By Zbornik radova ‘Hrvatsko proljeće’ sa znanstvenoga skupa u povodu 50. obljetnice Hrvatskoga proljeća, održan 16. i 17. lipnja 2021. u Zagrebu, koji su uredili Dubravka Oraić Tolić, Željko Holjevac i Zorislav Lukić, objavila je Matica hrvatska u petak 29. prosinca 2023. godine.
Priređivači ističu kako je Hrvatsko proljeće pojam kojim se može obuhvatiti hrvatski nacionalni pokret od 1967. do 1971. za samostalnost i jednakopravnost u okviru socijalističke Jugoslavije.
Proces koji je, naglašavaju, imao za cilj nacionalnu emancipaciju i koji je kulminirao 1971. počeo je tijekom 1960-ih, a svakako s Deklaracijom o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Ocjenjuju kako je to pokazao i znanstveni skup u povodu 50. obljetnice Hrvatskoga proljeća, održan 16. i 17. lipnja 2021. u Matici hrvatskoj.
Pokazuju to, smatraju urednici, i znanstveni radovi napisani za ovaj zbornik radova na podlozi priopćenja podnesenih na skupu iz perspektive povijesti, jezikoslovlja, književnosti, glazbe, dramskog stvaralaštva, demografije i drugih područja.
Hrvatska je bila zakinuta
Podsjećaju kako je Hrvatska nakon Drugoga svjetskog rata bila jedna od šest republika u sastavu druge Jugoslavije, savezne države kojom su vladali komunisti s Josipom Brozom Titom na čelu. Naglašavaju kako je SFRJ na papiru bila zajednica “ravnopravnih naroda”, ali u njoj hrvatski narod nije mogao ostvariti nacionalnu slobodu niti jednakost s drugim narodima.
Prije svega, ocjenjuju, to je bilo sa Srbima koji su imali vodeću ulogu u Titovoj državi. Ocjenjuju kako je Hrvatska bila zakinuta u pogledu preraspodjele kapitala za potrebe razvijanja istočnih dijelova Jugoslavije, a hrvatski jezik zasjenjen srpskim u tzv. hrvatsko-srpskom ili srpsko-hrvatskom jeziku, jednom od tri službena jezika u Jugoslaviji.
Ističu kako su industrijalizacija, elektrifikacija, asfaltiranje prometnica, iskorjenjivanje nepismenosti i druge razvojne promjene značile napredak, ali su se urbanizacija i deagrarizacija svodile na ekstenzivan razvoj gradova i uništavanje sela, dok je politički život bio pod čvrstim partijskim nadzorom.
Uloga Hrvatskog proljeća
Svi navedeni, ali i brojni drugi aspekti obrađeni su u ovome zborniku radova te predstavljaju važan znanstveni doprinos poznavanju Hrvatskoga proljeća u njegovu prostornom i vremenskom kontekstu, napominju priređivači zbornika.
Naglašavaju i kako je bogatstvo istraživačkih prinosa i inovativnih promišljanja tijekom posljednjih godina omogućilo bolju procjenu mjesta i uloge koju zauzima Hrvatsko proljeće u hrvatskoj povijesti i kulturi, što posebno do izražaja dolazi u ovoj knjizi.
O Hrvatskom proljeću u zborniku pišu: Zlatko Begonja, Dubravka Oraić Tolić, Tatjana Šarić, Ivo Lučić, Zorislav Lukić, Krešimir Mićanović, Wollfy Krašić, Marijan Rubić, Anđelko Akrap, Miroslav Akmadža, Božidar Petrač, Milan Bešlić, Davor Kovačić, Kristina Lučić Andrijanić, Radomir Jurić, Luka Knez, Tomislav Jonjić, Ivica Miškulin, Josip Mihaljević i Ivan Bošković.
AP-ova „Druga Hrvatska“ biračima s fiktivnim prebivalištem U Hrvatskoj radi i glasa za Vučića i njegov „Srpski svet“. Danas je u Hrvatskoj stanje kao prosinca 1971. godine nakon pada tadašnjeg vodstva Saveza komunista Hrvatske.
