga dva optužena jugoslavsnska agenta Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. Je li se Zoran Milanović zalagao za sve te atribute koje pripisuje
-2-
svojem projektu Hrvatske kad je, i to u inozemstvu, izjavio da je Hrvatska „slučajna država“. On je dakle bio „slučajni“ premijer te države, a sada sa svojom predsjedničkom kandidaturom pokušava biti njezin predsjednik. Što se može kazati o njemu kao hrvatskom političaru koji smatra da se u Hrvatskoj vodio građanski rat, uklapa li se to u njegovu tvrdnju da Hrvatska mora biti „zemlja sa stavom, što već jako dugo nije bila“. Štoviše u tom kontekstu, koji odgovara politici Beograda u odnosu na Hrvatsku, Zoran Milanović je osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja nakon jedne od Šešeljevih teških uvreda upućenih Hrvatskoj titulirao „uvaženi gospodin“. U svojem prvom nastupu Zoran Milanović se nije osvrnuo ni jednom rječju na najveći problem države u kojoj želi biti predsjednik, a to je demografska katastrofa koja ugrožava samo životno biće Hrvatske. Drugim riječima njegovom najavom da će se zalagati za državu koja se ne boji drugačijeg i koja se ne ograđuje bodljikavom žicom, on štoviše zagovara tu demografsku katastrofu. Konačno, ali ne i najmanje važno za vrijeme njegovog mandata Hrvatska se zadužila više nego što je to bilo za prethodnih Vlada. Kada je Milanovićeva vlada u prosincu 2011. preuzela vlast javni je dug prema HNB-ovoj evidenciji iznosio 216,71 milijardi kuna. Do siječnja 2016. godine, kad je Vladu preuzeo Tihomir Orešković javni dug porastao je na 291,07 milijardi kuna.Proizlazi da je javni dug u mandatu Zorana Milanovića, odnosno njegovih ministara financija Slavka Linića i Borisa Lalovca, povećan za 74,36 milijardi kuna. To je bio jedan od razloga što je Kukuriku koalicija doživjela poraz na saborskim izborima 2016. godine. Za vrijeme njegovog mandata Zoran Milnović nije učinio ništa da se riješi problem nestalih u Domovinskom ratu, a surađujući s Miloradom Pupovcem prešao je preko njegove odgovornosti u tragičnoj smrti humanitarca dr. Ivana Šretera. Ostao je upamčen i po izjavi da su Srbi njegovi glasači, iako ui Hrvatskoj ne žive Srbi nego pripadnici srpske nacionalne manjine.
Iako je do izbora ostalo pola godine, već sad se može konstatirati da bez obzira što Zoran Milanović nudi neko drugo lice i drukčiju politiku, njegove šanse da kao kandidat ljevice postane novi predsjednik Republike Hrvatske su male. Na nedavnim europarlamentarnim izborima hrvatsko biračko tijelo se, kao što je to svuda u Europi okrenulo desnici, odnosno suverenističkim strankama. Glavni problem hrvatske ljevice na čelu sa SDP-om je u činjenici da se ona još uvijek nije oslobodila svojeg jugokomunističkog pa čak velikosrpskog ideološkog oklopa. Drugim riječima ona nije hrvatska nego globalistička i liberalna, pa u hrvatskom biračkom tijelu ne može računati na više od 30 posto potpore. Zato će biti važno tko će pored Kolinde Grabar Kitarović koja je najavila kandidaturu biti čelni kandidat suverenističke opcije koja bi mogla poremetiti planove dvije vodeće političke stranke.
Vjekoslav Krsnik
