VELJAČA I OŽUJAK 1942. U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ…

Polazna teza: nove vlasti države Hrvatske radile su od prvih dana uspostave NDH na ustrojstvu državne uprave i političke vlasti primjerene prednostima hrvatskog puka i Ustaškim načelima. NDH je bila pravna država koja je zakonskim odredbama uredila sve oblasti društvenog, gospodarskog i političkog života. Poglavnik je značajan dio svog radnog vremena poklanjao čitanju, proučavanju i potpisivanju zakonskih propisa budući je svaka zakonska odredba, prošla kroz njegove ruke. U kratkom vremenu započela je velike i značajne poslove koji su zbog unutarnjeg i vanjskog činitelja, naglo, silom i oružanim nasiljem prekinuti. Gubitak, ljudski, materijalni i vremenski, koji se nikada ne može nadoknaditi. U kratkom vremenu postavljene su čvrste osnove države Hrvatske koja bi nastavila svoj život da se nisu umiješali tzv. viši interesi velikih sila, Pobjednica u II. svjetskom ratu.

1. Zakonska odredba o zakladama:

Donesena je 17. veljače 1942., (Vidjeti; Nezavisna Država Hrvatska: Zakoni, zakonske odredbe i naredbe. Proglašene od 20. veljače do 11. ožujka 1942. Knjiga XIII.(Svezak 121.-130.) Uređuje: A. Mataić, Tisak i nadlada knjižare St. kugli, Zagreb, Br. 3112, str. 1-21) Zaklade su ustanove, kojima se određena imovina namjenjuje u koju trajnu obće korisnu svrhu. (Isti izvor, čl. 1., str. 1) Naklade mogu osnivati naravne i pravne osobe: a) izravnom odlukom, koju je skladatelj sam napisao i podpisao, b) očitovanjem, koje je skladatelj dao kod suda i o kojem je sastavljen zapisnik i c) razredbom posljednje volje. Osnutak i pravila zaklade na području NDH, odobrava ministar nastave. (Isto, čl. 7., str. 3) Osnutak i pravila zaklade ne će se odobriti: a) ako je svrha naklade nemoguća, pravno ili ćudoredno nedopustiva, b) ako svrha zaklade nije ozbiljna ili ako ne postoji razborit razlog. Zakladna imovina uzdržava se od redovnih prihoda zaklade. (Isto, čl. 3., str. 10)

2. Propisnik Đačkog doma:

Đački domovi ili pitomišta su postojali u vremenu NDH, te je 17. veljače donesen Propisnik o uvjetima primanja u pitomište, o dužnostima i pravima osoblja Đačkog doma, kao i kućnom i stegovnom redu. (Isti izvor, str. 32-56) Mjesta u pitomištu su plaćevna i bezplatna, sa prvenstvom siromašnih učenika, koji su postigli u školi izvrstan uspjeh i dobrog su vladanja. Pitomci su dužni razvijati međusobno drugarski iskren odnos i povjerenje. Kletve, psovke i nedostojne riječi najstrože su zabranjene i kažnjavaju se. Vrhovni nadzor nas pitomištem vrši ministarstvo za obrt, veleobrt i trgovinu.

3. Poslovnik Hrvatskog državnog sabora:

Donesen je 20. veljače 1942. (Isto, str. 61-76) Na Poglavnikov dopis, sastaju se članovi Hrvatskog državnog sabora u saborskoj dvorani. Ustrojstvo sabora i imena dužnosnika obznanit će predsjednik sabora poglavaru države. Članovi sabora polažu prisegu: „Zaklinjem se Bogom svemogućem, da ću Poglavniku kao poglavaru Nezavisne Države Hrvatske vjeran biti, da ću kao član Hrvatskog državnog sabora za probitke naroda i države raditi, te da ću sve dužnosti po saborskom poslovniku najsavjesnije izpunjavati. Tako mi Bog pomogao.“ (Isti izvor, str. 63) Dužnost je članova sabora prisustvovati saborskim sjednicama, sudjelovati kod saborskih radnji i primati se dužnosti odbornika u odborima, u koje su izabrani. (Isto, čl. 16., str. 67) Predmeti saborske razprave i odlučivanja jesu: a) prijedlozi odbora, b) prijedlozi vlade i c) prijedlozi predsjedništva. (Isto, čl. 18., str. 67) Saborske sjednice su redovito javne, u iznimnim slučajevima, može se javna sjednica pretvoriti u tajnu. (Isto, čl. 29., str. 71) Zastupnici vlade govore sa svojih mjesta. Za odluku je potreban pristanak dvije trećine prisutnih članova. (Isto, čl. 41., str. 74) Predsjednik sabora proglašuje odluku, koja postaje saborskim zaključkom, i dobiva zakonsku moć, ako je potpiše i poglavar države, te nakon proglašenja u Narodnim novinama. „Ni jednom članu sabora nije slobodno čitati svoj govor.“ (Isto, čl. 41., str. 75)