Jedanaestero profesora ustavnoga prava je u petak 12. svibnja izrazilo zabrinutost postupkom HDZ-a tijekom izrade novog Zakona o izbornim jedinicama te predložilo smjernice za njihovu izradu, upozoravajući na nužnost poštivanja temeljnih načela i procedura ustavne demokracije, a šute o utjecaju XI. i XII. Izborne jedinice na legitimitet vladajuće većine. Saborska većina je izglasala Vladin prijedlog Zakona o izbornim jedinicama koji se temelji na više od 500 tisuća birača s fiktivnim prebivalištem u Hrvatskoj uz jedinu prihvaćenu primjedbu ustavnog stručnjaka Mate Palića da se ispravi lapsus calami u nazivu Virovitičke-podravske županije. Osam zastupnika nacionalnih manjina izabralo je na izborima za Hrvatski sabor 5. srpnja 2020. godine samo 21.934 birača, a tri zastupnika dijaspore 17.905. Vladajuća većina je dobila na izborima 2020. godine oko 220 tisuća glasova manje od oporbenih stranaka. Ukoliko bismo slijedili striktno načelo jednakosti glasa birača u svim izbornim jedinicama XI. i XII. izborna jedinica imale bi ukupno 4 zastupnika. Nasilje nelegitimne saborske većine POKRO = pravomoćno osuđene kriminalne organizacije u Hrvatskom saboru je nasilje uz pomoć žetončića i etnobiznismena nad većinom hrvatskih državljana.
Dan ustanka naroda Hrvatske obilježen je u Srbu 27. srpnja u spomen na 1941. kada je počeo oružani ustanak “protiv države i vlasti NDH”. Pod izlikom “antifašističke” borbe ubijani su i djeca i stari, redom lokalni Hrvati. Na pitanje što zapravo točno dogodilo u Srbu za Narod.hr odgovorila je izv. prof. dr. sc. Vlatka Vukelić.
Distanciranje od europskih smjernica za suočavanje s totalitarnom komunističkom baštinom
“Dan ustanka u Srbu dio je korpusa komunističke totalitarne baštine. Događaj je to koji ne korelira s kulturom sjećanja prosječnog građana Hrvatske te iz tog razloga izostaje komemorativni učinak, čija bi svrha trebala biti ili pijetet prema žrtvama ili zahvala na osobito važnom herojskom činu. Najbolji dokaz o potpuno promašenom komemorativnom učinku, a koji bi kao posljedicu trebao imati njegovanje kolektivnog sjećanja jest činjenica kako se tzv. ustanak u Srbu u razdoblju srbijanske okupacije tijekom Domovinskog rata nije obilježavao.
Dakle, čak se pobunjeno srpsko stanovništvo u Srbu iz 90-tih godina 20. st. nije identificiralo s „ustanicima“ 1941., što je snažan indikator za promašenost teze, bilo o nužnosti komemoracije, bilo o komemoraciji kao identifikacijskom nacionalnom prefiksu. Međutim, ova manifestacija, iako je se pokušava progurati kroz nacionalnu matricu, a što je pokušaj koji ne uspijeva, ima svoju ideološku matricu. Ovom se komemoracijom obilježava revolucionarno djelovanje komunističkih ćelija na terenu. To objašnjava i najveći broj hrvatskih govornika tijekom komemoracije u Srbu, bivših komunista.
Ono što izuzetno zabrinjava jest činjenica da se ovim komemoriranjem distancira od europskih smjernica za suočavanje s totalitarnom komunističkom baštinom, jasno i nedvojbeno proklamiranih čak u nekoliko navrata i kroz nekoliko europskih institucija. Primjerice Vijeće Europe prvo je tijelo koje se pozabavilo tim pitanjem te je u rasponu od deset godina (1996.-2006.) donijelo dvije rezolucije koje su upozorile na potrebu uklanjanja nasljeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava i potrebu osude zločina koji su počinjeni pod okriljem tih sustava. Međutim, dok Vijeće Europe aktivno radi na stvaranju i pravnog i društvenog okvira za uklanjanje nasljeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava, nova vlast u Hrvatskoj od 2000. godine rehabilitira komemoraciju u Srbu, potpuno ignorirajući napore europskih institucija i distancirajući se od civilizacijskih europskih smjernica.
