By Nije bilo izričitog izbora u prvom krugu, gdje smo imali 11 kandidata, a kako će tek biti u drugom krugu gdje se moramo oprijedjeliti za jednoga kandidata: nju ili njega? Teško, tužno, ali nužno!
Moram reći, da je od 11 kandidata, njih devet (9) imalo ”0” izgleda za pobjedu (a bilo ih je koji su izišli s neprijateljskim iskazima, za koje bi trebali dobiti zatvorske kazne), a mala izlaznost na birališta, posebice se negativno odrazilo na nas iz dijaspore jer nismo mogli poslati svoje glasove elektronskom poštom, a do malobrojnih birališta bilo je za većinu nas nemoguće doći. Da je dijaspora (iseljeništvo) imala mogućnosti poslati svoje glasove elektronskom ili običnom poštom – nebismo imali drugi krug izbora. Ključno pitanje je također: tko broji glasove? Činjenica je: onaj tko broji taj – bira!
Kakve su nakane bile devetorice kandidata?
Ne možemo isključiti ljudska taština, ali veći značaj je imala ljudska mržnja, osveta i zavist – te tri hrvatske ”vrline”, koje nas prate kroz cijelu našu povijest. Bilo je očevidno također da su udba, (anti)fašisti, komunisti, srboslavlje i srbopravoslavlje, manjinci i svekoliki ološ u Petoj koloni uglavnom dali glasove svome kandidatu s ”karakterok” Zoranu Milanoviću, nekadašnjem predsjedniku Vlade u ”slučajnoj” državi. Da Milanović ima barem malo karaktera ne bi se nikada kadidirao ni zaj jednu dužnost u ”slučajno i nenormalnoj” državi, jer ovako ispada: licemjer ili luđak.
Milanović je dobio maksimalni broj glasova, te u drugom krugu može malo ili nimalo povećati koji procenat glasova. Ali, postoji jedna druga opasnost, bojkotiranje izbora, odnosno neizlaznost na birališta, koja je isto toliko odlučujući faktor u izborima kao i davanje glasa. I Milinaovića ta činjenica zabrinjava: ” Lošu vlast nekada biraju dobri ljudi koji ne izlaze…” Primjeri nas uče: lakumnost rađa zločin i nedjela.
Dakle, ako hrvatski narod postupi po uputama nekih pojedinaca ili medija, da svi koji su dali glas dr. Miroslavu Škori – ostanu doma! Ovdje nije riječ o domoljubnoj strategiji nego o povrijeđenoj taštini, što bi moglo Hrvatsku vratiti u predratno doba, u ”bračnu zajednicu” sa Srbijom, odnosno treću Jugoslaviju ili novi oblik balkanske asocijacije.
Drugim riječima, aktualna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je kamilica u odnosu na Milanovića – Ex malis minima eligere. (Od zla birati najmanje.)
Hrvatski je naroda – opet zakazao!
Ne može se reći, da hrvatski narod nije imao priliku prekinuti suradnju s izopačenim HDZ-om (za kojeg M. Brkić kaže: ”da treba narod vratiti HDZ-u!” Mi bismo rekli: Treba HDZ-e vratiti narodu!) i demolirati jugokomunističku Partiju – SDP-a iz hrvatksog političkog života. Narod je imao alternativu u izboru, mogli smo bez stranačkih okvira – plebisciratno izabrati nove smjernice s političkim sadržajem. Škoro je izgubio bitku, ali nije izgubio rat.
Naime, postoji mogućnost za stvaranje nove stranke – još jedne stranke, jer su Škorini sljedbenici okuraženi s velikim bojem dobivenih glasova. Mada, u slučaju formiranja političke stranke, u najboljoj slučaju Škoro može računati na 1/4 lojalnih članova od onih koji su mu dali svoj glas na predsjedničkim izborima. U svakom slučaju, ako dođe do stvaranja stranke, mora izraditi političku državotvornu platformu, koja ima jasan sadržaj i domoljubne odrednice, od čvrstih granica do osobne garancije integralne slobode hrvatskog žitelja u slobodnoj, demokratskoj i neovnisnoj državi hrvatskog naroda. To je velika odgovornost, koju treba dobro osmisliti prije nego što se utemelji. Ovo bi također mogla biti nova pojavnost, da se sve male strančice, odnosno čelnici državotvornih (desničarskih) strančica, koje su stvorene iz osobnih razloga, nađu zajedništvo u jednoj novoj stranci koja bi bila alternativa HDZ-u i SDP-u (ljevišarima), mrziteljima Države Hrvatske, pa bismo već na slijedećim zastupničkim izborima imali novu Vladu i nove zastupnike u Hrvatskom državnom saboru. WOW!
Zaključna misao
Što bi predsjednica Kolinda Grabar Kitarović mogla učiniti u ovom kratkom vremenu, da donekle može uvjeriti potencijalne glasače u svoju iskrenost, trebala bi explicite izbaci Matu Granića s Pantovčaka, jer on je proturiječnost Predsjednice koja tvrdi da je ona idejni nasljednik prvog predsjednkika dr. Franje Tuđmana.
Mate Granić je opstruirao Tuđmana i radio protiv Oluje. Bio je među prvima koji je napustio HDZ-e i sa Vesnom Škare Ožbolt osnovao srtranku ”Demokratski centar” 2000. godine, oporbenu stranku Tuđmanu i HDZ-u. Trebala bi također ograditi se od Istanbulske konvencije, čime bi se distancirala od Plenkovića, hrvatskog Jude. Iskrenim i pametnim državotvornim Hrvatima uz ove uvjetne činjenice nisu potreban druga obrazloženja ili uvjeravanja. Prika je da na sučeljavanju s Milanovićem odlučno definirate novu državničku strategiju bez natruha Granića i Plenkovića.
Poštovana Predsjednice Republike Hrtvatske Kolinda Grabar Kitarović ovo je minimalna i potrebna konstatacije koja je potrebna da biste popravili image i dobili povjerenje za drugi predsjednički mandat, a istodobno dali biste smrtonosni udarac – svim mrziteljima Hrvatske (, zvanim ”ljevičarima”), posebice veleizdajniku i hohštapleru Zoranu Milanoviću.
ne samo to nego se ponosimo i novaljama, svjesni da nevolja rađa Ali strpllivost i prokušanost, a prokušanost nadu. (Rm: 5, 3-4)
Piše: Rudi Tomić