4. Propisnik o polaganju izpita za zvanje profesora srednjih trgovačkih škola:

Donesen je 28. siečnja 1942., prema kojem se profesorski ispit može polagati nakon dvije godine, provedene u nastavnom radu na srednjoj školi. S položenim izpitom stječe kandidat potpuno osposobljenje za obavljanje nastavničke službe u srednjoj trgovačkoj školi. (Isti izvor, str. 80-86)

5. Stručni glasnik:

„Stručni glasnik“ naziv je glasila ministarstva za obrt, veleobrt i trgovinu, utemeljen poslovnikom donesenim 23. veljače. (Isto, str. 87-92) Glasilo će objavljavati: zakone, zakonske odredbe, naredbe, propisnike, poslovnike, važnija rješenja, stručne uratke, druge sastavke, kojima se radi na promicanju stručnog školstva i priradnih (prirodnih) znanosti. (Isto, čl 2., str. 87) Glavnog urednika imenuje ministarstvo za obrt, veleobrt i trgovinu i izlazi četiri puta godišnje.

6. Decentralizacija državne uprave:

Naredbom predsjedništva vlade NDH, od 31. siečnja 1941., a temeljem zakonske odredbe o ovlaštenju za prijenos poslova od ministarstava na velike župe od 25. studenog 1941., prenose se na velike župe poslovi u nadležnosti ministarstva nastave, kao što je otvaranje novih razreda i novih škola, odobravanje za podizanje novih škola, stegovna vlast nad nastavničkim, pomoćnim i podvorničkim osobljem pučkih škola, zabavišta, imenovanja, premještanja, udaljavanja, odpuštanja iz službe i slično. (Isto, str. 93-98)

7. Poslovnik Gospodarske knjižnice ministarstva seljačkog gospodarstva:

Donesen je 10. veljače poslovnik „Gospodarstva knjižnice ministarstva seljačkog gospodarstva u Zagrebu“. (Isto, str. 99-105) Ujedno se kod ministrastva seljačkog gospodarstva osniva naklada gospodarskih knjiga i drugih tiskovina pod imenom „Gospodarska knjižnica ministarstva seljačkog gospodarstva u Zagrebu“. Zadaća naklade je rasparčavanje: a) školske knjige i učila za gospodarske škole i tečajeve i b) stručne gospodarske knjige, brošure, letke, glasila i druge gospodarske tiskovine.

8. Hrvatski državni muzej u Osijeku:

Osnovan je zakonskom odredbom od 25. veljače 1942., (Isto, str. 109) kojom se ovlašćuje ministarstvo nastave, da sklopi ugovor s općinom grada Osijeka o preuzimanju imovine gradskog muzeja, gradske knjižnice, koja je u osnutku.

9. Njemačko-Hrvatsko utanačenje o družtvovnom osiguranju:

U Berlinu je zaključen 1941., ugovor o njemačko-hrvatskom utanačenju družtvovnog osiguranja (Isti izvor, str. 128-140) kojim je uređeno pitanje osiguranje hrvatskih radnika u njemačkim poduzećima. Za vrijeme svog zaposlenja u Njemačkom Reichu, podpadaju radne snage iz NDH u radnom (društvovnom) osiguranju Njemačkog Reicha, na isti način kao tuzemci, ali uzimajući u obzor odredbe ovog utanačenja. Takva prava uživali su i pripadnici Protektorata Češke i Moravske. NDH je bila međunarodno priznata država od tri velike sile zbog čega se u ovom utanačenju ona smatra kao nezavisna država Hrvatska. Diplomatske i konzularne oblasti NDH su ovlaštene bez posebne punomoći zastupati svoje pripadnike pred nosiocima osiguranje i oblastima u Njemačkom Reichu. (Isti izvor, čl. 4., str. 129) Vrhovne ovlasti ovog utanačenja su: a) njemačko ministrastvo rada i b) na hrvatskoj strani ministar udružbe (rada). (Isto, čl 5., str. 129) To uključuje: a) bolesničko osiguranje, b) osiguranje za slučaj nezgoda, c) rentno osiguranje kao što je invalidsko osiguranje, namještničko osiguranje, rudarsko osiguranje. U Zapisniku o njemačko-hrvatskim pregovorima o družtvovnom osiguranju (Isti izvor, str. 141-144), navodi se da su u vremenu od 3. do 10. prosinca 1941., vođeni u Berlinu pregovori između njemačkih i hrvatskih predstavnika o radničkom osiguranju. U pregovorima su sudjelovali s njemačke strane, dr. Hans Engel predsjednik njemačkog izaslanstva, a s hrvatske strane, izaslanstvo je predvodio ministar udružbe, odjelni pročelnik dr. Salih Kulenović. Naputak o provedbi bolesničkog osiguranja ovog utanačenja donesen je 20. veljače 1942., (Isto, str. 145-150) prema kojem, hrvatski radnik kao i poljodjelci, zaposleni u Njemačkom Reichu, mogu se liječiti i primati bolesničku potpore po hrvatskim pravnim propisima kod hrvatske podružnice osiguranja radnika, nadležne po mjestu boravka, ako je: a) obolio u Njemačkoj prije povratka u domovinu i b) ako se razboli za vrijeme svog dopusta u NDH. Dakle, odnosi između Njemačkog Carstva i NDH su slojeviti, razvijeni do detalja i ne mogu se tumačiti jednostranim pristupom.