Zabrinjavajući stav suvremene Hrvatske
U tom je smislu još gore opće stanje u medijskom prostoru Hrvatske, gdje relevantni hrvatski medijski portali predstavljaju ovu komemoraciju prema pro et contra obrascu, prema kojem Dan ustanka u Srbu postaje demokratsko pravo izražavanja pojedinca, baš kao što je to isto i protu-prosvjed. Na taj se način perfidno pokušava prikazati demokratičnost hrvatskoga društva, lišavajući komemoraciju snažnog ideološkog (komunističkog) predznaka, za koji ne znam postoji li još igdje u Europi ovako snažno kao u Hrvatskoj. Medijski je prostor ponekad toliko izopačen da se bez imalo kritičnosti i zdravoga razuma prenose teze pojedinih historiografa koje izjednačavaju tzv. Ustanak u Srbu s VRO „Oluja“. Tako je, primjerice, Tportal posvetio znatan prostor Ivi Goldsteinu – tvorcu teze o jednakosti tzv. ustanka u Srbu i „Oluje“, potpuno ignoriravši činjenicu kako je upravo te iste godine (2019.) Europski parlament donio rezoluciju o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe, koja isključuje manifestacije poput obilježavanja ovog „ustanka“.
Na stranu sada teza o tome kako je ovaj događaj iz 1941., prema pravnim i društvenim obilježjima bio teroristički čin s elementima etničkog čišćenja, to je element historiografsko-sociološke procjene. Međutim, zabrinjava stav suvremene Hrvatske (medija, sustava vlasti) koja se ne odriče nasljeđa komunizma, iako je to jedan od europskih institucijskih imperativa. Dok se ne suočimo s ovim demokratskim i civilizacijskim standardima, dok ne prihvatimo činjenicu kako je komunizam sustav kojega hrvatski narod nikada nije prihvatio, koji niti jedno demokratski izabrano tijelo nije prihvatilo kao društvenu matricu te protiv čije se nametnute i represivnim sustavom održavane društveno-političke stvarnosti pobunio i pobijedio, ova će komemoracija služiti kao primjer tzv. podjela. U ovakvim društveno-političkim uvjetima, ne možete očekivati slobodu znanstvenih istraživanja niti poticaj za isto, jer su svi koncentrirani na posljedicu – tzv. Ustanak u Srbu, a ne uzrok – izbjegavanje suočavanja s totalitarnom komunističkom baštinom.
Pupovčeva interesna zajednica SDSS je neustavno povlaštena stranka prema Zakonu za izbor zastupnika nacionalnih manjina
Birači srpske nacionalnosti mogu, protivno načelu jednakosti prava glasa svih birača, dati glas jednom do trojici kandidata za izbor svoja tri zastupnika u Hrvatskom saboru, dok većina birača u općim izbornim jedinicama može dati samo jedan preferencijski glas uz prohibitivnu klauzulu od 10 posto dobivenih preferencijskih glasova od broja glasova koje je kandidacijska lista dobila kandidatima za napredovanje na listi. To je grubo narušavanje ravnopravnosti ostvarivanja biračkog prava ostalih hrvatskih državljana. Od izbora za Hrvatski sabor 2003. godine svi izabrani zastupnici srpske nacionalne manjine su bili, a većina su još članovi SDSS-e.
Nama potpisnicima peticija građanskih inicijativa „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom“ 2014. godine i „Narod odlučuje“ pisci Ustava Vladimir Šeks i Krunislav Olujić, predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović, Dražen Bošnjaković predsjednik Odbora za Ustav, Poslovnik i Politički sustav Hrvatskog sabora i potpredsjednica Vlade magistra agronomije Anja Šimpraga nisu još odgovorili jesu li zastupnici srpske manjine i zastupnici dijaspore izabrani sukladno članku 45. i 72. Ustavu Republike Hrvatske? Ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica je također izbjegao odgovoriti jesu li zastupnici srpske manjine i zastupnici dijaspore izabrani sukladno članku 45. i 72. Ustava RH i nije objavio popise 3,646.636 birača po županijama, gradovima i općinama za 19. svibnja 2023. godine kako bismo mogli analizirati odstupanja broja birača od prirodnog i migracijskog kretanja stanovništva i kvalitetno sudjelovati u javnoj raspravi o HDZ-ovom prijedlogu Zakona o izbornim jedinicama. Imenovani članovi Odbora za Ustav, Poslovnik i Politički sustav: dr. sc. Đorđe Gardašević, dr. sc. Mato i Palić i dr. sc. Sanja Barić također nisu postavili pitanje o ustavnosti izbora zastupnika srpske manjine unatoč analiza utjecaja XI. i XII. izborne jedinice na legitimitet sadašnje većine u Hrvatskom saboru.
