Alma Demirović je četrdesetogodišnja liječnica iz Zagreba, specijalist patolog, doktorica medicinskih znanosti, udana majka dvoje djece i predsjednica Hrvatske udruge roditelja aktivista. Nakon što joj se kćer nakon cijepljenja ozbiljno razboljela počela je intenzivno istraživati područje cijepljenja u Hrvatskoj. Mjeseci intenzivnog rada na temi doveli su do otkrića vrlo ozbiljnih problema u sustavu cijepljenja. Kroz aktivistički rad dugo je vremena ukazivala na propuste, pokušavajući preko gotovo svih institucija riješiti te probleme pozivajući ih na suradnju. Rješavanje tih problema esencijalno je iz razloga jer se provođenjem cijepljenja u takvim uvjetima izravno dovode u opasnost ljudsko zdravlje i životi. Međutim, naišla je na zid i duboku nezainteresiranost s druge strane. Stoga se na predstojećim parlamentarim izborima odlučila angažirati kako bi tu problematiku istakula u javnom i političkom prostoru. Kao neovisni kandidat Alma Demirović se pridružila Neovisnoj listi Marina Škibole i to u VIII izbornoj jedinici (Istra, Kvarner, Rijeka)
O kakvim se konkretno propustima u sustavu cijepljenja radi? Možete li to detaljnije pojasniti?
Ono što je prije početka svakog razgovora o cijepljenju iznimno važno je postaviti taj razgovor u ispravan kontekst. Kontekst razgovora o cijepljenju u Hrvatskoj je ovakav: za djecu je ono zakonom propisano kao obavezno, u slučaju poteškoća nitko ne preuzima odgovornost, a ukoliko ne pristajete na njega podliježete raznim oblicima represije – od uskraćivanja prava na pohađanje kolektiva, uskraćivanja zdravstvene zaštite, novčanih kazni, prijavi centrima za socijalnu skrb. Neizostavno je i omalovažavanje, vrijeđanje, marginalizacija i javno pribijanje na stup srama.
U takvom kontekstu dodatno se nalazi i niz regulatornih, praktičnih, moralnih, stručnih i znanstvenih poteškoća. Što cijeli sustav dovodi do granice nadrealnog.
Roditeljima je uskraćeno zakonsko pravo informiranog pristanka, a liječnici koji cijepe su pretvoreni u obične službenike.
U regulatorno-administrativnom smislu propusti se odnose na postupak stavljanja cjepiva na tržište. Konkretno se radi o postupku tzv. interventnog uvoza lijekova. Interventni uvoz lijekova je unos i uvoz lijekova koji nemaju odobrenje za stavljanje u promet u Hrvatskoj. Naš zakon omogućuje uvoz lijeka koji nije odobren za hrvatsko tržište, ali pod uvjetom da taj lijek ima odobrenje u drugim državama EU-a. Međutim, Pravilnik koji bi regulirao pobliže uvjete i okolnosti takvog plasmana cjepiva na tržište ne postoji. To u praksi znači da je otvoren prostor za raličite malverzacije i nepravilnosti kao i monopol proizvođača koji je, nerijetko i u suprotnosti sa stručnim preporukama. I još gore, takav je uvoz gotovo postao pravilo, a ne iznimka jer se ogroman broj cjepiva uvozi upravo na taj način.
Zatim, u praksi provedbe cijepljenja nezakonitosti se odnose na cijepljenje djece unatoč kontraindikacijama tj. stanjima kod kojih se cijepljenje ne smije provoditi, ali i na nemogućnost preciznog isključivanja pojedinih kontraindikacija. Ta se nemogućnost ogleda u činjenici da je u praksi nemoguće utvrditi postoji li primjerice preosjetljivost (alergija) na pojedine sastojke cjepiva jer testovi za takvu dijagnostiku ne postoje. To slikovito znači da su liječnici često puta prisiljeni cijepiti na slijepo bez mogućnosti utjecaja na to da se pojedine negativne reakcije izbjegnu.
Problemi su veliki i u sustavu prijavljivanja sumnji na nuspojave, pri čemu se nad liječnicima koji su u zakonskoj obavezi prijave svih sumnji na nuspojave cjepiva ne provodi nikakav nadzor po pitanju izvršavanja te zakonske, ali i stručne obaveze. Razlog je apsurdan, a taj je da se niti jedna institucija u Hrvatskoj ne smatra nadležnom. Zbog toga, ali i drugih razloga, je postotak prijavljenih nuspojava u odnosu na broj primijenjenih doza cjepiva manji od 0.1% što je neživotno i statistički nemoguće.
Iz tog razloga većina oštećenja zdravlja nakon cijepljenja nije nigdje zavedena, nema ih u službenim izvješćima, a ona su jedan od važnih temelja za procjenu sigurnosti cjepiva.
Nedavno ste na društvenim mrežama objavili video u kojemu je bivši ministar i dugogodišnji političar, liječnik Željko Jovanović izjavio kako je rizik cijepljenja i smrtni ishod. Što mislite o tome?
Ta je izjava vrlo važna jer ima potencijal osvijestiti javnost, ali i političare koji donose zakone o jednom ključnom etičkom, političkom, sociološkom ali i javno zdravstvenom problemu, a ja ću ga navesti iz perspektive roditelja. On glasi ovako – Nečije pravo da štiti svoje dijete ne može uključivati rizik da moje dijete umre!
Niti jedna preventivna mjera nad ZDRAVOM OSOBOM koja za posljedicu može imati smrt ili tešku kroničnu bolest ne smije biti zakonom nametnuta i potpomognuta prisilom i represijom. Trenutno je s cijepljenjem u Hrvatskoj upravo takva situacija.
Koje je rješenje navedenih problema?
Uz navedeni rizik trebalo bi biti jasno da je prvi korak ka početku rješavanja problema poštivanje instituta informiranog pristanka tj. provođenje cijepljenja u formi preporuke, a ne zakonske obaveze. Nužno je zatim riješiti sve regulatorne probleme i minimizirati utjecaj industrije na stručne smjernice obzirom da se radi o životima naše djece. Svakako bi bilo nužno i uspostaviti sustav odgovornosti, pri tome prvenstveno mislim na odgovornost proizvođača. Naime, trenutno nigdje u svijetu ne postoji odgovornost proizvođača za njihov proizvod koji, eto, može i ubiti. Pojedine zemlje imaju odštetne fondove, ali se oni pune javnim novcem, a ne iz profita proizvođača. Mislim da to puno govori samo za sebe. Osim toga, što Vam vrijedi novac ako Vašeg djeteta više nema ili je ono invalid, i to ne zbog više sile?!
Što biste poručili biračima?
Tijekom intenzivnog rada na ovoj temi shvatila sam da, u biti, uvijek imate izbor, bez obzira na sve okolnosti. Ono što je najvažnije je informirati se, čitati, pitati i činiti sve što je u vašoj moći da zaštitite interes vlastitog djeteta. Nitko drugi ga neće tako iskreno štititi. Ostalo će sve samo doći na mjesto.
Anđelko Jeličić
Leave a Comment