By Pripremaju se izbori gotovo na svim razinama, pa se svako malo osnuje i neka politička stranka, ili bolje rečeno strančica. Svoju šansu vide i pojedini stari, dokazani i „ništ koristi“ politikanti, poput Radimira Čačića, koji je izgubio prošle izbore za varaždinskog župana, jer tamo nisu htjeli, kako su govorili i pisali, „glupana, nego župana“! O ovom lokalnom političaru dosad je objavljeno pregršt članaka, pa i knjiga, ali prije svega o njegovu navodnom privrednom kriminalu, tako da je za vjerovati da bi taj ovoga puta mogao dobiti toliko glasova koliko ima članova obitelji. A takvih i sličnih čačića ovih mjeseci i te kako ćemo se naslušati, osobito njihova obećanja i planova koje ne bi mogli ispuniti ni da žive još pet života, pa bi stoga, poglavito prije ovih izbora bilo dobro da svi kandidati ala čačić dostave svojim biračima na uvid i „ocjene s poligrafa“, a ne bi bilo zgorega i da ih prije nego počnu muljati pregledaju – psihijatri, tim prije jer smo se svakakvih „pacijenata“ nagledali i naslušali i tijekom ovog zadnjeg zasjedanja hrvatskog Sabora.
Neki su mišljenja da su i ovi izbori prigoda i za ljude koji su bili prvi kad je trebalo, tj. hrvatske branitelje. Naime, ako niste na ili oko vlasti, badava vam „dva stolca“ i u hrvatskom Saboru, a kamoli na općinskoj ili županijskoj razini. No, branitelji će prema svemu sudeći propustiti i ove izbore. Što je krenulo po zlu? Razjedinjenost branitelja ili bolje rečeno braniteljskih udruga, odnosno kontinuirano i već „tradicionalno“ pljuvanje i bljuvanje po tim časnim i istinskim junacima, prije svega u većini medija (svaka čast iznimkama). Naime, uoči svakih izbora na ovaj ili onaj način stvara se atmosfera u kojoj svatko tko se „kiti“ domoljubljem i sudjelovanjem u obrani hrvatske države, a poglavito uzdizanjem utemeljitelja RH i prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođe dr. Franje Tuđmana, nastoji se „izbrisati sa liste“ (svaka čast iznimkama). Takve jednostavno proglase ekstremnim desničarima, kao nešto manje značajno i važno, (sic!), iako su to u „prijevodu“ oni koji voli svoju Domovinu. Što će danas, 30 i više godina nakon srbijanske i ine agresije takvi ljudi? Bili su dobri kad je trebalo! Kad su odlazili na prve crte obrane svi su im govorili – vaša će imena biti upisana zlatnim slovima! Tko se toga sjeća? Kad su se vratili kući, branitelje su već dočekali „školovani“ političari iliti politikanti. Svi su bili „na svojim mjestima“. Za branitelje su već bile pripremljene neke sporedne ili nikakve uloge.. Političari, osobito na lokalnim razinama, uvijek su uz njih kad se polažu vijenci i pale svijeće ili bolje rečeno samo kad su u njih uprte tv i ine kamere.(svaka čast izuzecima). Nevjerojatno je koliko se pojedinci vole slikati sa vijencima ili svijećama u rukama. I govoriti i govoriti na njihovim skupovima – da nije bilo njih ne bi bilo ni hrvatske države! Međutim, tu osim praznih riječi i mnoštvo fraza nema ništa. Činjenica je, i to se mora priznati, da su u nas relativno iznimno dobro zbrinuti jedino stradalnici Domovinskoga rata. Ostali, koje ni metak nije okrznuo, a takvih je navodno oko 400 tisuća (!), ostali su samo brojke i slova. Neki čak ni to. Pa, mi ni službeno nemamo ni Junaka Domovinskoga rata, a imamo na stotine „menagera-junaka“. Kako koja politička stranka dođe na vlast, tako odmah zapošljava – svoje. Tamo gdje se vrte novci, manje-više nema onih iz 1991. Pogledajte samo koliko je branitelja u Nadzornim i inih odborima. Ta su mjesta isključivo „rezervirana“ za „njihova veličanstva“, jer se to itekako dobro plaća.. I što će onda branitelji na listama, kad „nitko“ ne zna ni gdje su bili za vrijeme rata ni što su radili, dok se za svakog „malo jačeg“ političara i menagera ala čačić zna gdje ide na skijanje, gdje na ljetovanje, tko mu je žena, a tko ljubavnica. Također je vrijeme i da se netko zapita: odakle većini onih koji nas zastupaju ili to namjeravaju toliki kapital, tim prije što smo godinama bili u ratu? No, tko će na izborima zastupati one kojih više nema, a dali su sve za Hrvatsku, svoje – živote? I ti bi trebali imati svoju „stranku“, jer se njih već godinama također gazi, marginalizira i prešućuje. U pojedinim medijima čitamo da su branitelji propustili priliku da postanu treća politička snaga. To nije točno, jer takvu priliku nikada nisu ni imali! Za branitelje bi trebalo izmisliti zakon kao za pupovca. Ako može biti „netko“ tko ne voli Hrvatsku i u Saboru, i na lokalnim izborima dobiti manje glasova nego njegova ulica ima stanovnika, zašto se takva počast ne bi dala i ljudima koji su nam donijeli slobodu?
Sve u svemu, i ovi će izbori proći s braniteljima na – margini.
Žalosno, ali je tako.
Kad su branitelji „imali Hrvatsku“ dali su je njima, a oni je na žalost ne ispuštaju.
I sad imamo to što imamo!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.)