Saborski zastupnici vladajućih postali sudionici uvođenja partitokracije
Vladajući imaju 77 sigurnih ruku
„Podanička stranačka poslušnost ugušila je osobnu odgovornost zastupnika. Zabrinjavajuće je opasna situacija u koju su saborski zastupnici doveli ovaj saziv Sabora. Partijska podobnost kao mentalni sklop nije nestala s propašću komunizma, već se manifestira kao podanička stranačka poslušnost koja je ugušila osobnu odgovornost.
Članak 71.
Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.
Prema tome zastupnike u Sabor biraju građani i oni su odgovorni svojim biračima koji su im dali glas da ih zastupaju u Saboru! I tu dvojbe nema treba li dati glas u skladu sa stranačkom stegom ili glasovati slijedeći glas vlastite savjesti?
Izostala je bilo kakva odgovornost prema građanima- biračima koji su ih izabrali!
Otuđili su se od biračkog tijela i umjesto za njih rade za stranačku oligarhiju.
Izostala je osobna savjest koja bira između dobra i zla.
Savjest je skup usvojenih moralnih načela o tome što je dobro, pravedno i dopušteno, a što nije. Na temelju usvojenih moralnih normi, pojedinac procjenjuje koliko su učinjeni ili zamišljeni postupci ispravni ili neispravni. Savjest je univerzalna moralna kategorija, zajednička i vjernicima i nevjernicima. Svaki bi čovjek trebao formirati vlastitu savjest na ispravnim etičkim normama i pomno osluškivati njezin glas.
Prof. dr. Ivan Devčić, bivši nadbiskup riječki, o tome je u knjizi više autora ″Etika: priručnik jedne discipline″ napisao sljedeće rečenice: ″Svakom je čovjeku poznata obveza savjesti koja dolazi do izražaja u izjavama kao što su: ʹto mi moja savjest ne dopuštaʹ, ʹja to moram učiniti po savjestiʹ, ʹsavjest me progoni što sam tako postupioʹ i sl. Prvo što pritom upada u oči jest činjenica da nas obveza savjesti pogađa osobno: moja savjest veže samo mene, a ne i druge, stoga ne smijem nametati drugima ono što osjećam kao vlastitu obvezu savjesti. Ne radi se, naravno, o fizičkoj prisili, jer savjest pripada redu duha. Ali njezina prisila može biti mnogo jača od svake materijalne i tjelesne prisile. Koja nas fizička sila može tako vezati kao što nas veže osjećaj dužnosti ili snaga zadane riječi? S kojom se fizičkom silom može usporediti heroizam vjernosti i požrtvovnosti ili ustrajnost u istini i dobru?″
U svjetlu svega navedenog moralno sablažnjiva je dvojba ″glasovati po stranačkoj stezi ili prema vlastitoj savjesti″.
Savjest i odgovornost prema svom biračkom tijelu trebali bi biti kriterij kod glasanja svakog izabranog zastupnika u Saboru“ napisala je gospođa Lili Benčik u Hrvatskom fokusu od 28. srpnja 2023. godine.
Istinom i oprostom do pomirbe djece i unuka ustaša i partizana je put koji hrvatski političari moraju nastaviti djelo koje je počeo prvi hrvatski predsjednik partizanski general dr. Franjo Tuđman. AP-ova interesna zajednica POKRO ne slijedi politiku pomirbe prvog hrvatskog predsjednika.
Dr. Markić: Što može zarobljena Hrvatska na predsjedničkim izborima?
Zoran Milanović kroz pet je godina bio najlošiji predsjednik. Plenković je to stalno ponavljao. Ipak, takvom, katastrofalno lošem kandidatu odabrao je za takmaca čovjeka koji ga ne može pobijediti. Jer, od početka je bilo jasno – ne želi ga veliki dio birača HDZ-a. A iz više razloga Primorac nije prihvatljiv niti biračima od centra na desno koji Plenkovićev HDZ ne vide kao svog predstavnika. Plenković nije glup. Bilo mu je jasno da Primorac ne može pobijediti s 20 % glasova koje on kontrolira kroz klijentelističke mreže. Dakle, on ili, preciznije, oni koji su doveli Plenkovića – željeli su da Milanović ostane na vlasti.