10. Pravilnik ratnog muzeja u Zagrebu:

Donesen je 31. prosinca 1941. (Isto, str. 163-168) Ratni muzej osnovan je zakonskom odredbom od 26. svibnja 1941. i stoji pod vrhovnom upravom ministarstva hrvatskog domobranstva. Ratni muzej je ustanova, kojoj je zadaća, da sakuplja, čuva,izlaže i znanstveno proučava sve hrvatske ratne starine i spomenike, koji se nalaze u NDH. (Isto, čl. 2., str. 163) On će voditi brigu o svim onim starinama i spomenicima vojnog i ratnog značaja u NDH i inozemstvu, koji se tiču hrvatske prošlosti.

11. Pojam „žrtava u ratu“:

U naputku ministarstva udružbe o proširenju i povišenju potpore obiteljima osoba, palih i nestalih, od 3. ožujka 1942., pod žrtvama rata razumijevaju se sve one građanske (nevojničke) osobe, koje su za vrijeme rata u travnju 1941., poginule, nestale, ranjene ili teško oboljele prvih dana uspostave vlasti NDH. (Isti izvor, str. 222)

12. Pojam „narodno-obrambene službe“:

Kao vršenje narodno-obrambene službe, izvan sastava hrvatskog domobranstva, razumijeva se organizirana samoobrana pojedinih mjesta protiv odmetničkih napadaja, borbena i obrambena djelatnosti ustaških i redarstvenih ustanova, željezničara i željezničarskih djelatnika, vatrogasa i slično. (Isti izvor, str. 222)

13. Pojam „odmetnički napadaj“:

Pod ovim pojmom se smatra svaka napadačka djelatnost ostataka bivše jugoslavenske vojske i četničko-komunističkih odmetnika za vrijeme prevrata i nakon toga. (Isto, str. 223) Svim legionarima, koji su u vršenju svoje dužnosi bili rnjeni ili oboljeli, pripada potpora po zakonskoj odredbi od 24. siečnja 1942. (Isto, str. 233)

14. Osnutak „Spomen-znaka za uzpostavu Nezavisne Države Hrvatske“:

Zakonskom odredbom od 9. ožujka 1942., utemeljena je „U spomen na dan proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, Spomen-znak na uzpostavu Nezavisne Države Hrvatske“: Za sve Hrvate i Hrvatice, koji su djelatno surađivali na uzpostavi Nezavisne Države Hrvatske spomen-znak će se podjeljivati od 10. travnja 1942. (Isto, str. 271-272)

15. Izdavanje potvrda preseljenicima:

Budući su postojale neke nejasnoće glede pitanja preseljenika, 5. ožujka je u Zagrebu određeno da su za izdavanje potvrda o preseljenicima nadležni obćinska poglavarstva, koje se izdaju bezplatno, uključujući nadzorne listove i obiteljske zdravstvene knjižice. (Isto, str. 295)

16. Upravno sudište:

Zakonskom odredbom usvojenom 9. ožujka, za suđenje u upravnim prijeporima osniva se Upravno sudište u Zabrebu (Isto, str. 301-340), za područje NDH, koje izriče presude u ime vlasti NDH. (Isto, čl., 2, str. 301) Upravno sudište u Zagrebu rješava žalbe protiv rješenjima upravnih sudova u Zagrebu ili Sarajevu u svim stvarima iz područja NDH u kojima je prema prijašnjim propisima bilo mjesto žalbi na Državni sud u Beogradu. (Isto, str. 337)

Dr. sc. Ivica Ivo Josipović