Iz svega navedenog proizlazi da su predsjedničke izbore režirali Milanović i Plenković. Baš kao i prošle.
S obzirom na važne, ali ograničene ovlasti predsjednika – odgovor na pitanje zašto je ostanak Milanovića bio toliko važan da su neformalne strukture moći na svjetlo dana iznijele savezništvo Plenković – Milanović treba tražiti u onome što dolazi – lokalnim i parlamentarnim izborima.
Zarobljavanje države i zarobljena Hrvatska
Jer, korijeni klijentelizma i zarobljavanja Hrvatske ipak su u socijalizmu. A pravovremeno kadroviranja njihova je glavna vještina.
Zarobljavanje države, kako to opisuje Anna Grzymala-Busse, označava izvlačenje privatnih koristi od države koje provode nositelji vlasti. Temeljni oblik zarobljavanja države u višestranačju je klijentelizam u kojem pokrovitelji i klijenti razmjenjuju selektivne koristi u zamjenu za političku potporu.
Odnosno, zarobljenu državu karakterizira postojanje neformalnih struktura moći, aktera koji imaju moć ishoditi vlastitu korist od predstavnika države na štetu društva te blokirati neželjene odluke demokratske većine. U okolnostima u kojim je Hrvatska zarobljena odvijaju se svi izbori. Parlamentarni i lokalni pomoću Izbornog zakona koji su posložili HDZ i SDP tako da se što više smanji osobna odgovornost i „ovisnost“ političara o biračima, a poveća ovisnost istih o šefu stranke.
I HDZ i SDP protiv izmjene Izbornog zakona
S osam aduta u rukavu = etnobiznismena.
U ime obitelji je kroz dvije referendumske inicijative pokušala promijeniti izborni sustav 2014. i 2018. godine kako bi političare učinila izravnije „ovisnima“ o biračima. Oba puta i HDZ i SDP bili su protiv. Milanović i Plenković pokrali su potpise, muljali s brojem birača i sve što je bilo potrebno.
Predsjednički izbori su jedini izbori na kojima birači odlučuju izravno. Zato su najzahtjevniji u smislu režije. I zato najviše na svjetlo dana dovode aktere koji se inače predstavljaju kao „suprotstavljeni“, a u stvarnosti su dio iste mreže.
Četiri mogućnosti
Svim razumnim građanima u Drugom krugu predsjedničkih izbora na raspolaganju stoje četiri mogućnosti: 1. Glasovanje za katastrofalno lošeg Zorana Milanovića
2. Glasovanje za tajnog ortaka Zorana Milanovića, Andreja Plenkovića u liku Dragana Primorca
3. Izlazak i poništavanje listića
4. Bojkotiranje izbora
Politički klijentelizam najozbiljnija je bolest hrvatskog sustava uprave
Bolest aktera počinje tako što političkim angažmanom pokušaju utjecati na raspodjelu proračunskog novca. Zatim na tom utjecaju grade materijalnu dobit za sebe, svoje bližnje, za političke i poslovne partnere koje putem steknu.
Uspjehu hrvatske integracije u šengenski prostor i eurozonu svoj simbolični obol dali su USKOK i pravosuđe. S nekoliko procesnih radnji podsjetili su na to da su u tijeku kazneni postupci protiv nekoć vrlo visokih Vladinih dužnosnika, potpredsjednika Vlade, ministara, državnih tajnika/tajnica (Tomislav Tolušić, Boris Milošević, Darko Horvat, Gabrijela Žalac, Josipa Rimac…). Ne namjeravam ulaziti u detalje kaznenih grijeha bilo kojeg od optuženika, već još jednom skrenuti pozornost na fenomen (ili, ako želite, najozbiljniju bolest) hrvatskoga sustava uprave, od vrha do dna. Laički je nazivamo – politički klijentelizam.
Bolest aktera počinje tako što političkim angažmanom (najbolje u stranci na vlasti ili onima uvijek pri vlasti) pokušaju utjecati na raspodjelu proračunskog novca. Zatim na tom utjecaju grade materijalnu dobit za sebe, svoje bližnje, za političke i poslovne partnere koje putem steknu…
Od torbice do vikendice
Ovisno o snazi utjecaja koji imaju i materijalnoj snazi njihovih partnera taj dobitak može varirati: od Chanelove torbice za gospođu iz ministarstva, zaposlenja za sina stranačkog druga, vinarije iz europskih fondova za bivšeg ministra, Mercedesa za ministricu, vikendice za državnu tajnicu, europskih poticaja ‘majstorima‘ bez radionice, bez alata i zanata pa sve do desetaka milijuna eura europskog novca brižno kanaliziranog prema povlaštenim poduzetnicima, koje bi u pravnoj urednoj državi češće svrstavali u rubriku – državna mafija.
Dosta nam je žetončića iz točkastih koalicija HDZ-a i SDP-a te etnobiznismena iz nacionalnih manjina i takozvane dijaspore!
Kao članovi neformalne Inicijative za poštene i transparentne izbore tražimo da zastupnici jedanaestog saziva Hrvatskog sabora ispune bitne zahtjeve građanskih inicijativa “Glasujmo imenom i prezimenom” i ” Narod odlučuje ” tako da:
- izglasaju izbore zastupnika Hrvatskog sabora mješovitim izbornim sustavom: 43 razmjernim u izbornoj jedinici koja bi obuhvaćala iseljenike i domovinu, a 48 dvokružnim većinskim izbornim sustavom odnosno ukupno 91 zastupnika. Razmjernim izbornim sustavom birali bismo: 38 zastupnika stranaka i 5 zastupnika nacionalnih manjina, a posebnu jedinicu dijaspore treba ukinuti, jer svaka stranka bi trebala staviti tri ili više kandidata dijaspore na svoju listu. O sastavu vlade i proračunu mogli bi glasati samo zastupnici nacionalnih manjina koji bi dobili više od 50% glasova o prosjeka glasova po zastupniku izborne jedinice, 2. da smanje izborni prag s 5% na 1,8% kod razmjernog izbornog sustava u izbornoj jedinici koja obuhvaća sve hrvatske birače u kojoj bi oni izabrali 47 zastupnika kako bi svi državljani Republike Hrvatske ostvarili aktivno i pasivno pravo glasa. Stranke i dijaspora bi svoje kandidate birale s dva preferencijska glasa s pragom za napredovanje na listi od 1%, a nacionalne manjine s jednim glasom. 3. izglasaju glasovanje dopisnim i / ili elektroničkim putem,
- izglasaju uvjet kandidature svih stranaka potpisom najmanje sto birača po zastupniku za izbore u Hrvatski sabor,
- izglasaju samostalni nastup stranaka ili pojedinaca na izborima uz uvjet da ih podrži barem 100 birača po kandidatu za sudjelovanje na izborima,
- da se kod predizbornih koalicija zbrajaju dobiveni glasovi stranaka i na temelju ukupnog broja glasova koalicije dobivaju zastupnička mjesta D’Hondtovom metodom, a pojedinačno stranke koalicija tako dobivene glasove dijele također D’Hondtovom metodom,
- da se birači potpisuju na biračke liste pri preuzimanju glasačkih listića ( listina ) tražimo od 2014. godine. Dosta je laganja gospodo iz DIP-a!
- da ministarstva uprave i unutrašnjih poslova srede Registar birača do kraja 2024. godine. To smo počeli tražiti prije izbora za Hrvatski sabor 2016. godine gospodo iz DIP-a, političari iz vlada i sabora. Dosta je krađa izbora i referenduma biračima s fiktivnim prebivalištem u Hrvatskoj!
Čičkov HHO je stao na stranu gušitelja neposredne demokracije 2014. i 2018. godine, a među članovima njegova HHO-a bili su: Igor Peternel i Karolina Vidović Krišto. HHO nije nikad upozorio na grubu manipulaciju biračima s prebivalištem u Hrvatskoj premda sam im osobno nekoliko puta uručio analize kojim sam dokazao da su stranke HDZ i SDP 2014. i 2018. godine uz pomoć Ustavnog suda ugušile neposrednu demokraciju.
mr. sc. Edo Zenzerović, dipl.ing. elektr.
